DUGE CIJEVI I POTPISI
Konferencija za novinare Ravnateljstva policije, HTV, petak, 17.15
Zrinka PavlićNije mi namjera komentirati rezultate policijske istrage jer o policijskoj proceduri doista nemam pojma, ali tiskovna konferencija Ravnateljstva policije u medijskom je smislu bila savršena točka na i sramotnom cirkusu koji su domaće televizije napravile od izvještavanja o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića. Više od tjedan dana događaj se uglavnom tretirao kao odlična šansa za nekrofilsko prikazivanje krvi, smrti i požara na mjestu atentata, a u pauzama se uglavnom bavilo spekulacijama zbog kojih bi gledatelji valjda trebali pomisliti da si je žrtva sama kriva što je ubijena, a prijatelji, obitelj i suradnici “neobjektivni” kad kažu da su ogorčeni zbog toga što se tako nešto dogodilo policiji pred nosom. Da televizijama takve priče nisu bile prva i skoro jedina briga, možda se ne bi dogodilo da javnost daleko više zna o tome u kakvim je odnosima Ivo Pukanić bio sa suprugom nego što je iz zbrkanih izvještaja mogla saznati o konačno uhićenoj grupi u srijedu navečer. Osim toga, da su s jednakim žarom MISLILI kao što su jedni od drugih kopirali potpuno kretenske floskule kao što su “duge cijevi na ulicama Zagreba” (kao da govore o plinifikaciji kvartova) i “ubojstvo s potpisom” (kao da izvještavaju s modne revije), možda na raznim konferencijama ne bi postavljali nezamislivo blesava pitanja kao što je, na primjer: “Je li ovo ubojstvo DIO ŠIREG SCENARIJA?” Borovec & dečki na konferenciji su se u petak izvrsno uklopili. Osim što su se u priopćenju nazahvaljivali sami sebi, svim prijateljima, mami, bogu i Hrvatskoj ko da su na dodjeli Oskara, bilo se teško oteti dojmu da je puno više truda uloženo u slaganje oružja na stol pred govornike nego na suvislo sastavljanje priopćenja i odgovaranje na novinarska pitanja.
Ocjena: jadno (1)

---

NOVA REALITY GLUPOST
Nivea for men nogometni izazov,
RTL, nedjelja, 19.05
O, izvrsno! Baš kad nam je na televiziji usfalilo reality sadržaja (moš mislit), RTL se bacio u akciju. S Ćirom na čelu i sponzorom u džepu pokrenuli su sportsku varijantu “Hrvatskog top modela”, koja je zbog treninga i nekakvog cilja (pobjeda nad prvoligaškom momčadi) sigurno sadržajnija nego prikaz desetak genetskih nezgoda koje se svađaju oko cigareta na Tajlandu, ali prilično šepa jer je, usudila bih se primijetiti, nogomet obično zanimljiviji kad ga igraju PRAVI nogometaši na PRAVIM utakmicama, a Ćirine provale upravo suprotno - daleko smješnije u izvedbi Tarika Filipovića. Drugim riječima, u RTL-ovu showu na kraju ostaje samo priča o desetak luzera koje ćemo iz emisije u emisiju pratiti do neminovnog zaborava i za utjehu si kupiti Nivein dezić.
Ocjena: sine, dosadan si (0)

ZABAVNO-SAMOUPRAVNI INTERMEZZO
Slikovnica, HTV1, subota, 5.55
Slučajno naiđoh na biser televizijske reciklaže u epizodi Slikovnice naslovljenoj “Zvuk šezdesetih”. Jedan od najdražih momenata bio mi je “spot” uz pjesmu “Bodulska balada” Vice Vukova, tipičnom produktu podobne socijalističke zabave. Drug umirovljenik šepa niz kamene stube, ribar žuljevitim rukama plete mrežu, starica sjedi na tronošcu i veze, radnici riboprerađivačkog kombinata bacaju vrše iz čamaca… socijalna svijest i solidarnost pršte iz svakoga kadra, a pripadnik muzičke omladine ozareno poji. Zatim se ambijent mijenja i seli u urbane krajeve, no poruka je i dalje samoupravno-solidarna: Zvonko Špišić raščupan na Trešnjevačkom placu pjeva o trudbenicima koji ondje nude krovopokrivačke usluge, Ivica Percl u egzistencijalističkoj scenografiji sa znakovitim sjenama zaziva starog Pjera, a Hrvoje Hegedušić i Drago Diklić šansonjerski predstavljaju poštenu gradsku inteligenciju i umijeće njegovanja zulufa do ramena. Kao apsolutni as na kraju dolazi glavom i bradom THE ROCKER Kićo u visokim petama, strukiranom džez-odelu i volančićima bogato ukrašenoj košulji. Ako se Anton Marti nije nasmiješio s neba, boga zajamčeno nema.
Ocjena: vrhunski zabavno (5)

PRETENCIOZNI PAINTBALL
Transfer, HTV2, petak, 0.40
Još jedna emisija koju HTV zdušno nastoji sakriti u nedokučiv termin. Valjda misle da bi nas bilo kakva priča o kulturi koja se ne uklapa u “Rizzi bizzi” mogla zatrovati alternativnim idejama, a onda nikad kraju subverzijama. Zamislite samo kad bi netko vidio da u Austriji postoje muzeji koji se bave živućom suvremenom umjetnošću pa slažu izložbe o bendovima kao što je Sonic Youth ili - još gore - kad bi se svima razglasilo da u Ljubljani postoji feministička manifestacija “Grad žena”! Mogao bi netko takve sadržaje poželjeti i u Hrvatskoj, a kako onda opravdati da se ovdje alternativni klubovi puno radije ZATVARAJU, a muzeji NITI NE OTVARAJU? Doduše, i autori bi “Transfera” mogli poraditi na prezentaciji te prestati s iritantnom navikom većine kulturnjačkih novinara - da preko snimljenog materijala recitiraju tekst koji zvuči kao ulomak iz srednjoškolskog udžbenika. Ne bi ih ubilo ni da u krivo usmjerenim napadima kreativnosti potpise pod snimkama ne lijepe akterima preko face na ljubičastoj fleki te se bez ikakvog sadržajnog razloga igraju s grafikom ko da su upravo pojeli neki seljački LSD. Pola emisije zbog toga im izgleda kao loše odigrana partija paintballa među polaznicima tečaja “Pretenciozna retorika za početnike”.
Ocjena: moglo bi i bolje (3)

STARDREK
Lica nacije, HTV1, petak, 23.20
Kao i uvijek, Branimir Bilić sa svojim je sugovornicima odlučio razgovarati o nečemu veoma konkretnom - “Zašto snaga i vjerodostojnost javne riječi u Hrvatskoj ne znače gotovo ništa” pa je rezultat i ovaj put bila pedesetminutna lamentacija bez ijedne naznake odgovora. No osim tog, već uobičajenog sadržaja, ovaj smo put ipak dočekali i jedan biser. Slobodan Prosperov Novak ispalio je da “…u Hrvatskoj institucije puno više čine za svoje pripadnike nego što pripadnici čine za institucije”. Izvrsna kennedyjevska parafraza. Osim što je totalno blesava. Jer po njoj ispada da su institucije u Hrvatskoj ni manje ni više nego živa bića. Djeluju samostalno, djeluju inteligentno, a sve bez pomoći svojih pripadnika. Mora da su došle iz svemira.
Ocjena: IT’S ALIVE! (božesačuvaj)