DVOJAC ZA POBJEDE Vedad Ibišević, najbolji strijelac Hoffenheima i njemačke lige i Tomislav Marić, pomoćni trener i bivši hrvatski reprezentativacApsolutno najveće iznenađenje ovogodišnje njemačke nogometne lige zove se TSC 1899 Hoffenheim. Klub iz istoimena sela s 3200 stanovnika nakon jedanaest kola nalazi se na prvome mjestu lige, imaju najboljeg strijelca njemačke lige, bosanskog reprezentativca Vedada Ibiševića, i što je najvažnije, financijer im je Dietmar Hopp, jedan od najbogatijih Nijemaca, čija je tvrtka SAP treća po veličini softverska tvrtka u svijetu, a Hoppovo se bogatstvo procjenjuje na 6,3 milijarde eura.

Hopp, kojem je 68 godina i koji je u mladosti amaterski igrao nogomet, rođen je u Hoffenheimu, te je prije 18 godina počeo financirati klub koji se tada natjecao u osmoj ligi. Uz pomoć Hoppa i uloženih više od 100 milijuna eura, klub je ove godine došao do prve lige. Ubrzani napredak započeo je prije tri godine, kada je za trenera angažiran Ralf Rangnick koji je prije uspješno trenirao Schalke 04 i Stuttgart. Od prošle godine pomoćnik mu je bivši hrvatski reprezentativac Tomislav Marić, te je okupljena vrlo mlada momčad čiji je prosjek 22 godine. Rezultati su sjajni, toliko da izazivaju ljubomoru ostalih klubova čiji navijači optužuju Hoffenheim da im je lako napredovati kada imaju takvog bogataša iza sebe. Da je Hoffenheim doista selo, uvjerili smo se prošlog tjedna kada smo odletjeli za Stuttgart, te zatim vlakom preko Heidelberga došli do Hoffenheima.

Prilikom presjedanja u Heidelbergu kondukterka nas je, kad je vidjela da putujemo u Hoffenheim, pitala: “Pa zar netko uopće putuje u Hoffenheim?” Po dolasku, upitali smo na željezničkoj stanici gdje se nalazi trening centar kluba, na što su nam rekli “glavnom ulicom desno”. “Kako se zove ulica?” upitali smo, na što su nam rekli “ne treba vam ime, to je jedina ulica”.

I doista, bilo je lako naći trening centar koji je izgrađen prije tri godine, kada je klub igrao u trećoj ligi, a sastoji se od manje zgrade s restoranom i teretanom te dva igrališta za trening u čijem se susjedstvu nalazi - štala. Hoffenheim, inače, prvoligaške utakmice igra u obližnjem Mannheimu, a dok su igrali u nižim ligama, nastupali su na lokalnom stadionu s tri tisuće sjedećih mjesta. S obzirom na to da je sjedećih mjesta gotovo isto koliko i stanovnika, navijači su na utakmicama vikali “Hura, hura, das ganze Dorf ist da!”! (Hura, hura, cijelo selo je tu), što su čak otisnuli na majice. Na to nam je Tomislav Marić rekao: “Ljudi su ponosni na naš klub, ne treba se nitko sramiti zato što je iz Hoffenheima. Ponosni smo što smo malo drukčiji od ostalih njemačkih klubova, ali to nema veze.”

Marić nam je odmah objasnio kako je nekad jedan od najboljih strijelaca njemačke lige i hrvatski reprezentativac došao u Hoffenheim. “Nakon što mi je 2006. godine istekao ugovor s japanskim Urawom, imao sam nekoliko ponuda iz francuske i engleske lige, ali me zvao i Hoffenheim koji je tada bio trećeligaš. Nikada nisam mogao ni zamisliti da ću se vratiti u treću njemačku ligu, ali sam došao na razgovor s čelnicima kluba i vidio njihove planove. Mnogo sam razmišljao o njihovoj ponudi, a budući da sam rođen u Heilbronnu, koji se nalazi na 25 kilometara od Hoffenheima, ta mi se ponuda činila dobrom. Osim toga, u Hoffenheimu sam potpisao ugovor na tri i pol godine, ostale su ponude bile na godinu dana, tko bi ponudio dulji ugovor igraču od 32 godine?

Shvatio sam da se u klubu radi jako dobro s mladima, generacije do 16 i 18 godina igraju u kadetskoj i juniorskoj prvoj ligi, i na kraju sam potpisao ugovor”, rekao je Marić kojem je Rangnick nakon godine dana igranja u trećoj ligi ponudio mjesto trenerskog pomoćnika. “Na kraju te sezone ušli smo u drugu ligu. Tada mi je Rangnick rekao kako bi želio da počnem raditi kao trener, što za mene opet nije bila laka odluka. Klub je namjeravao dovesti vrlo dobre, mlade napadače s kojima bih se ja u 34. godini trebao boriti za mjesto u timu. Budući da sam i prije razmišljao o trenerskom poslu, zaključio sam kako boljeg učitelja od Rangnicka nema. Prošle godine, dok je Hoffenheim bio u drugoj ligi, trenirao sam s momčadi, ali sam bio uključen i u vođenje momčadi i planiranje treninga. U početku mi je bilo teško, stadion prepun navijača a ja sjedim pokraj trenera i analiziram utakmicu, umjesto da trčim za loptom”, tvrdi Marić.

Klub je u jednom trenutku, kaže Marić, trebao odlučiti hoće li se baviti osposobljavanjem mladih igrača koje će prodati kada postanu punoljetni ili će se sve naplatiti igranjem u prvoj njemačkoj ligi s mladom momčadi. Odlučili su se za ovo drugo, svoj narasli pomladak popunili su kvalitetnim, a jeftinim strancima.

Jedan od njih je 24-godišnji Vedad Ibišević, koji je došao iz drugoligaša Aachena, ali čija je karijera iznimno zanimljiva, što nam je i sam ispričao. “Prvo sam s obitelji 2000. otišao u Švicarsku, ali kako nismo mogli dobiti papire za boravak, otišli smo u Ameriku, u St. Louis, gdje smo imali rodbinu koja se doselila u Ameriku koju godinu prije. Stupili smo u kontakt s njima i odselili se u St. Louis, isprva kako bismo vidjeli je li tamo moguće početi novi život. Meni je bilo žao što se selim u St. Louis jer sam mislio da ću morati prestati igrati nogomet. Želio sam trenirati, u čemu sam i uspio, jer sam prvo igrao za srednjoškolsku a zatim i za fakultetsku momčad. Ne mogu reći da su me trenirali neki nogometni stručnjaci, ali sam TRENER HOFFENHEIMA Ralf Rangnick bio je trener Schalkea 04napredovao tjelesno. Nikada nisam prestao razmišljati o tome da postanem profesionalni nogometaš. Imao sam sreću da Sveučilište Saint Louis za svoj osnovni sport ima europski nogomet, dok ostali fakulteti preferiraju američke sportove poput košarke ili američkog nogometa”, kaže Ibišević. Na njegovu sreću, nisu ga zaboravili u nogometnom savezu BiH, pozvali su ga da odigra dvije utakmice za mladu reprezentaciju, nakon čega su se europski menadžeri zainteresirali za njega. “Godine 2004. pozvan sam na probnu utakmicu u francuski PSG. Iako su mi neki europski klubovi nudili ugovore bez probnih utakmica, ja sam se želio oprobati u velikom klubu kao što je PSG. Nakon tri probna tjedna i nekoliko prijateljskih utakmica potpisao sam ugovor s PSG-om”, kaže Ibišević koji se tamo nije snašao. “Drago mi je što sam proveo jednu sezonu u Parizu jer sam stekao golemo iskustvo.

Te je godine PSG igrao Ligu prvaka, tako da sam vidio kako izgleda najbolji europski nogomet. Nakon te sezone PSG me odlučio posuditi klubu Dijon koji je tek ušao u drugu ligu, tako da sam u razmaku od šest mjeseci vidio vrh i dno nogometa. No i tu sam nešto naučio, što je najvažnije.” Nakon godine dana u Dijonu stupio je u kontakt s menadžerom koji ga je gledao na nekoliko utakmica i rekao mu da ga može odvesti u njemački klub Aachen. Bez probne utakmice, bez treninga, potpisao je ugovor za Aachen koji je tada igrao u prvoj njemačkoj ligi.

Aachen je na kraju sezone, 2007., ispao u drugu ligu i Ibišević je, uz odštetu od milijun eura, potpisao za Hoffenheim. “Nisam želio doći u Hoffenheim, to mi nije zvučalo primamljivo. Odbijao sam tu ponudu a da nisam razgovarao s ljudima iz kluba. No kada sam se našao s trenerom i čelnim ljudima kluba koji su mi pokazali planove, te kada su mi objasnili da im financijsko stanje omogućavada se ti planovi ostvare, shvatio sam da to nije loša ponuda. Naravno, nisam očekivao da ću nakon prvih osam kola biti prvi strijelac lige. Stvar je i sustava igre jer igramo ofenzivno, s tri napadača, s druge strane, imamo odlične igrače. Zato i dajemo puno golova po utakmici”, ističe Ibišević.

Uz njega, za Hoffenheim igra i drugi reprezentativac BiH, 24-godišnji vezni igrač Sejad Salihović koji je prije igrao u Herthi. Hertha ga je prodala za 250 tisuća eura i sada ga žele natrag. Od 1. siječnja Hoffenheim neće igrati na stadionu u Mannheimu, nego na vlastitom, novoizgrađenom stadionu, koji se nalazi nekoliko kilometara od grada. Hopp je u stadion s 30 tisuća mjesta uložio 60 milijuna eura, a gradi se i novi trening centar s pet terena, od kojih dva s umjetnom travom, u koje je uloženo 15 milijuna eura.

Mali problem je u tome što ni sam Hopp nije očekivao da će Hoffenheim već ove sezone igrati u prvoj ligi. Mislio je da će se to dogoditi sljedeće godine, te je podredio gradnju stadiona tom cilju. Prevario se u planovima, klub je “prerano” ušao u 1. ligu i zato još uvijek unajmljuju stadion u Mannheimu. “Dietera Hoppa sam upoznao, nakon domaćih utakmica dolazi u svlačionicu i pozdravi se sa svim igračima. Na mene je ostavio dojam sasvim normalnog čovjeka, bez obzira na silne milijune koje ima”, kaže Ibišević.

Međutim, navijači protivničkih momčadi ne slažu se s Ibiševićem te je zbog njihova vrijeđanja Hopp najavio kako više neće odlaziti na gostujuće utakmice. Naime, na utakmici Hoffenheima i Borussia Dortmunda jedan je 19-godišnji navijač nosio plakat s Hoppovom slikom, s nacrtanom metom i natpisom “Hasta la Vista Hopp”. Odmah je uhićen pod optužbom prijetnje ubojstvom, Hopp je najavio tužbu, ali je u međuvremenu odustao. Tomislav Marić ima svoje viđenje situacije.

“Prešla se granica, vrijeđanje nema veze s nogometom. Ljubomora je počela prošle godine, dok smo igrali u 2. ligi, a što smo više napredovali, to se ljubomora povećavala. Hoffenheim nije klub koji ima puno novca pa će kupiti koga god hoće, nije stvar u novcu, nego u filozofiji. Trebali bi biti primjer svim klubovima. Uz toliko novinara koji sada dolaze, javnost će shvatiti koja je filozofija kluba”, kaže Marić i ističe rad i samo rad s mladim igračima. Zaista, Hopp je u brojnim intervjuima dosad ponavljao kako ga se nikada ne smije uspoređivati s Abramovičem koji je kupio gotov klub, dok je on ni iz čega polako i strpljivo stvarao pravi klub. Mali klub koji sada nazivaju “najbogatiji seoski klub na svijetu” zahvaljujući Hoppu koji je snažno vezan za regiju u kojoj je rođen.

Osim što je ljubitelj nogometa, sponzorira i rukometni i hokejaški klub u Mannheimu gdje je sjedište njegove tvrtke i gdje je također izgradio sportsku dvoranu. Međutim, Hopp dio svog bogatstva ulaže i u farmaceutsku industriju, odnosno u razvoj lijekova za bolesti jetre, raka prostate te za Alzheimerovu bolest. Budući da je ipak jako teško privući poznata nogometna imena u selo poput Hoffenheima, klub je, kaže Marić, razvio snažnu skautsku mrežu kako bi privukli mlade i kvalitetne igrače prije nego što to učine veliki europski klubovi.

CHINEDU OBASI nigerijski je napadač kojeg želi kupiti PortsmouthTako je kupljen nigerijski napadač Chinedu Obasi, za kojeg je bila zainteresirana Lokomotiva iz Moskve, zatim se zainteresirao Portsmouth, ali su se bojali da neće dobiti radnu dozvolu za njega, i na kraju ga je kupio Hoffenheim. Portsmouth sada čini sve da ga kupi na kraju ove sezone. Marić ističe da je najveći broj igrača kupljen za mali novac, jedino su Brazilca Carlosa Eduarda, iz kluba Gremio, platili 8 milijuna eura. “Dietmar Hopp ima toliko mnogo novca da bi klub mogao kupiti bilo kojeg igrača, ali to nije naš ni plan ni cilj”, kaže Marić.

Osim napredovanja, klub igračima ne nudi ništa spektakularno, nemaju automobilskog sponzora tako da svaki igrač vozi automobil koji je sam kupio. Automobili su nužni jer nijedan igrač ne živi u Hoffenheimu, recimo, Marić živi u Hellbronu, a Ibišević u Sinsheimu, koji su udaljeni nekoliko minuta vožnje.

I uz sve to, Hopp naglašava kako je cilj Hoffenheima završiti ligu negdje između 8. i 14. mjesta. Marić dodaje: “Sve je super krenulo, ali naš cilj je i dalje sredina ljestvice. Ja sam 15 godina u nogometu i znam da se sve može jako brzo okrenuti. Bitno je da se vidi da se mladi igrači razvijaju. Sada vlada euforija, ali mi ne razmišljamo ni o čemu nego o napredovanju kroz igru.” Kako su krenuli, pitanje je kada će ta euforija završiti.