Objavljeno u Nacionalu br. 674, 2008-10-13

Autor: Ivo Pukanić

Komentar tjedna

Pozivaju li Sanja Modrić i Tomislav Klauški na ubojstvo Mladena Bajića?

Ivo PukanićIvo Pukanić

Prije nekoliko dana prijatelj mi je skrenuo pozornost na jedan tekst Sanje Modrić u Novome listu zbog stvarno neobičnih teza tamo iznesenih. Inače ne čitam nagađanja salonskih novinara koji iz udobnih fotelja dnevne sobe lamentiraju o stvarima o kojima uglavnom nemaju pojma, ali ovaj put bacio sam pogled na taj članak. Nisam mogao povjerovati u ono što sam pročitao. Hrvatsko novinarstvo doista mora da je na dnu kada netko u javnost može iznijeti takvu tezu kao što je to učinila Sanja Modrić - da državni odvjetnik Mladen Bajić nije nikakav državni odvjetnik kada po gradu ne hoda s tjelohraniteljima. Sanja Modrić razvija tezu da Bajić očito ne radi svoj posao dobro kada se ne boji za svoj život, što znači da nema neprijatelja među mafijom, a što dalje znači da protiv mafije nije poduzeo apsolutno ništa, čemu je dokaz činjenica da ga mafija ne želi ubiti. Napisala je to ne razmišljajući uopće o monstruoznim konsekvencama te tvrdnje.

Nisam siguran da nekada ugledna novinarka uopće razumije kako je pozvala sve kriminalce ove zemlje na sezonu otvorenoga lova na Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika. Ako je, recimo, krenula u hajku za njegovo smjenjivanje, onda je to mogla učiniti na pametniji način, a ne ovakvim brutalnim pozivom na njegovo ubojstvo. Uvjeren sam da je riječ samo o njenoj nepromišljenosti i uobičajenoj plitkosti, a ne o zločestoći. Jer ako je riječ o zločestoći, tada bi njeni poslodavci morali razmisliti ima li mjesta za takvu bolesnu osobu u njihovu listu.

Mislio sam u prvi tren da je to bila samo glupost jedne usamljene frustrirane osobe, kada se prije dva dana javio novinarski klon dotične novinarke. Tomislav Klauški na Index portalu ponavlja njene teze, predstavljajući ih kao svoje, no to je već uobičajena stvar kod njega da prepisuje druge. Ni jedno od njih ne shvaća kako se igraju s jednim ljudskim životom, stvarajući pri tome napetost i raspirujući osjećaj opće nesigurnosti u društvu.

Hoće li Mladen Bajić, glavni državi odvjetnik i građanin Republike Hrvatske, imati brdo tjelesnih čuvara, blindirani auto, strogu kontrolu kretanja ili neke druge mjere sigurnosti, stvar je njegove osobne prosudbe. Niti Sanja Modrić, niti Tomislav Klauški nemaju pojma ima li Mladen Bajić prijetnji i kako se protiv njih bori. Treba li, kao što su to radili neki njegovi prethodnici imati stalno oko sebe odred policije kako bi pokazao da je on opasan i odlučan borac protiv organiziranoga kriminala? Što bi to uopće dokazivalo? Bajić je itekako hrabar čovjek, imao on fizičku zaštitu ili ne. Možda da se Klauški i Modrić prisjete priče o talijanskom antimafijaškom sucu Falconeu, koji je svojedobno imao neviđene mjere zaštite, vozio se u blindiranom automobilu, uz dvadesetak specijalnih policajaca u pratnji, pa je ipak odletio u zrak na jednom mostiću na Siciliji.

Žalosno je da to dvoje novinara na ovako nesmotren i zločest način otvaraju pitanje Bajićeve osobne sigurnosti, gotovo zazivajući da ga netko napadne, jer bi to - po njima - bio jedini pravi dokaz da on ipak dobro radi svoj posao. A još mi je žalosnije da nitko od njihovih kolega u dnevnim listovima ili čuvenom Hrvatskom novinarskom društvu nije reagirao na te zle gluposti. To dovoljno govori o stanju hrvatskih medija.

Vezane vijesti

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

Krug se zatvara - komentar iz travnja 2008.

"Ono što ubojica nije uspio učiniti metkom 9. travnja u 23.51, to tvoji kolege sada pokušavaju ispraviti svojim pisanjem. Većina njih natječe… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika