Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03

Autor: Berislav Jelinić

Tri čudovišna plana za atentat

Iza ubojstva udružena mafija

Monstruozni ubojice Ive Pukanića i Nike Franjića bili su spremni i pucati u žrtvu snajperom ili je gađati raketom, bez obzira na to koliko će još ljudi stradati

MJESTO UBOJSTVA Ive Pukanića i Nike Franjića; atentatori su dugo proučavali navike i kretanje svoje žrtveMJESTO UBOJSTVA Ive Pukanića i Nike Franjića; atentatori su dugo proučavali navike i kretanje svoje žrtveNacional je došao do zapanjujućih novih podataka o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića, koji jasno ukazuju na širinu zavjere, te na bezobzirnost i odlučnost naručitelja ubojstva, spremnih na sve, pa i na to da izvrše negdje pokolj, samo da likvidiraju Pukanića. Ti podaci su zastrašujući, jer govore o dvije stvari, o moći mafije, ali i o slabosti i lakomislenosti države u borbi s mafijom. Uz to, ti podaci govore još jednu značajnu stvar, kako je ujedinjena balkanska mafija bila spremna na sve da ukloni Ivu Pukanića, zato jer ga je ocijenila najvećom prijetnjom svojim operacijama na prostoru bivše Jugoslavije. Jer, on je bio upravo obratno od onoga čime su ga hrvatski mediji proglašavali. Ovo što su udruženi balkanski mafijaši napravili ubivši ga onako bezobzirno, a spremajući se na još gore stvari ako prvi pokušaj ne uspije, demantira sve te tobožnje hrvatske medijske znalce koji su posljednjih mjeseci blatili Pukanića. Nažalost, ubivši ga, mafija je pokazala što je on stvarno bio, najodlučniji borac protiv nje. Da je on bio ono kakvim su ga hrvatski mediji u posljednje doba prikazivali, mafijaški potrčko, obiteljski nasilnik, novinsko piskaralo, nitko za njegovo ubojstvo ne bi platio milijun eura.

Postojala su ukupno tri različita scenarija za likvidaciju Ive Pukanića, predsjednika NCL Media Grupe, doznao je Nacional od izvora bliskih policiji, i sva tri bila su krajnje sofisticirana, pa su ih mogli obaviti samo vrhunski profesionalni ubojice. Pukanić je 23. listopada zajedno s Nikom Franjićem mučki ubijen eksplozivnom napravom sakrivenom u skuteru, koji je bio parkiran u blizini Pukanićeva osobnog automobila na javnom parkiralištu u dvorištu u Palmotićevoj 3 u Zagrebu. Alternativno rješenje koje su atentatori pripremali još je strašnije od onoga koje su za atentat odabrali. Atentatori su ozbiljno razmišljali o tome da Ivu Pukanića likvidiraju projektilom iz protuoklopnog raketnog oruđa Armbrust 67mm. Oni su to oružje dopremili u Zagreb, a ono je otkriveno kod njih pri premetačini. O kako se strašnom scenariju radi govore već i osnovni podaci o tom poznatom oružju.


To je njemačko oružje namijenjeno borbi protiv tenkova i oklopnih vozila, koje se počelo proizvoditi početkom 80-ih godina u tvornici Messerschmitt-Bölkow-Blohm. Stručnjaci tvrde da je to oružje, među ostalim, idealno za atentate na skupinu ljudi koja se kreće u vozilu, ili za napad na osobe koje se nalaze u nekoj prostoriji koja ima prozorska stakla. Bile su tri mogućnosti koje su atentatori razmatrali kada je Armbrust u pitanju. Jedna je mogućnost bila da pucaju iz Armbrusta dok se Pukanić nalazi u svojem automobilu, druga da projektil ispale u njegov stan u Ilici, a treća da ispale projektil na njegovu ured, koji se nalazi na trećem katu poslovne zgrade NCL Media Grupe i ima velika prozorska stakla. Da je napad izveden Armbrustom sigurno bi bilo i puno više poginulih. Atentatore to ionako nije brinulo, jer je uz Pukanića u trenutku atentata poginuo Niko Franjić, koji se ondje slučajno zatekao, a osim njih dignuli bi u zrak vjerojatno i još nekoliko drugih osoba da su se ondje zatekle. Armbrust je zapravo neka vrst lakog bestrzajnog ručnog topa koja teško odaje poziciju atentatora. Naime, nema uobičajenog vatrenog bljeska nakon opaljenja, projektil se ispaljuje gotovo nečujno, pa je tako znatno nečujniji od zvuka opaljenja pištolja. Zbog svega toga, atentatora je vrlo teško locirati, osobito ako je ispalio projektil iz veće udaljenosti i tijekom noći, a poznato je da Armbrust efikasno djeluje na daljinama do 300 metara. Armbrust je oružje za jednokratnu uporabu, teško 6,3 kilograma, te dugačko 85 cm. Nakon ispaljenja projektila postaje neupotrebljivo.

Armbrust se u velikim količinama počeo uvoziti na područje bivše Jugoslavije početkom 90-ih. Najvećim su ga dijelom koristile hrvatske vojne postrojbe tijekom Domovinskog rata u borbi protiv srpskih tenkova i oklopnih vozila. Procjenjuje se da je u Hrvatsku pod embargom do konca Domovinskog rata stiglo oko 300 Armbrusta koji su početkom 90-ih koštali tadašnjih 900 DEM. Nakon rata pripadnici kriminalnog miljea mogli su ga nabaviti i po 200 DEM. Jedan od Armbrusta iz Hrvatske vojske završio je u rukama atentatora na Vjeku Sliška u studenom 1999., kad je u središtu Zagreba u Preradovićevoj ulici ubijen slučajni prolaznik Zoran Domini. Armbrusti su viđeni i na Kosovu tijekom sukoba između Oslobodilačke vojske Kosova i srbijanske vojske. Pa, eto, jedan primjerak tog oružja našao se i među oružjem koje je zaplijenjeno kod atentatora na Pukanića i Franjića. Prema drugom scenariju Pukanića su namjeravali ubiti puškom s prigušivačem. Tjednima su vrebali priliku da to učine. Istražitelji su ustanovili da su atentatori dva zadnja tjedna uoči atentata svakodnevno vozili tu pušku u ukradenom osobnom automobilu iz koga su tajno pratili i promatrali Pukanića ispred njegova stana u Ilici 107 u Zagrebu. Atentatori su se tim automobilom vozili Pukanićevim kvartom, te ga pratili kada se vozio u svom Lexusu.

Tim su automobilom kružili po Ilici, Britanskom trgu i Hercegovačkoj ulici, a krugove su radili u oba pravca, sve kako bi dobro snimili područje oko Pukanićeva stana u Ilici. To su radili kako bi se mogli što lakše udaljiti s mjesta atentata, ako bi ga pokušali likvidirati puškom s prigušivačem. Isti automobil atentatori su koristili i za promatranje u blizini Vlaške 40, gdje se nalazi poslovna zgrada NCL Media Grupe. Atentatori su ga čak jednom prilikom parkirali u Palmotićevoj ulici, dijelom na nogostupu, i ostavili upaljena sva četiri pokazivača smjera dok su čekali da vide kada će Pukanić otići s radnog mjesta. U ŽELJKO MILOVANOVIĆ, RATNI ZLOČINAC u bijegu dovezao je skuter-bombu na parkiralište; POLICIJA SUMNJA da je Novosađanin Bojan Gudurić možda aktivirao eksplozivŽELJKO MILOVANOVIĆ, RATNI ZLOČINAC u bijegu dovezao je skuter-bombu na parkiralište; POLICIJA SUMNJA da je Novosađanin Bojan Gudurić možda aktivirao eksplozivprva dva opisana scenarija atentator na Pukanića trebao je biti Željko Milovanović, koji je do zaključenja ovog teksta i dalje u bijegu.

Atentatori su Pukanića na koncu odlučili ubiti eksplozivnom napravom koju su sakrili u skuteru. Skuter s eksplozivom u blizinu automobila kojim se koristio Pukanić dovezao je Željko Milovanović. Još se ne može sa sigurnošću reći je li on i aktivirao eksploziv, ili je to učinio Bojan Gudurić iz Novog Sada.

To što je policija svega nekoliko dana nakon tog strašnog atentata uspjela uhititi neposredne atentatore i njihove pomagače može se zahvaliti osobi koja je Robertu Mataniću i Željku Milovanoviću prodala sporni skuter. Ta je osoba zapravo prevarila Roberta Matanića. Radi se o osobi za koju je policija doznala da prodaje rabljene, ali i ukradene skutere i motocikle. Robert Matanić je od te osobe naručio jedan ukradeni skuter. Međutim, prodavač ga je prevario i to je bio ključni detalj koji je kasnije omogućio policiji da pohvata neposredne egzekutore i njihove pomagače. Ta je osoba Mataniću odlučila prodati skuter marke Peugeot, koji se kod njega nalazio u skladištu, gdje ga je držao gotovo kao staro željezo. Skuter su zajedno došli kupiti Matanić i Milovanović. Platili su ga 500 eura. Da je skuter bio ukraden, nikad mu se ne bi moglo ući u trag. Međutim, kako to nije bio slučaj, policija je uspjela rekonstruirati tko ga je posljednji kupio.

Skuter je promijenio ukupno četiri vlasnika, koji su ga vozili po četiri različita grada na raznim stranama Hrvatske. Nakon eksplozije na njemu je bio sačuvan drugi serijski broj, koji tvrtka Peugeot stavlja posljednjih nekoliko godina na skrivenom mjestu. Taj se skriveni serijski broj počeo stavljati zbog velikog broja krađa tih skutera po zemljama EU, jer su se zahvaljujući njemu mogli koliko-toliko uspješno pronalaziti nakon krađe. Ni Matanić, a vjerojatno niti prodavatelj to nisu znali. Taj je broj ostao sačuvan nakon eksplozije i na temelju njega policija je rekonstruirala tko je sve bio vlasnik skutera. Tako su došli i do zadnjeg vlasnika koji ga je prodao Mataniću. Ostalo je za policiju bilo tehničko pitanje. Ove informacije dodatno pokazuju da Matanić i Milovanović nikako nisu amateri, ili “indijanci”, kakvim ih je htio prikazati pretenciozni i neinformirani srpski novinar Miloš Vasić.

PLAN ZA UBOJSTVO koji je na kraju realiziran uključivao je postavljanje eksploziva na parkiralište pokraj zgrade NCL Media Grupe u skuteru. Zbog skutera Peugeot su ubojice i ulovljeni: nisu znali da ima skriven serijski broj, a i nije bio ukraden nego im je dobavljač prodao rabljeni koji je kupioPLAN ZA UBOJSTVO koji je na kraju realiziran uključivao je postavljanje eksploziva na parkiralište pokraj zgrade NCL Media Grupe u skuteru. Zbog skutera Peugeot su ubojice i ulovljeni: nisu znali da ima skriven serijski broj, a i nije bio ukraden nego im je dobavljač prodao rabljeni koji je kupioIvu Pukanića i Niku Franjića likvidirali su profesionalni ubojice, koji dolaze iz Srbije, ili su tijesno povezani sa srbijanskim kriminalcima. To su Željko Milovanović, Bojan Gudurić, Robert Matanić, Luka Matanić i Amir Mafalani. Željko Milovanović, koji se rodio 18. lipnja 1966. i Bojan Gudurić, koji se rodio 25. lipnja 1981., do zaključenja ovog teksta bili su još uvijek u bijegu. Sigurnosni eksperti i kriminalisti uvjereni su da njihov život više ne vrijedi ništa, jer najvjerojatnije obojica znaju tko je naručitelj Pukanićeva ubojstva. Oni se trenutačno skrivaju od policije, a vjerojatno još više i od svojih poslodavaca. Ako ih policija uhvati, postoji realna opasnost da će progovoriti o naručiteljima. Zato se i pretpostavlja da će ih naručitelji ubojstva također pokušati locirati i ukloniti. Predviđa se da će oni trajno “nestati”, a srbijanska policija i policija Republike Srpske će ih nominalno bezuspješno tražiti, kao što su godinama “tražili” i Radovana Karadžića. Način na koji je Milovanović nestao svega desetak minuta prije no što je policija došla na mjesto gdje se skrivao pokazuje da mu je to sigurno netko upućen dojavio.

Protiv Milovanovića se u Hrvatskoj već vodi kazneni postupak zbog ratnih zločina, a i u Srbiji je poznat po sudjelovanju u raznim pljačkama. U Hrvatsku je u više navrata ulazio lukavo - nikada nije ulazio osobnim automobilom, već autobusom. Tako je izbjegavao detaljniju provjeru lažnih dokumenata kojima se koristio. Naime, kada se u Hrvatsku s graničnog prijelaza na Bajakovu ulazi osobnim automobilom, tada se radi provjera dokumenata UV lampom, a ako se ulazi autobusom, tada policajac u pravilu ulazi i skuplja putne dokumente, te ih uglavnom provjerava letimično.

Bojan Gudurić također je policiji otprije poznati kriminalac. Sudjelovao je u više pljački u Vojvodini. Manje je poznato da je on stručnjak za eksplozive, naročito za sofisticirane eksplozivne naprave. Raditi s eksplozivima naučio ga je jedan bivši vojni specijalac iz Novog Sada. Ta informacija potvrđuje da je upravo on izradio eksplozivnu napravu koja je ubila Pukanića i Franjića. Još se pouzdano ne zna kakvu je točno poziciju Gudurić imao u zapovjednoj hijerarhiji petorice neposrednih ubojica Pukanića i Franjića.

GOLEMI ARSENAL zaplijenjen kod atentatora svjedoči o razmjerima organizacijeGOLEMI ARSENAL zaplijenjen kod atentatora svjedoči o razmjerima organizacijePolicija raspolaže velikim brojem čvrstih dokaza da su Robert i Luka Matanić, te Amir Mafalani sudjelovali u ubojstvu Pukanića i Franjića, te da su jako dobro znali tko je meta napada, iako su se oni branili tvrdeći da nisu znali tko je meta napada, te da su bili neinformirano pomoćno osoblje Milovanovića i Gudurića. Primjerice, policija raspolaže čvrstim dokazima da je upravo Luka Matanić osoba s crteža, koji je napravljen na temelju iskaza očevidaca i koji pokazuje muškarca iz profila. Među ostalim, Luku Matanića kamere su snimile kako izviđa teren u blizini redakcije Nacionala dan uoči ubojstva, ali i na dan izvršenja. Postoje i još neki dokazi koji potvrđuju da se Luka Matanić s divljačkim pogledom u očima udaljava iz blizine mjesta eksplozije nedugo nakon ubojstva. Slične dokaze policija ima i za Amira Mafalanija. Njima je situaciju dramatično pogoršao Robert Matanić svojim iskazom. Neke njegove tvrdnje pomogle su policiji da dodatno učvrsti ono što je i sama doznala oko svih okolnosti atentata na Pukanića i Franjića. Robert Matanić isprva je vjerovao da je policiju uspio uvjeriti da je on samo neupućeni pomagač Milovanovića i Gudurića, te da nema izravne veze s ubojstvom. Grdno se prevario. Policija ima brojne čvrste dokaze da je izravno upetljan u to ubojstvo. Suprotno tvrdnjama njegova bivšeg odvjetnika Zorana Pilipovića, Matanić se nije slomio, niti je odlučio dati Uskoku dobrovoljni iskaz o svemu što zna o ovom ubojstvu.

Prema stručnim procjenama uhićena trojka dobit će 25-35 godina zatvora. Postoji i mogućnost da Robert Matanić odluči progovoriti o svemu što zna o tom ubojstvu. Policija je sigurna da on također zna tko je ubojstvo naručio. Čak postoje i formalno-pravne mogućnosti da trguje sa svojim statusom. Međutim, o tomu bi trebao odlučiti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Matanić bi mogao dobiti tajni identitet i novi život izvan Hrvatske u jednoj od zemalja s kojima Hrvatska ima potpisan takav ugovor o suradnji oko zaštite svjedoka. Međutim, on bi to mogao dobiti isključivo ako ispriča točne informacije o naručiteljima ubojstva, koje će se moći dokazati na sudu.

Zasad je to teško očekivati, jer Matanić još uvijek vjeruje da bi mogao izići iz zatvora za nekoliko godina. No, s protekom vremena sve je moguće. Možda se Matanić predomisli i brže no što se to očekuje, odnosno istog trenutka kada ga suoče s SLOBODAN ĐUROVIĆ OSUMNJIČEN za pomaganje ubojicama nakon atentataSLOBODAN ĐUROVIĆ OSUMNJIČEN za pomaganje ubojicama nakon atentatadokazima koje je policija protiv njega prikupila.

Hrvatska policija i SOA svakodnevno otkrivaju i druge korisne tragove koji bi ih mogli odvesti do naručitelja. Zasad je sigurno da je tehnički gledano atentat na Pukanića i Franjića osmišljen i proveden iz Srbije. Srbijanska policija i sigurnosne službe do zaključenja ovog teksta svojim kolegama u Hrvatskoj nisu ponudili ništa osim praznih priča.

Kod uhićenih atentatora pronađena je veća količina eura, za sada se spominje cifra od 150.000. No, Nacionalovi izvori, koji nisu vezani uz sigurnosne službe, tvrde da je ukupna suma koju su naručitelji bili spremni platiti organizatorima, planerima i izvršiteljima atentata na raznim razinama nakon što uspješno obave posao, iznosila milijun eura. Takva se suma ne isplaćuje ako nema osobitog razloga da se nekoga ušutka, a Ivu Pukanića je trebalo ušutkati ili zbog onoga što je pisao, ili zbog onoga što je trebao reći na sudovima gdje se trebao pojaviti kao svjedok, u Zagrebu u slučaju uhićenog generala Vladimira Zagorca, i u Italiji protiv srbijansko-crnogorske duhanske mafije.

Ova nova saznanja o ubojstvu Ive Pukanića i njegovog kolege Nike Franjića otvaraju krupna pitanja. Prvo, tko je sve sudjelovao u zločinu, a zatim tko je u planiranju imao udjela, jer se pojavljuju razne teorije. U tom svjetlu država bi morala reagirati i uvjerljivo demantirati i one glasine koje se šire u javnosti, kako su u tome možda sudjelovali i ljudi bliski vlastima, glasine koje se često pojavljuju u psihozi nastaloj nakon ovakvih događaja.

Država bi trebala odgovoriti na još jedno pitanje, kako je bilo moguće da se mjesecima sasvim konkretno logistički i tehnički priprema ovakva operacija - a da službe sigurnosti nisu to detektirale. Prema Nacionalu dostupnim informacijama pripreme za ubojstvo Ive Pukanića počele su dva i pol mjeseca prije atentata, u tim pripremama je sudjelovalo barem desetak osoba, i to domaćih i međunarodnih kriminalaca, pa i ratnih zločinaca, višekratnih bjegunaca iz zatvora. Oni su se ovako naoružani tjednima vrzmali Zagrebom a da to nitko nije znao u sigurnosnim službama, koje su u to vrijeme bile zaokupljene drugim poslom, morale su se po nalogu državnog odvjetnika baviti navodnom prisilnom hospitalizacijom Mirjane Pukanić. Kakva je to i zaštita predsjednika Republike Stipe Mesića, ako su ovi opasni ubojice naoružani protutenkovskim oružjem, u automobilu s automatskom puškom svakodnevno kružili i ispred predsjednikova doma u Ilici, te nedaleko od tog njegova stana u Ilici imali unajmljeni stan. Napokon, ovi zapanjujući novi podaci trebali bi biti i alarm hrvatskim medijima da budu mnogo složniji u borbi protiv mafije i korupcije, jer dok se ne pronađu ubojice Ive Pukanića mediji neće biti slobodni. Njihovi urednici i novinari neće moći obavljati svoju misiju ako će biti u strahu da su i u blizini njihovih automobila parkirani skuteri s eksplozivom, a u prozore njihovih domova upereni Armbrusti.

Motivi za ubojstvoPolicija je posve isključila mogućnost da je ubojstvo Ive Pukanića naručila njegova supruga Mirjana Pukanić, ali se još uvijek istražuje je li ona i kako bila povezana s prvim neuspjelim atentatom na Pukanića u travnju ove godine, doznao je Nacional od krugova bliskih policiji. Policija ni u kom slučaju ne želi javno govoriti o mogućim motivima za Pukanićevo ubojstvo, ali neslužbeno zasad nije isključila scenarij po kojem bi iza likvidacije Pukanića i Franjića mogla biti duhanska mafija, o čijim je aktivnostima Nacional godinama pisao.

Nakon što je o tim sumnjama policije Nacional informirao javnost neposredno nakon Pukanićeve likvidacije, pripadnici tog miljea reagirali su vrlo nervozno i počeli slati razna obranaška i nebulozna priopćenja, te najavljivati nove tužbe protiv Nacionala. Takve reakcije nisu u policiji nisu prošle nezamijećeno.

I dalje se u policiji obrađuje i mogućnost da je Pukanića dao likvidirati general Vladimir Zagorec. Policija vjeruje da je to moguće zato što je Zagorec nedugo prije Pukanićeva ubojstva nakon raznih problema i Zagorčevih manipulacija na kraju izručen Hrvatskoj. Ovih je dana protiv njega podignuta i optužnica zbog sumnje u krađu dragulja vrijednih najmanje 5 milijuna dolara.

U tom postupku Pukanić bi bio jedan od važnih svjedoka, među ostalim jer je imao i saznanja o kutijama u kojima su se ti dragulji nalazili. Zagorec je itekako imao razloga Pukaniću željeti sve najgore. Nacional je serijom tekstova vrlo studiozno i detaljno demaskirao Zagorčeve sumnjive poslove za vrijeme naoružavanja Hrvatske, a otkrio je i neke njegove druge prijevare i manipulacije.

Iako se proteklih dana u medijima kao mogući naručitelj Pukanićeva ubojstva često spominjao Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, policija smatra da je Jocić eventualno mogao sudjelovati u tom atentatu kao nečija produžena ruka, jer su u policiji ustanovili da Nacional o njemu nije kritički pisao, već ga je spomenuo samo jednom opisujući njegove kontakte s nekim poznatim Hrvatima nakon ubojstva Ivane Hodak, a i to je napravljeno kada su pripreme za atentat na Pukanića već trajale.

Nacional se ne želi upuštati u bilo kakve špekulacije oko naručitelja Pukanićeva ubojstva, kako bi se izbjeglo da se za to zlodjelo netko pogrešno optuži. Taj posao u Hrvatskoj rade profesionalci, čiji je angažman već razotkrio izravne počinitelje, pa se s pravom mogu optimistično očekivati i rezultati potrage za naručiteljima.

Milovanović ipak snimljen kameromBivši srbijanski specijalac i osoba tražena zbog ratnog zločina, Željko Milovanović, dovezao je skuter s eksplozivnom napravom na parkiralište gdje je i izvršen atentat na Ivu Pukanića kojom prilikom je ubijen i Niko Franjić. Milovanović je skuter parkirao 23. listopada u 12 sati i 44 minute. Ušao je u dvorište NCL Media Grupe na pokrajnja vrata, izišao na Staru Vlašku i kroz Kurelčevu stigao u Jurišićevu. Zatim je skrenuo u Petrinjsku, gdje je na broju 4 imao unajmljen stan. Tek u tom trenutku je skinuo motociklističku kacigu. U tom ga je trenutku i snimila jedna nadzorna kamera.

Vezane vijesti

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Matanić i Mafalani pravomoćno osuđeni za Pukanićevo ubojstvo

Vrhovni sud potvrdio je osuđujuću presudu Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju zbog sudjelovanja u ubojstvu suvlasnika "Nacionala" Ive Pukanića, a od… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika