JOSIP BULJEVIĆ Šef središnje obavještajne agencije SOA-e (drugi slijeva) sa savjetnikom predsjednika Mesića Sašom Perkovićem, glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i šefom delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincentom DegertomNakon što je nedavno brutalno ubojstvo Ivane Hodak izazvalo smjene Ane Lovrin, Berislava Rončevića i Marijana Benka s njihovih dotadašnjih funkcija ministara pravosuđa i policije, te ravnatelja policije, u središte interesa javnosti neočekivano je dospio Josip Buljević, koji je 10. listopada postao novi ravnatelj Središnje obavještajne agencije SOA. Buljević je dotad bio malo poznati djelatnik SOA-e, koji je obnašao funkciju pomoćnika ravnatelja SOA-e za operacije. Nakon što je njegov dotadašnji šef Tomislav Karamarko postao ministar unutarnjih poslova, Buljević ga je naslijedio.

U političkim krugovima imenovanje Josipa Buljevića na funkciju ravnatelja SOA-e pozitivno je odjeknulo. Buljevića smatraju logičnim izborom na tu funkciju jer ima dugi staž u obavještajnoj zajednici, a odlično je surađivao i s Karamarkom, što bi trebalo unaprijediti komunikaciju policije i SOA-e u budućnosti. Nakon što su ga novinari pitali kada će detaljnije predstaviti Buljevića javnosti, premijer Sanader je odgovorio da će to učiniti nakon njegova službenog imenovanja. Međutim, predsjednik Stipe Mesić rekao je da to ne bi trebalo učiniti, jer se o vodećim ljudima obavještajne zajednice u drugim zemljama u pravilu detalji doznaju tek kada oni napuštaju svoje funkcije i mijenjaju posao.

Josip Buljević rodio se 1971. u Splitu. Ondje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga 1989. upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Studirao je pet godina i diplomirao tijekom 1994. Tijekom studija Josip Buljević radio je kao honorarni suradnik u Večernjem listu. Pisao je tekstove o kulturnim zbivanjima - izvještavao o kazališnim predstavama, filmovima, a pisao je i recenzije za neke knjige. Po izbijanju Domovinskog rata, također za vrijeme studija, Buljevića su u Splitu mobilizirali, pa je postao pričuvni član vojne policije. Radeći kao pričuvni vojni policajac Josip Buljević već je početkom 90-ih uspostavio prve kontakte s pripadnicima obavještajne zajednice. Nakon toga nije imao puno dvojbi. Odmah nakon što je diplomirao novinarstvo zaposlio se u splitskoj ispostavi tadašnje Službe za zaštitu ustavnog poretka SZUP.

Ondje je počeo raditi kao operativac, te je postupno napredovao sve do šefa splitske ispostave SZUP-a. U Splitu je radio do 2004. Tada se preselio u Zagreb. Postao je šef protuobavještajnog odjela unutar POA-e. Napredovao je zahvaljujući neizravnoj preporuci premijera Ive Sanadera. Međutim, Buljević formalno nema nikakve veze s HDZ-om. Nedugo nakon što se preselio u Zagreb, Buljević je nastavio napredovati. Koncem 2004. postao je šef operative unutar POA-e. Osobno je JOHN RAMSDEN, donedavni britanski veleposlanik u Hrvatskojrukovodio i nadgledao sve akcije koje je POA tada provodila. Za šefa operative unutar POA-e Buljevića je predložio Tomislav Karamarko.

Josip Buljević je, među ostalim, rukovodio akcijom lociranja i uhićenja generala Ante Gotovine, Hrvoja Petrača i Ice Matekovića. Svi su oni u jednom trenutku bili bjegunci, koji su se izbjegavali suočiti s pravosudnim problemima koji su ih snašli, a sva su trojica na koncu uspješno uhićeni. U vremenu kada je Hrvatska tragala za odbjeglim generalom Antom Gotovinom, Buljević je sudjelovao i u još jednoj akciji na koju je izuzetno ponosan. Osobno je predvodio akciju koja je dovela do razrješenja bombaške afere u britanskoj ambasadi u Zagrebu, koja se dogodila 19. rujna 2005. Tada je Damir Rovišan, dotad zaposlenik britanske ambasade, ondje nepažnjom uzrokovao eksploziju bombe, što je isprva izazvalo veliki skandal. Nedugo nakon te eksplozije sve se pokušalo pripisati navodnim zaštitnicima tada još uvijek odbjeglog generala Ante Gotovine. U takav scenarij naročito su bili uvjereni agenti britanske tajne službe MI6 u Hrvatskoj. Međutim, pokazalo se suprotno, da iza tog čina ne stoji nikakva organizirana grupa ljudi, već neodgovorni pojedinac, koji sa slučajem Gotovina nije imao nikakve veze. To su otkrili hrvatski obavještajci, a tu je akciju predvodio Josip Buljević, tada operativni šef POA-e. Javnosti je do danas nepoznato i da je tijekom te akcije POA uspjela rekonstruirati mrežu britanskih špijunskih suradnika unutar nekih hrvatskih institucija. Nakon njihova razotkrivanja svi su ti ljudi potiho uklonjeni s funkcija koje su obnašali i danas su posve marginalizirani.

Buljević je epilog te akcije doživio i kao veliku osobnu satisfakciju, jer se sam često sukobljavao s agentima britanskog MI6 tijekom operativne akcije Adria, kojoj je je cilj bio lociranje i uhićenje tada odbjeglog generala Ante Gotovine. Buljevića su manipulacije u slučaju Ante Gotovine smetale i on im se nastojao suprotstaviti kako god je umio. Međutim, tomu se nije moglo učinkovito parirati sve do uhićenja Ante Gotovine. O zaslugama hrvatske obavještajne zajednice u suprotstavljanju britanskim špijunima u Hrvatskoj malo se pisalo, a Buljevića se kao glavnog operativca koji je za to zaslužan uopće nije spominjalo. To što se o tomu nije pisalo svakako je pomoglo njegovoj karijeri. Dijelom, jer za špijune nikako nije dobro da se o njima piše, pa makar i dobro, a dijelom i zato što bi se on vjerojatno tada našao na udaru nekih novinara koji su sve koji su ukazivali na manipulacije oko slučaja Ante Gotovine prozivali kao Gotovinine zaštitnike i kompromitirali im karijere.

Danas Buljević ne krije svoj ponos zbog uloge koju je imao u tim turbulentnim vremenima, a političke okolnosti su se toliko promijenile da mu to nije smetalo da prije nekoliko dana bude unaprijeđen na mjesto ravnatelja SOA-e. Buljević je sudjelovao i u spajanju Obavještajne agencije i Protuobavještajne agencije, te je nakon njihova spajanja također ostao obnašati funkciju šefa operative unutar SOA-e. SOA bi se pod Buljevićevim vodstvom trebala definitivno preoblikovati u klasičnu obavještajnu službu po uzoru na slične službe u zemljama razvijene zapadne demokracije. Buljević će djelovanje SOA-e prvenstveno usmjeriti na borbu protiv međunarodnog organiziranog kriminala, te na preventivnu borbu protiv terorizma u regiji, ponajprije na borbu protiv radikalnih islamista, vahabita, koji su u velikom broju prisutni u BiH. SOA će se ubuduće posebno fokusirati i na gospodarsku špijunažu - prikupljanje značajnih informacija na raznim kontinentima, za koje se procjenjuje da će moći pomoći hrvatskom gospodarstvu. Buljević unutar SOA-e namjerava nastaviti proces BRITANSKA AMBASADA u Ulici Ivana Lučića u Zagrebu, gdje je prije tri godine zaposlenik aktiviraopomlađivanja. To znači da će postupno umiroviti brojne špijune koje bi trebale zamijeniti mlađe snage. Buljević je na tom području protivnik drastičnih mjera, jer i temeljem vlastitog iskustva zna da jednom operativcu u pravilu treba punih pet godina da počne kvalitetno funkcionirati. Uza sve to Buljević se nada da će SOA moći pomoći i poboljšanju sigurnosne situacije u zemlji. SOA je već dostavila policiji kvalitetne obavještajne informacije o pozadini napada na poduzetnika Josipa Galinca i novinara Dušana Miljuša, što neizravno pokazuje da bi pozadina tih napada mogla imati veze s organiziranim kriminalom. Buljević je i ranije dobro surađivao s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i ravnateljem Uskoka Dinkom Cvitanom. Sve navedeno, a ponajprije njegove godine i činjenica da ga smatraju stručnim, a ne političkim kadrom, trebalo bi mu jamčiti dugi staž na funkciji koju je nedavno neočekivano preuzeo.