Catherine Millet, fotografirana u svom stanu u Parizu na razgovoru u povodu nove knjige, uspješna je povjesničarka umjetnosti i urednica likovnog časopisa Art PressKada je prije sedam godina objavila senzacionalnu autobiografsku knjigu “La vie sexuelle de Catherine M.” - “Seksualni život Catherine M.”, autorica knjige, poznata pariška povjesničarka umjetnosti i urednica likovnog časopisa “Art Press” Catherine Millet našla se na udaru brojnih kritika. Mnogi čitatelji njene knjige, u kojoj je opisala svoj burni seksualni život, napali su je da je to najobičnija pornografija, dok su drugi, hvaleći njenu iskrenost, zamjerili autorici kako je mnoge stvari u svojoj knjizi prešutjela, u prvom redu emocionalnu komponentu svog života. U tančine je opisala sve što joj se na seksualnom planu događalo, od prve masturbacije, preko gubljenja djevičanstva do niza seksualnih susreta i velikih pariških orgija. Ona je šokirala tvrdnjom kako je spavala s 49 muškaraca čijih se imena sjeća, ali mnogostruko više njoj potpuno nepoznatih ljudi, koji su je - kako je napisala - “penetrirali” u raznim prilikama. Sve te susrete detaljno je tehnički opisala. Njena knjiga postala je svjetski bestseler, tiskan u više od milijun primjeraka i preveden na 40 jezika.

NOVA KNJIGA Catherine Millet 'Jour de souffrance' Sada je Catherine Millet, kojoj je 80 godina, objavila novu autobiografsku knjigu, “Jour de souffrance”, svojevrsno emocionalno objašnjenje one prve. Iako se i ova knjiga, koja je upravo izišla u Parizu, također dobro prodaje, ona sigurno neće dosegnuti naklade i popularnost prve, koju su mnogi kupili samo zbog njenog šokantnog erotskog sadržaja. Ova nova knjiga sasvim je drukčija. Dok je prva bila hvalospjev tjelesnom oslobađanju, druga je svjedočanstvo o emocionalnom zatočenju u kojem je Catherine Millet dugi niz godina živjela, te kako se u svakodnevnom životu ponašala sasvim proturječno. Dok je s jedne strane svako malo odlazila na velike pariške orgije i upuštala se u spolne odnose s bilo kim tko je to želio, razdirala ju je ljubomora kad je saznala da je njen partner, budući muž, vara s ljubavnicom. Ta ju je ljubomora toliko mučila da je čak razmišljala da, kao i njena majka, pokuša samoubojstvo.

U novoj knjizi otkriva da je njen libertinski seksualni život počeo kao reakcija na rigidni katolički odgoj u skromnoj obitelji. Odrasla je na periferiji Pariza, otac joj je radio u autoškoli i bio predani katolik, što je želio da i ona postane. Živjeli su tako skromno da je ona do tinejdžerskog doba spavala u krevetu s majkom. Rano je počela osjećati seksualne porive, ali se plašila da ih javno iskazuje pa je mnogo masturbirala. Ipak, odvažila se i s 18 godina stupila prvi put u spolne odnose, a onda je počelo ono što je opisala u prvoj od te dvije autobiografske knjige. Ubrzo nakon tog prvog seksualnog iskustva bila je na svojoj prvoj orgiji.

CRNO-BIJELE fotografije mlade Catherine Millet na kojima ona pozira naga snimio je njen suprug Jacques Henric; 2001. je objavio knjigu s 32 fotografijeTvrdi da je njen seksualni život bio put kojim je htjela učvrstiti svoje samopouzdanje i samopoštovanje. Zato se upustila u taj burni slijed - kako ona to kaže - penetracija. Nije joj bilo važno s kim je bila, jesu li to bili njeni znanci i prijatelji, ili potpuno nepoznati ljudi, sudionici orgija gdje je u spolne odnose odlazio svatko sa svakim. Na nekima je bilo i po 150 ljudi, a ona je znala tijekom jedne orgije imati odnose s petinom prisutnih muškaraca. No nisu je zanimale samo orgije, nego je iskorištavala svaku priliku da s nekim stupi u seksualne odnose. Opisala je kako je seksualne odnose imala “u saunama, na grobljima, na željezničkim peronima, u skladištima, galerijama slika, na poljima, u automobilima”, i to bilo kakav seks, oralni, analni. Rekla je da je bila posebno spretna u oralnom seksu, a u jednom intervjuu u povodu knjige rekla je da je “svoj šupak znala seksualno iskoristiti na ogroman broj načina”.

Partnere nije birala, bili su to neki put salasti debeljaci, drugi put muškarci mršavi poput kostura, neki prljavi, mnogi koje nikada poslije ne bi vidjela niti pamtila, ali i neki koje je zapamtila, poput “Ringa koji je bio vižljast, Claudea koji je imao prekrasan penis, te Erica koji ju je vodio u klubove gdje je mogla biti na raspolaganju brojnim rukama i penisima”. Bile su to razne vrste seksualnih susreta, od nježnih, preko tehničkih, gdje je muškarac mislio samo na svoje zadovoljenje, ali ne i na njeno, do onih grubih. Tako je podsjetila na višestruke seksualne odnose što ih je imala na stolu u jednom pariškom klubu, gdje su je muškarci tako grubo penetrirali da je kasnije imala ožiljke na kičmi od hrapave strukture stola. Objašnjavajući što joj je to značilo napisala je:

"Tražila sam pažnju i našla je u tom seksualnom svijetu, i to bez potrebe da razvijam osjećaje i gradim ljubavne priče, nadograđujem nešto emocionalno na te seksualne susrete. Živjela sam u uvjerenju da uživam u nevjerojatnoj slobodi. Ševila sam se iznad svih ograničenja i okvira s bilo kim, a da se pritom nisam osjećala nimalo poniženo, nego naprotiv uzvišeno, kao da se uzdižem iznad svih predrasuda. Ljudi razbijaju tabue na razne načine, ja sam ih razbijala time što nisam bila izbirljiva kad su partneri bili u pitanju.”

Sa suprugom Jacquesom Henricom, fotografom i piscem koji u ruci drži knjigu njenih nagih fotografija 'Legendes de Catherine M.'Otkrila je jednu vrlo zanimljivu stvar, da je sve manje tražila takav seks kako se sve više penjala po socijalnoj pariškoj ljestvici. Nakon što se afirmirala kao vrsna povjesničarka umjetnosti, te nakon što je pokrenula svoj likovni časopis, objavila nekoliko knjiga o umjetnicima i umjetnosti, koje su imale jako dobre kritike, seksualni aspekt života nije joj bio više tako važan. Poslije je shvatila zašto, svoje samopoštovanje počela je temeljiti na drugim stvarima. Prvu autobiografsku knjigu 2001. napisala je na nagovor prijatelja izdavača. Pisala ju je godinu i pol, ne očekujući posebne reakcije, jer se u Francuskoj objavljuju kojekakve knjige, pa i mnogo šokantnije. No knjiga je odmah izazvala veliku pozornost, pa je prvotna mala naklada ponovljena, te je izišla kasnije u mnogo izdanja te postala kulturni fenomen. O knjizi i o autorici počelo se naveliko pričati i pisati, počela se pojavljivati i u televizijskim emisijama, gdje je pričala o svom seksualnom životu. Objavljene su i brojne kritike i novinski komentari i eseji o najrazličitijim njenim aspektima. Priličan broj kritičara zamjerio je autorici da je knjiga odviše hladna, odviše tehnička, mehanička, da su i opisi seksualnih susreta hladni, da u njoj nema nimalo emocija, da je varljiva, jer naoko mnogo otkriva, ali zapravo jako mnogo i skriva.

Nova autobiografska knjiga Catherine Millet otkriva tu drugu stranu i puna je emocija. Nije popis seksualnih susreta, nego kronologija sasvim drukčijeg sazrijevanja jedne žene, na sasvim drugoj ravni. U toj knjizi, koja ima obilježja samopsihoanalize, Catherine Millet opisuje razne emocionalne udarce koje je dobivala od najranije mladosti, a koji su nedvosmisleno utjecali na njeno psihološko formiranje. Opisala je život u svojoj obitelji, posebno se osvrnuvši na psihološko stanje svoje majke, koja je - po njenom opisu - bila žena na rubu psihičke bolesti, stalno u panici, zabrinuta za svaku sitnicu, koja je padala u strašan šok i kad bi joj se pokvario hladnjak. Padala je iz jednog u drugo emocionalno raspoloženje, prijetila samoubojstvom, a jednom ju je čak muž spriječio da skoči kad je već stupila na rub prozora. Opisala je kako njoj nitko ništa u vezi s njenom ženskošću u kući nije htio objasniti, a ni mnoge druge stvari. Nitko joj nije ništa rekao ni o menstruaciji, pa je bila šokirana kad je dobila prvu. Došao je liječnik, pregledao ju je a otac joj je rekao da je to isto kao da joj krvari iz nosa. Roditelje je prikazala kao licemjere, koji su uzajamno bili nevjerni. Bila je šokirana kad je prvi put na stubištu vidjela majku kako se ljubi s ljubavnikom.

JEDNA od 32 fotografije iz knjige koja prikazuje Catherine kako kleči s kacigom na glaviTo je bio prvi razlog zašto je ta sićušna žena u mladosti bila toliko nesigurna, jer nije imala podršku i razumijevanje vlastitih roditelja. Slijedili su drugi šokovi, jedan od najgroznijih bila je pogibija njenog brata. U novoj knjizi opisala je i svoj emocionalni život i otkrila da je - ako se zanemare sve te seksualne epizode - zapravo u cijelom životu imala samo dva prava ljubavna emocionalna partnera. Prvi je bio vlasnik galerije Daniel Templon, s kojim je 1972. osnovala časopis Art Press i s kojim je bila u vezi desetak godina. Drugi je bio Jacques Henric, kojeg je upoznala u to vrijeme, početkom 70-ih. On je tada bio komunistički školski profesor, a poslije je evoluirao u pisca i fotografa. Bila je s oba muškarca oko šest godina, a tada je napustila Templona te nastavila živjeti samo s Henricom, za kojeg se potom i udala. Kad je objavila prvu autobiografsku knjigu, on je objavio knjigu s 32 njene nage fotografije, koje je on snimio.

U početku su novine pisale kako je njihov zajednički život bio bez uzbuđenja, i to stoga što su imali tzv. slobodni brak, pa on nije imao primjedbi na njen razuzdani seksualni život. No taj brak nije bio tako emocionalno slobodan kako je izgledao, i to u prvom redu zbog nje. Ona se, naime, emocionalno gotovo slomila kad je doznala da on ima ljubavnicu. To ju je saznanje opsesivno toliko zaokupilo da naprosto nije mogla živjeti normalno. Počela ga je špijunirati, kopati po njegovim pismima i dnevnicima. Doznala je identitet njegove ljubavnice i samo na nju mislila. Najviše ju je mučila sumnja da on s njom spava možda u istim pozama koje su njoj najdraže. Imala je seksualne noćne more, te su joj se u snu počeli pojavljivati prizori kako ona prisustvuje snošajima svog supruga i njegove ljubavnice. Sukobila se s njim zbog njegove ljubavnice i bila šokirana kad joj je rekao da se čudi što mu ona - s takvim seksualnim životom - predbacuje ljubavnicu. To ju je malo osvijestilo. Sve je to opisala u novoj knjizi i otkriva još neke nepoznate pojedinosti iz života. Priznaje da je željela imati dijete, ali ga ipak nikada nije imala. Tri puta je zatrudnjela, ali je tri puta napravila pobačaj. Nije htjela otkriti tko su bili očevi te djece, da li netko od njena dva životna partnera, netko od njenih ljubavnika kojih se sjeća, ili netko od onih nebrojenih nepoznatih ljudi “koji su je penetrirali”.