Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03

Autor: Marko Biočina

Susjedi na koljenima

Financijska katastrofa uništava Mađarsku

Mađarska će od MMF-a i EU dobiti 25 milijardi dolara pomoći, ali analitičari ističu kako je upitno hoće li to biti dovoljno da spasi mađarske banke koje su na rubu propasti

Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány s guvernerom Narodne banke Andrásom SimoromMađarski premijer Ferenc Gyurcsány s guvernerom Narodne banke Andrásom SimoromKako bi spriječili daljnju eskalaciju ekonomske krize u Mađarskoj, Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Europska Unija prošlog su tjedna toj državi odobrili financijsku pomoć u iznosu od 25 milijardi dolara. Najveći dio tog zajma, 16 milijardi dolara, Mađarska će dobiti od MMF-a, a Europska Unija pristala je izdati obveznice u vrijednosti od 8 milijardi dolara, te taj novac proslijediti mađarskoj vladi. Iako je riječ o najvećem paketu pomoći koji je odobren nekoj europskoj državi, analitičari ističu kako je vrlo upitno hoće li to biti dovoljno da se omogući normalno poslovanje mađarskih financijskih institucija, od kojih su mnoge trenutačno na rubu propasti.

Naime, vrijednost mađarske nacionalne valute forinte samo je u proteklih mjesec dana pala za 20 posto, a većini najvažnijih dionica koje kotiraju na budimpeštanskoj burzi vrijednost je još više pala. Samo 15. listopada vrijednost forinte pala je za 7 posto, a istog dana burza je imala minus od 12 posto. Istovremeno, zbog posljedica globalne financijske krize, mađarske financijske institucije sve su teže uspijevale pronaći inozemne kreditore. U takvoj situaciji tamošnji financijski sektor zapao je u ozbiljne probleme s likvidnošću. Nedugo nakon toga Mađarska nacionalna banka je povisila referentnu kamatnu stopu na 11,5 posto, nadajući se da će tako uspjeti spriječiti pad vrijednosti forinte i stabilizirati njezin tečaj.

Kada je postalo očito da ta mjera nije postigla gotovo nikakve efekte, tamošnja vlada bila je prisiljena zatražiti pomoć međunarodnih institucija. MMF je na to pristao, ali njihova pomoć nije bezuvjetna. Mađarska vlada se obvezala da će stvoriti velike financijske rezerve u državnom proračunu, kako bi mogla reagirati ako tamošnja ekonomija uđe u recesiju. Vlada je već najavila da će taj novac pribaviti značajnim rezanjem socijalnih troškova. Plaće svih zaposlenika u državnim službama bit će zamrznute, a značajno će se smanjiti i količina novca koju država uplaćuje u mirovinski sustav. Uz to, vlada će zaustaviti sve državne investicije koje su bile planirane. Te bi mjere mogle izazvati značajan pad životnog standarda i kvalitete života mađarskih građana.

Dominique Strauss-KahnDominique Strauss-KahnIako je Mađarska uvjerljivo najteže pogođena financijskom krizom, očekuje se kako će uskoro sličnu pomoć od MMF-a zatražiti i ostale države u regiji, među kojima je i Hrvatska. Taj zaključak temelji se na analizi razloga koji su doveli do toga da kriza tako snažno pogodi Mađarsku. Mnoge od tih okolnosti izražene su i u Hrvatskoj, tako da mnogi procjenjuju kako je tek pitanje trenutka kad će i hrvatska vlada biti prisiljena tražiti interventni zajam od MMF-a.

Postoji više razloga zbog čega je kriza u Mađarskoj dosegnula takve razmjere. Glavni razlog svakako je činjenica da je u Mađarskoj proteklih godina vrlo popularno bilo izdavanje bankovnih zajmova i kredita u stranim valutama. Takvi krediti u pravilu su se izdavali uz značajno manje kamatne stope od onih u domaćoj valuti. Zbog toga je potražnja za njima bila velika. Ipak, takvi krediti vrlo su nesigurni za zajmodavce zbog mogućnosti naglih promjena tečaja valute u kojoj su izraženi. Svjetska financijska kriza izazvala je upravo to.

Trend izdavanja kredita u stranim valutama prisutan je u svim zemljama srednje i istočne Europe, ali situacija u Mađarskoj je specifična jer nijedna zemlja u regiji nije imala tako loš odnos količine kredita izdanih sa stranim devizama i količine bankovnih depozita u stranim devizama. Tamošnje banke i ostale financijske institucije 60 posto svojih kredita na tržište plasiraju u stranim valutama, a samo 20 posto ukupne količine depozita štediša otpada na devize. Ako se tome pribroji činjenica da je u formi kredita na tržište plasirano 40 posto više novca nego što su štediše pohranile u banke, postaje jasno da je cijeli mađarski financijski sustav bio jako ovisan o dotoku stranog kapitala.

Kada je taj kapital zbog svjetske financijske krize postao iznimno skup, pa čak i nedostupan, mađarske banke našle su se u problemima. Nedostatak kapitala na tržištu izazvao je paniku među mađarskim investitorima pa su cijene dionica na burzi počele značajno padati, a taj pad je realno bio još i veći jer je istovremeno i forinta gubila na vrijednosti u odnosu na dolar i euro. Zbog toga neke velike i stabilne mađarske kompanije čije dionice kotiraju na budimpeštanskoj burzi danas imaju četvrtinu svoje nekadašnje vrijednosti.


Guverner Narodne banke Mađarske András Simor i glavna savjetnica MMF-a Anne-Marie GuldeGuverner Narodne banke Mađarske András Simor i glavna savjetnica MMF-a Anne-Marie GuldeIpak, aktualna mađarska financijska kriza u jednakoj je mjeri posljedica svjetske krize, kao i gospodarske politike koju je ta država vodila posljednjih petnaestak godina. Naime, od svih europskih tranzicijskih država Mađarska je najviše liberalizirala svoje gospodarstvo i financijski sustav. Takva je politika omogućila značajan priljev stranog kapitala i investicija u devedesetima, na kojima se i temeljila velika stopa gospodarskog rasta koji je Mađarska imala u proteklom desetljeću. U tom razdoblju velike strane bankarske grupacije preuzele su dominantnu ulogu na mađarskom bankarskom tržištu, tako da je danas desetak najvećih mađarskih banaka u vlasništvu stranaca.

Dolazak stranih banaka u Mađarsku izazvao je i veću dostupnost kredita, kojima se financirao gospodarski rast. No zbog toga je i stabilnost mađarskog financijskog sustava postala vrlo ovisna o događajima u inozemstvu. Kako bi zadovoljile veliku potražnju za kreditima, banke su se počele zaduživati u inozemstvu, a to je rezultiralo velikim porastom vanjskog duga. Mađarski vanjski dug danas iznosi 90 milijardi eura, što je oko 94 posto BDP-a. S obzirom na to da će se sada taj dug povećati za najmanje 25 milijardi dolara, može se pretpostaviti kako će otplata tog duga u idućim godinama biti veliko opterećenje za državu.

Značajnu odgovornost za trenutačnu situaciju u Mađarskoj snose i tamošnji političari. Naime, visoke stope gospodarskog rasta u Mađarskoj tijekom posljednjeg desetljeća značajno su bile posljedica iznimno velike državne potrošnje. Tadašnje vlade vodile su vrlo neurednu fiskalnu politiku, država je trošila više nego što je zarađivala pa je u ljeto 2006. proračunski deficit u Mađarskoj dosegnuo 9 posto BDP-a. Tečaj forinte počeo je naglo padati, a vlada je intervenirala i značajno smanjila državnu potrošnju. Ukinute su brojne državne investicije i subvencije i smanjene su plaće u javnom sektoru. Iako su tim mjerama postignuti rezultati, pa se očekuje da će proračunski deficit u 2008. iznositi oko 3,4 posto, one su izazvale veliko nezadovoljstvo u javnosti.

Koalicijska vlada socijalističkog premijera Ferenca Gyurcsányja uspjela se održati na vlasti, ali zbog sve lošijeg rejtinga u javnosti izbjegavala je donositi bilo kakve nepopularne poteze. Mađarski politički analitičari ističu kako je Gyurcsány dugo vremena odbijao povući bilo kakve poteze kojima bi ublažio nadolazeću krizu. Politička situacija u Mađarskoj postala je još nestabilnija nakon što su u travnju Slobodni demokrati napustili vladajuću koaliciju. Na vlasti je ostala manjinska vlada, tako da sad Gyurcsány za svaku značajnu odluku mora tražiti podršku neke od oporbenih stranaka u parlamentu. U takvoj situaciji vlada teško može adekvatno i ažurno reagirati na financijsku krizu. Tako se očekuje da će premijer morati pristati na znatne oporbene zahtjeve ako želi da se usvoji njegov prijedlog državnog proračuna za sljedeću godinu.

Mnogi mađarski ekonomski stručnjaci ističu kako je ova kriza mogla biti znatno ublažena da su tamošnje institucije reagirale na vrijeme. Tako je MMF svoju pomoć Mađarskoj ponudio još prije nekoliko tjedana, ali je mađarska vlada do sada tu pomoć odbijala smatrajući kako bi na taj način neizravno investitorima potvrdila kako nema kontrolu nad situacijom i kako bi to dovelo do još većih gubitaka. Ipak, sada se pokazalo da takva politika čekanja nije bila opravdana.

S druge strane, situacija će biti mnogo gora ako kriza s mađarskih financijskih tržišta počne pogađati i gospodarske subjekte. Već sada se mađarski gospodarstvenici suočavaju s nedostatkom kapitala za razvoj poslovanja, tako da je teško očekivati bilo kakav gospodarski rast u idućoj godini. Proteklih mjeseci izvoz je bio jedini segment mađarskoga gospodarstva koji je postizao rast. Razlog tome bila je sve slabija forinta, ali i bogat urod poljoprivrednih proizvoda, koji zauzimaju značajan udjel u ukupnom mađarskom izvozu. Ipak, ako financijska kriza u razvijenim europskim zemljama izazove veći pad kupovne moći, smanjit će se i mađarski izvoz. Ako se to uistinu i dogodi, mađarsko gospodarstvo ući će u dugu i tešku recesiju.
MOL i Ina postali lak plijen

Šefovi Ine i MOL-a Tomislav Dragičević i Zsolt HernádiŠefovi Ine i MOL-a Tomislav Dragičević i Zsolt HernádiZamjena dionica Ine i mađarskog Mola, o kojoj su posljednjih mjeseci pregovarali čelni ljudi mađarske kompanije i predstavnici hrvatske vlade, neće se dogoditi. Iako je hrvatski premijer Ivo Sanader naglasio kako su ti pregovori zasad odgođeni, izvjesno je kako do njihovog nastavka neće ni doći. Ta odluka logična je posljedica svega što se događalo u Hrvatskoj i Mađarskoj posljednjih mjeseci. Financijska i burzovna kriza koja u ovom trenutku vlada u Mađarskoj znatno je oslabila tamošnje kompanije, a među najpogođenijima je MOL.

U takvim uvjetima, kad se vrijednost dionice Mola smanjila za dvije trećine u odnosu na vrijednost iz lipnja, ta kompanija je financijski iscrpljena i sama bi uskoro mogla postati meta preuzimanja neke od velikih svjetskih naftnih kompanija. Toga su očito postali svjesni i u Vladi, pa je premijer Sanader objavio kako će se Hrvatska kroz pregovore o novom dioničkom ugovoru pokušati izboriti i za pravo prvokupa u slučaju da MOL odluči prodati svoj udjel u Ini ili ako sam postane meta preuzimanja.

Također, namjera je Vlade da s Molom dogovori izdvajanje plinskog biznisa iz Ine, koji bi potom funkcionirao kao zasebna kompanija u državnom vlasništvu. Budući da Ina u tom segmentu svog poslovanja, zbog iznimno niske cijene plina koju nameće država, već godinama bilježi gubitke, postoje naznake da bi Mađari bili spremni odreći se plina u zamjenu za određene povlastice vezane za naftni dio poslovanja.

Država bi na taj način osigurala dugoročnu sigurnu, pouzdanu i povoljnu opskrbu plinom, koji je trenutno najvažniji energent kako za industriju, tako i za građane. Upravo zato, vrlo je bitno da hrvatski pregovarači, na čelu s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom, što prije postignu takav dogovor s predstavnicima Mola. Dođe li uistinu do preuzimanja mađarske kompanije teško je vjerovati da će takvi pregovori dalje biti mogući.

Postoji više razloga zbog kojih se može zaključiti kako bi Mol uskoro mogao postati meta preuzimanja. Naime, kriza u Mađarskoj je gotovo u potpunosti financijski iscrpila tu kompaniju. Prije nešto više od četiri mjeseca, situacija je bila potpuno drukčija. Vrijednost Molove dionice bila je na najvišoj razini u svojoj povijesti. U utorak 26. lipnja 2008. tom dionicom se na budipeštanskoj burzi trgovalo po cijeni od 30 tisuća forinti. To je bila posljedica dva faktora, visoke cijene nafte te objavljenih namjera austrijske kompanije OMV da preuzme Mol. OMV je tada posjedovao oko 18,5 posto vlasničkog udjela u Molu i tražio je da započnu razgovori o spajanju.

Uprava Mola, uz veliku podršku mađarske vlade, tu je ponudu odbila. Svi su očekivali da će OMV krenuti u neprijateljsko preuzimanje, a austrijska kompanija je dioničarima bila spremna ponuditi oko 32 tisuće forinti po dionici. Kako bi to spriječio, MOL je počeo na burzi otkupljivati vlastite dionice. Samo tijekom 26. lipnja MOL je kupio 5 milijuna vlastitih dionica i to po prosječnoj cijeni od 30 tisuća forinti. Samo na te dionice Mol je potrošio 817 milijuna američkih dolara. Do kraja tog tjedna MOL je ukupno otkupio 8,33 milijuna svojih dionica, što iznosi 7,64 posto vlasničkog udjela. Kupovali su i u narednim tjednima, tako da na kraju MOL posjeduje oko 10 posto vlastitih dionica.

Na taj način Mađari su se uspjeli obraniti od OMV-a, ali se sada takva politika pokazuje kobnom. Danas se Molova dionica na budipeštanskoj burzi prodaje za 11 tisuća forinti, što je trećina vrijednosti koju je MOL za njih platio. Također, treba napomenuti kako je posljednjih mjesec dana i tečaj forinte pao za 20 posto, tako da je Molov gubitak realno još i veći.

Dio tih svojih skupih dionica čelnici Mola planirali su iskoristiti za zamjenu s hrvatskom vladom. Mol je planirao preuzeti 19 posto državnog udjela u Ini, te za to dati određenu količinu svojih dionica. Tim potezom Mađari su planirali riješiti dva problema. S jedne strane, oslobodili bi se dijela iznimno skupih dionica koje predstavljaju financijsko opterećenje, a s druge stekli bi većinsko vlasništvo u Ini.

Zsolt HernádiZsolt HernádiCijena Molove dionice bila je tada vrlo visoka, pa se procjenjivalo da bi Hrvatska u toj zamjeni za 19 postotni udjel u Ini dobila oko 5 posto vlasništva u Molu. Dakle, Mađari bi imali potpunu kontrolu nad Inom, dok bi Hrvatska zauzvrat dobila beznačajan vlasnički udjel u Molu, bez ikakvog stvarnog utjecaja na poslovanje kompanije. S obzirom da je MOL tada posjedovao 25 posto Ine te računao na vladinih 19 posto, do većinskog udjela im je nedostajalo oko 7 posto. Mađari su te dionice namjeravali steći putem javne ponude na Zagrebačkoj burzi. MOL je dioničarima Ine ponudio cijenu od 2800 kuna po dionici. Nije se očekivalo da će ta cijena izazvati veliki interes dioničara, ali budući da je tada postalo jasno kako je svijet na rubu velike financijske krize, mnogi su Molovu ponudu vidjeli kao posljednju priliku da ostvare profit na Ininim dionicama.

Na kraju su Molovu ponudu prihvatili i institucionalni ulagači, poput Braniteljskog fonda koji je posjedovao 7 posto dionica. Rezultat toga je da Mol danas drži oko 47 posto vlasničkog udjela u Ini, a prema nekim informacijama putem sebi bliskih fondova ukupno 51 posto. U takvoj situaciji, Mol više nema razloga pregovarati o zamjeni dionica s Vladom RH, naročito zato što njegova dionica danas vrijedi puno manje, pa bi Hrvatska za 19 posto Ine dobila gotovo jednaki udjel u Molu. Ipak, preuzimanje Ine Mađare je koštalo oko 6,2 milijarde kuna.

U trenutnim okolnostima, radi se o golemom financijskom opterećenju za kompaniju. Takvom Molovom poslovnom politikom pogođeni su i neki drugi mađarski gospodarski subjekti, naročito banke. Naime, može se pretpostaviti kako je veliki dio svojih akvizicija, bilo da se radilo o vlastitim dionicama ili dionicama Ine, Mol financirao kreditima. Poznato je da je jedan od glavnih Molovih kreditora OTP banka, najveća mađarska banka. Ta banka danas ima velikih problema s likvidnošću, a osim vanjskih utjecaja globalne financijske krize, uzrok tih problema je i podrška koju je banka davala Molu. Zato je budućnost Mola danas poprilično neizvjesna.

Zbog posljedica globalne financijske krize, veliki institucionalni ulagači u vlasničkoj strukturi Mola danas bi vjerojatno bili spremni svoj udjel prodati i po duplo manjoj cijeni od one koju su tražili od OMV-a prije četiri mjeseca. Prema nekim procjenama, za preuzimanje Mola danas bi bilo dovoljno manje od 6 milijardi eura. Iako se radi o značajnoj količini novaca, pogotovo u uvjetima koji vladaju na financijskom tržištu, postoji niz naftnih kompanija koje posjeduju dovoljne financijske zalihe da financiraju takvu akviziciju.

U prvom redu, kao potencijalni kupci Mola spominju se velike ruske naftne kompanije, poput Gazproma ili Rosnefta. Iako su ruske kompanije također zabilježile velike gubitke zbog svjetske krize i naglog pada cijena nafte, pretpostavlja se da bi uz podršku ruske države uskoro jedna od njih mogla krenuti u preuzimanje Mola. Moguće je da preuzimanje obavi i jedna od manjih ruskih kompanija koja je pod neizravnom kontrolom države. To se primjerice dogodilo u BiH, gdje je rafineriju u Bosanskom Brodu kupila ruska kompanija NeftegazInKor, koja je pod kontrolom državnog Gazproma. Na taj način bi mađarska nacionalna naftna tvrtka došla pod indirektnu kontrolu ruske države. Rusi bi postali i vlasnici Molova udjela u Ini. Zato ne čudi da Vlada RH želi što prije dogovoriti novi dioničarski ugovor na temelju kojeg bi imala pravo prvokupa u slučaju da MOL bude preuzet od neke druge kompanije.

Mađarska obećanja MMF-uMađarska vlada obvezala se da će stvoriti velike financijske rezerve u državnom proračunu kako bi mogla reagirati ako tamošnja ekonomija uđe u recesiju. Vlada je već najavila da će taj novac pribaviti značajnim rezanjem socijalnih troškova. Plaće svih zaposlenika u državnim službama bit će zamrznute, a značajno će se smanjiti i količina novca koju država uplaćuje u mirovinski sustav. Uz to, vlada će zaustaviti sve državne investicije koje su bile planirane.

Vezane vijesti

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Prvi potpredsjednik Radimir Čačić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je skrivio u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika