FINANCIJSKI UDAR NA INU Tomislav Dragičević, predsjednik uprave Ine, i Damir Polančec, član Nadzornog odbora i ministar koji će s MOL-om morati pregovarati o ostanku Ine u LNG projektuAko se tvrtke unutar hrvatskog dijela konzorcija za gradnju Terminala za ukapljeni plin (LNG) u Omišlju uskoro ne dogovore o raspodjeli udjela i ne osiguraju potrebna financijska sredstva, realizacija tog velikog energetskog projekta mogla bi biti ugrožena. Naime, nakon što je hrvatska vlada i službeno potvrdila Omišalj kao lokaciju gradnje terminala, čelnici tvrtke LNG Adria namjeravaju što prije početi pregovarati s dobavljačima ukapljenog plina, kako bi se dogovorila dugoročna sigurna opskrba. Takvi pregovori su vrlo kompleksni, a prema iskustvima pri gradnji sličnih terminala u drugim europskim državama može se očekivati da će trajati oko dvije godine. Problem je u tome što je Italija najavila kako planira graditi sličan terminal u blizini Trsta. S obzirom na to da su oba projekta zamišljena tako da plin isporučuju na tržište srednje Europe, stručnjaci tvrde kako nema potrebe za gradnjom dvaju terminala na tako maloj udaljenosti. Zbog toga je izvjesno da će u konačnici biti izgrađen samo jedan od njih. To će biti upravo onaj koji prvi potpiše ugovore o dugoročnoj isporuci LNG-a.

No pregovori o opskrbi terminala u Omišlju, pa čak i neke formalne procedure vezane za njegovu gradnju ne mogu početi dok se ne riješi pitanje hrvatskih tvrtki u konzorciju, za koje je rezervirano 25 posto vlasničkog udjela. Iako nije službeno određeno koje će tvrtke podijeliti hrvatski udjel u konzorciju koji će graditi terminal u Omišlju, pretpostavlja se kako će to biti Ina, HEP i Plinacro. Te se tvrtke moraju dogovoriti oko toga koliki će dio od 25 posto konzorcija pripasti kojoj tvrtki. Problem je što veći udjel nameće i veće financijske obveze. Naime, prema nekim projekcijama, gradnja LNG terminala mogla bi stajati oko milijardu eura. S obzirom na to da će hrvatske tvrtke dobiti četvrtinu vlasništva, lako se može pretpostaviti kako će morati i snositi četvrtinu troškova gradnje, što iznosi oko 250 milijuna eura. Taj će se iznos opet podijeliti proporcionalno vlasničkom udjelu među hrvatskim tvrtkama.

Prema Nacionalovim informacijama, jedan od najvećih problema u dosadašnjim pregovorima o raspodjeli vlasničkog IVAN MRAVAK, prvi čovjek HEP-a projektu, od toga najveći dio Ina kojem je plin potreban zbogudjela u LNG terminalu među hrvatskim kompanijama bilo je upravo pitanje financiranja. Naime, zbog činjenice da je riječ o projektu vezanom za dobavu, distribuciju i prodaju plina, smatralo se kako će Ina i HEP dobiti dominantni vlasnički udjel u hrvatskom konzorciju, svaki po 37 posto, a ostatak bi pripao Plinacrou. Poslije su se pojavile informacije kako će se udio Plinacroa smanjiti na štetu Ine koja bi dobila ukupno 50 posto hrvatskog udjela. Problem je u tome što Ina trenutačno ne raspolaže dovoljnom količinom novca za takvo ulaganje. Primjerice, ako bi Ina dobila polovicu hrvatskog udjela, što iznosi 12,5 posto, za gradnju bi morala osigurati oko 125 milijuna eura. Zbog toga među nekim članovima uskog vrha Ine vlada mišljenje kako kompanija trenutačno ne može financirati tako veliko ulaganje, pogotovo zato što joj predstoje i velika ulaganja u modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci.

Situacija nije mnogo bolja ni u HEP-u. U protekle četiri godine profit te kompanije pao je za pola milijarde kuna. Samo u prva tri mjeseca 2008. HEP je imao gubitak od 119 milijuna kuna. LNG terminal je bitan projekt za HEP, s obzirom na to da u idućih nekoliko godina planira graditi osam plinskih elektrana. Da bi te elektrane funkcionirale na zadovoljavajući način, potrebno je osigurati pouzdanu opskrbu plinom po povoljnim cijenama. U HEP-u smatraju kako je njihov ulazak u konzorcij koji će graditi LNG terminal idealan način da to i postignu, ali će u ovom trenutku to ulaganje biti veliko financijsko opterećenje za kompaniju. S obzirom na to da su HEP i Plinacro, kao i 44 posto Ine, u vlasništvu države, upućeni smatraju kako će konačna odluka o raspodjeli vlasničkih udjela unutar hrvatskog konzorcija biti donesena u Vladi. Prema Nacionalovim informacijama, potpredsjednik Vlade Damir Polančec obećao je predstavnicima stranih investitora da će do početka studenog biti odlučeno koje će hrvatske tvrtke i u kojem omjeru sudjelovati u projektu izgradnje LNG terminala.
Ipak, do toga zasad nije došlo, a glavni problem je namjera mađarske naftne kompanije MOL da preuzme većinsko vlasništvo nad Inom. Kada bi Mađari preuzeli vlasništvo nad Inom, pitanje je bi li bili zainteresirani za ulaganje u projekt LNG terminala na Krku, pogotovo zato što značajan udjel u projektu ima i njihov glavni rival, austrijska naftna kompanija OMV. Zbog toga hrvatska vlada mora u pregovorima o zamjeni dionica Ine i MOL-a osigurati i nesmetan nastavak realizacije tog projekta.

Prvi krug pregovora između potpredsjednika Vlade Damira Polančeca i glavnog izvršnog direktora MOL-a Zsolta Hernádija STRUČNJACI UPOZORAVAJU da, zbog blizine i orijentacije na isto tržište, istovremena gradnja LNG terminala kod Rijeke i kod Trsta nema smislaodržan prošlog tjedna završen je bez značajnijih pomaka. Pretpostavlja se kako će jedna od stavki u pregovorima biti i ta da će Hrvatska zahtijevati da se MOL obveže na sudjelovanje u projektu LNG-a. Također, vrlo je važno da se taj dogovor postigne što prije, kako bi hrvatske tvrtke uskoro ušle u konzorcij te kako bi pregovori o dobavi plina mogli početi što prije.
Među predstavnicima stranih investitora u LNG terminal neslužbeno se može čuti da su pomalo razočarani sporim napretkom projekta i nemogućnošću hrvatskih tvrtki da se dogovore o raspodjeli svog vlasničkog udjela u terminalu. Naime, za vrijeme pregovora o veličini hrvatskog udjela u LNG terminalu hrvatski su pregovarači zastupali vrlo čvrst stav da Hrvatska neće pristati na manje od 25 posto. Pregovori su trajali dugo, a na kraju su strane kompanije popustile tako da su smanjile svoje udjele kako bi udovoljile hrvatskim zahtjevima. Najviše se smanjio udjel njemačke energetske kompanije E.ON Ruhrgas, s 31,15 posto na 22,5 posto. Na značajna smanjenja pristali su i austrijski OMV, te francuski Total. Predstavnici tih kompanija nadali su se da će tako ubrzati realizaciju cijelog projekta, ali to se nije dogodilo. Sada se stranci pitaju zašto je Hrvatska inzistirala na tako velikom udjelu ako nije u mogućnosti preuzeti sve obveze koje iz njega proizlaze.

Upitan odnos vlasnika IneU skladu s vlasničkim udjelom u konzorciju, hrvatske bi tvrtke trebale u gradnju LNG terminala investirati 250 milijuna eura. Problem je u tome što Ini predstoje velika ulaganja u modernizaciju rafinerija, a HEP je ove godine u gubitku većem od 100 milijuna kuna. Pitanje je i kako će se MOL odnositi prema tom projektu kada preuzme Inu.