VELIKA OČEKIVANJA Barack Obama i njegovi najbližiIzbor Baracka Obame za 44. predsjednika SAD-a naziva se historijskim jer je prvi crnac na najvišoj funkciji SAD-a, što mnogo govori o društvenoj evoluciji u SAD-u, jer se to prije desetak godina ne bi moglo dogoditi. No Obama nije izabran zato što je crnac, mnogo je važnije ono za što se on zalaže, kako će ispunjavati zadaće koje je preuzeo, te hoće li se vinuti na razinu očekivanu od jednog predsjednika koji preuzima vlast u teškom času svoje domovine. Po tome će se vidjeti ima li kapacitet da uđe u red velikih američkih predsjednika, koji su svi redom preuzimali upravljanje zemljom u teškim trenucima, kao što je to bilo s Georgeom Washingtonom u trenucima kada američka nezavisnost još nije bila čvrsta činjenica, s Abrahamom Lincolnom, koji je preuzeo vodstvo kada je zemlja ulazila u građanski rat, te s F. D. Rooseveltom koji je postao predsjednik u vrijeme najteže ekonomske krize, mnogo teže od sadašnje, te je SAD vodio i kroz Drugi svjetski rat.

Američki dnevnik New York Times iznio je listu problema s kojima će se Obama kao predsjednik suočiti. “Njegov trijumf je odlučan i sveopći zato što je on shvatio što ne valja s ovom zemljom, a to je bio potpuni neuspjeh vlade da zaštiti svoje građane. On je ponudio novi koncept vlade koja neće težiti da riješi svaki problem, ali će činiti nužne stvari, koje su iznad mogućnosti individualnoga građanina, da na pošten način regulira ekonomiju, brine se da zrak bude čist, a hrana sigurna, osigura da bolesnima bude dostupna zdravstvena briga, da se djeca školuju kako bi bila sposobna da se natječu za svoje mjesto u globaliziranom svijetu.”

U uvodniku se konstatira da Obama preuzima groznu baštinu, dva rata, jedan nužan u Afganistanu, te jedan glupo započet u Iraku. Obamin prvi izazov će biti da se povuče iz Iraka a da tako ne razbukta druge konflikte, kako bi se Pentagon mogao usredotočiti na drugi rat, stvarni rat protiv terora, onaj u Afganistanu. List potom konstatira da Obama preuzima vlast u trenucima kada je očito da dosadašnja vlada nije uspjela spriječiti ekonomski kolaps izazvan pohlepom malog broja bogatih i bezobzirnom, opasnom deregulacijom financijskog tržišta. Obama će morati, piše New York Times, hitno uspostaviti kontrolu, jedinstveni pristup, transparentnost i pravičnost u plan sadašnje administracije spašavanja financijske sfere. Veliki Obamin zadatak će biti da identificira sve načine kršenja fundamentalnih prava američkih građana u posljednje doba, te sve to spriječi. On zna da su klimatske promjene globalna prijetnja, da nacija mora o tom pitanju početi voditi sasvim drukčiju politiku, te da ona mora pokrenuti nove čišće energetske tehnologije i smanjiti svoju ovisnost o inozemnoj nafti.

Obama će se suočiti s mnogim drugim pitanjima, na primjer, s ozbiljnim problemom ilegalnih imigranata, s činjenicom da golem broj Amerikanaca nema adekvatnu zdravstvenu zaštitu, među njima najviše djeca, a svi ti ljudi moraju biti zaštićeni. Suočit će se i s činjenicom da je zemlja duboko podijeljena u mnogim pitanjima suvremenog načina života, da su socijalne razlike veće nego ikada, te da koncept potpuno liberalizirane ekonomije nije uspio. Suočavat će se i s brojnim vanjskopolitičkim problemima jer će u svijetu od njega mnogo očekivati.

Iskušenja na koja će Obama naići su ogromna, pa je to potaklo poznatog komentatora New York Timesa Thomasa Friedmana da u svojom komentaru u četvrtak konstatira: “Obama će zauvijek ostati naš prvi crni predsjednik. No može li on postati jedan od naših velikih predsjednika? On je dobio svoju šansu da to postane već zbog činjenice što su svi naši veliki predsjednici dolazili na najviši položaj u nekoj velikoj krizi, na dnu nekih od naših najvećih ponora. Preuzimanje položaja u trenucima krize ne jamči veličinu, ali pruža priliku da se ona postigne. Da bi postao i veliki predsjednik, Obama će morati povlačiti velike poteze. Što mora učiniti, to u ovom trenutku nitko ne zna. Morat će se pokazati u stabiliziranju ekonomije, u pitanjima energije te u redefiniranju američke pozicije u svijetu. Ti su izazovi ogromni a on će uspjeti u njihovu prevladavanju samo ako artikulira novu politiku temeljenu na borbi za načela općeg dobra.”

Friedman na kraju piše: “Nijedan zadatak koji je pred njim neće biti lagan. Nešto mi govori da će od svih promjena koje će potaknuti Obamino predsjedništvo najlakše biti prekinuti s našom rasističkom prošlošću. Građanski rat je gotov. Neka počne razdoblje obnove.” Obama će preuzeti dužnost 20. siječnja 2009., a dotad ima mnogo poslova koje mora obaviti. Najvažniji je da formira svoj kabinet, izabere ministre, savjetnike, šefove raznih državnih službi, te ostale ljude s kojima će raditi. To je za svakog novoizabranog predsjednika bio težak i osjetljiv posao, jer je iznimno važno da njegovi budući suradnici budu ljudi s kojima on može lako i efikasno raditi, s kojima se slaže politički, ali i karakterno. Izbor tih ljudi već je počeo, ali sada će ući u završnu fazu.

Postoji tim ljudi koji na tome radi već dulje vrijeme. Na čelu mu je John Podesta, nekadašnji šef stožera bivšeg predsjednika Billa Clintona, vrlo iskusan čovjek kad je riječ o funkcioniranju administracije. On s pedesetak suradnika traži MAHMOUD AHMADINEJAD uputio je Obami čestitkuosobe prikladne za vodeća mjesta u vladi i provjerava ih. Kako to izgleda, vidi se na jednom primjeru. Radeći na izboru mogućeg budućeg ministra vanjskih poslova Podesta je za Obamu već pripremio dokument od 190 stranica u kojem je napisano što se od budućeg ministra vanjskih poslova treba tražiti, te tko su potencijalni kandidati za to mjesto. Nakon što je izabran za predsjednika Obama će u Washingtonu dobiti na raspolaganje zgradu za svoj prijelazni tim na čelu s Podestom, no on je sam objavio da će u idućem razdoblju najviše vremena provoditi u Chicagu, gdje će mu biti baza do inauguracije.

Prva pozicija u administraciji koju je Obama morao popuniti jest mjesto šefa njegova stožera. To će biti 48-godišnji demokratski kongresmen Rahm Emmanuel, koji je kao i Obama iz Chicaga, te s kojim je Obama jako blizak. Emmanuel je čovjek niska rasta, ali ogromne energije, poznat po tome što je kao predsjednički savjetnik u “aferi Lewinsky” žustro branio Billa Clintona do posljednjeg dana, te koji je posebno vješt kad je riječ o prikupljanju donacija za političke kampanje i o sklapanju političkih savezništava. Neko vrijeme se spekuliralo da bi taj položaj mogao preuzeti bivši demokratski senator Tom Daschle, koji je među istaknutijim američkim političarima prvi podržao Obamu, a koji ima veliko političko iskustvo jer je neko vrijeme čak bio vođa demokrata u Senatu. No on će vjerojatno sada dobiti neko drugo istaknuto mjesto. Nakon toga prioritet će za Obamu biti formiranje ekonomskog tima jer je SAD ušao u duboku financijsku krizu, čak i u recesiju. Ispitivanja javnog mnijenja napravljena na sam dan izbora pokazala su da je 62 posto Amerikanaca izjavilo kako najvećim nacionalnim problemom smatraju ekonomsko stanje, dok je samo po deset posto birača reklo da su to rat u Iraku, odnosno teror. Kao ministar financija, posebno se intenzivno spominje Paul Volcker, nekadašnji šef Federalnih rezervi, koji je na tome mjestu bio prije Alana Greenspana, te koji je vrlo čvrsto upravljao američkim ekonomskim tokovima. Ako i ne bude izabran za ministra financija, Volcker će sigurno biti značajan ekonomski savjetnik predsjednika Obame. Kao alternativni kandidati za mjesto ministra financija spominju se Tim Geithner, predsjednik Banke Federalnih rezervi u New Yorku, te Laurence Summers, bivši ministar financija u Clintonovoj administraciji.

Sljedeće vrlo važno mjesto u vladi jest mjesto ministra vanjskih poslova. Vrlo često je među njima bilo ime iskusnog diplomata iz Clintonova doba, američkog ambasadora u UN-u, te glavnog pregovarača u mirovnim pregovorima u bivšoj Jugoslaviji Richarda Holbrookea, ali u posljednje doba mediji procjenjuju da on ima male izglede. Čak se čula mogućnost da to mjesto bude ponuđeno bivšem generalu Colinu Powellu, koji je na tom položaju bio u prvom mandatu sadašnje administracije Georgea W. Busha, a koji je prije nekoliko tjedana, iako je republikanac, podržao Obamu. Sada tisak, pozivajući se na izvore bliske Obaminu stožeru, tvrdi da najviše izgleda da im taj položaj bude ponuđen imaju bivši američki ambasador u UN-u, sadašnji guverner Novog Meksika Bill Richardson, te bivši demokratski predsjednički kandidat, bivši senator John Kerry.

Opće je uvjerenje da na mjestu ministra obrane neće biti promjene, da će Obama zamoliti sadašnjeg ministra obrane Roberta Gatesa da ostane na tom položaju, u prvom redu da pripremi što uredniji postupni izlazak američke vojske iz Iraka, za što se obavljaju pripreme u sklopu pregovora o budućem mandatu američke vojske u Iraku. Ako se Gates ne dogovori s Obamom, kao njegov nasljednik spominje se republikanski senator iz Nebraske Chuck Hagel, protivnik rata u Iraku, koji u TZIPI LIVNI, izraelska ministrica vanjskih poslova, već je izrazila nezadovoljstvo zbog najave američko-iranskih pregovorasiječnju napušta Senat. Velike izglede da postane ministrica obrazovanja ili energetike ima guvernerka Kansasa Kathleen Sebelius, a ministrica pravde mogla bi postati guvernerka Arizone Janet Napolitano. Opće je uvjerenje da Obama neće nikakvo značajnije mjesto ponuditi bivšoj “prvoj dami Amerike”, svojoj rivalki Hillary Clinton, iako iz njenog kruga dolaze najave da bi ona bila zainteresirana za neko mjesto u vladi, posebno ako bi bila riječ o nečemu povezanom sa zdravstvenom reformom. Kao njegovi savjetnici mjesta će dobiti ljudi koji su osmislili njegovu predsjedničku kampanju te ga tijekom nje politički savjetovali, David Axelrod i David Plouffe

Po svim najavama Obama će imenovanja početi obavljati vrlo brzo, jer će se on i njegovi ljudi morati suočiti s golemim izazovima. Ti su izazovi već počeli, barem na međunarodnom planu. Dva dana nakon njegove pobjede Obami je upućen prvi izazov izravno njemu, a riječ je o precizno planiranom potezu sile koja će mu sigurno u idućem razdoblju stvarati brojne probleme. Ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev održao je u Moskvi govor u kojem je direktno upozorio Obamu da pazi što radi. On je objavio da će Rusija postaviti nuklearne rakete uz granice Poljske ako Obama nastavi realizirati projekt što ga je započeo njegov prethodnik George W. Bush, postavljanje antiraketnog štita u Poljskoj i Češkoj. Ruski je plan da u tom slučaju postave rakete s nuklearnim glavama u Kalinjingradsku enklavu na Baltičkome moru, dovoljno blizu da te rakete mogu biti usmjerene na instalacije američkog proturaketnog štita u jugoistočnoj Poljskoj i središnjoj Češkoj. Nije slučajno da je taj govor Medvjedev održao neposredno nakon predsjedničkih izbora i da je u njemu izrečena tako opasna prijetnja, jer je riječ o prvom ruskom testiranju novog američkog predsjednika.