Robert MatanićIako posljednjih dana policija javno ne izvješćuje o istrazi o ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franjića, istražitelji i dalje danonoćno rade na rješavanju slučaja, odnosno na smjeru istrage koji bi trebao dovesti do najvažnije informacije - tko je naručitelj monstruoznog ubojstva u centru Zagreba. Osim hrvatske policije i sigurnosnih službi, informacije korisne za istragu očekuju se i od policija i nadležnih službi u Srbiji, Bosni i Hercegovini te u Crnoj Gori, a u cijeli je slučaj odnedavno uključen i američki Savezni istražni ured, poznatiji kao FBI. Pomoć američkih stručnjaka očituje se u analizi forenzičnih dokaza prikupljenih tijekom istrage, ali i kroz obavještajne podatke budući da se jedan sektor FBI-a isključivo bavi organiziranim kriminalnim skupinama na Balkanu. Iako to policija zasad ne želi potvrditi, opsežna i detaljna forenzična analiza već je donijela neke konkretne rezultate: prema njima, postoji snažna veza između ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića s ubojstvima Ivane Hodak i prošlogodišnje likvidacije Davora Zečevića. Ključni dokazi koji povezuju sve zločine pronađeni su u pretraženim stanovima i zločinačkoj jazbini, kući u Donjem Vukojevcu kojom se koristio nedavno uhićeni Dario Anić, dugogodišnji prijatelj Roberta Matanića.

Atentator je iz stepeništa motrio mjesto na kojem će ubiti Pukanića i FranjićaIpak, iako je policija velikom brzinom uspjela identificirati i uhititi većinu izvršitelja ubojstva Ive Pukanića i njihove pomagače, još uvijek slijedi najteži dio posla - otkriti naručitelja. A ta se istraga vodi u nekoliko različitih segmenata, od kojih bi svaki zasebno mogao dati odgovor na pitanje o naručitelju. Prvi segment istrage koncentrira se oko Roberta Matanića, za kojeg se smatra da bi mogao dati još mnogo korisnih informacija, a možda čak i odati ime pravog naručitelja ubojstva. Drugi segment je intenzivno traganje za odbjeglim zločincem Željkom Milovanovićem, ubojicom s kacigom, koji se navodno još uvijek krije na teritoriju Republike Srpske, u okolici Banja Luke, kao i za novosadskim kriminalcem Bojanom Gudurićem. Treći segment vezan je uz napore hrvatske policije i sigurnosnih službi da od državnih organa Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore dobiju operativne podatke i informacije koje bi mogle pomoći u istrazi, a osim nastojanja hrvatske strane, upravo u taj segment iz nekoliko razloga uključio se i američki FBI. Četvrti segment, na kojem združeno rade analitičari MUP-a i Sigurnosno-obavještajne agencije, vezan je uz detaljnu analizu motiva i mogućih naručitelja ubojstva Ive Pukanića, ali i istraživanje moguće veze između eksplozije ispred redakcije Nacionala i ubojstva Ivane Hodak, u čijem slučaju je definitivno isključena mogućnost da je riječ o ubojici pljačkašu, budući da je u njezinu novčaniku pronađeno petstotinjak kuna. Najočitija veza tih dvaju zločina svakako je Vladimir Zagorec, no najnovija otkrića u istrazi ne isključuju ni mogućnost da iza eksplozije ispred Nacionala stoje vođe crnogorskih ili srbijanskih kriminalnih skupina.

Željko Milovanović i Bojan GudurićDok danonoćno traje intenzivna potraga za Željkom Milovanovićem, koji je označen kao vođa kriminalne skupine koja je ubila Ivu Pukanića i Niku Franjića, policijski istražitelji koncentriraju se na 31-godišnjeg Roberta Matanića, za kojeg se pretpostavlja da je bio drugi po redu u hijerarhiji skupine. U javnost su već dospjele informacije da je on ponudio USKOK-u razgovor u kojem bi mogao iznijeti neke korisne informacije o zločinu. Proteklih dana on je čak i dao iskaz u kojem je spomenuo dijelove svojih razgovora sa Željkom Milovanovićem, te informaciju da je mogući naručitelj ubojstva stanoviti ugledni čovjek iz Zagreba, koji je preko određenih kanala u Beogradu naručio Pukanićevo ubojstvo. USKOK i policija, međutim, tim njegovim prvim iskazom nisu zadovoljni, jer se vjeruje da Matanić zna puno više nego što trenutačno želi otkriti, a nije isključena ni mogućnost da je u svojim prvim iskazima namjerno iznosio neistine koje su potom doprle u medije. Na taj način mogao je pravom naručitelju indirektno dati do znanja da ga neće odati. Upravo zbog toga propao je taj inicijalni pokušaj da Matanić postane svjedok-pokajnik, jer zapravo nije policiji dao ni jedan konkretan i dokaziv podatak vezan uz naručitelja. Prema nekim izvorima, Matanić još uvijek naivno vjeruje da policija nema mnogo dokaza o njegovoj ulozi u zločinačkoj organizaciji, pa misli da bi otkrivanjem važnijih detalja i informacija zapravo sam sebi otežao položaj otkrivajući da je njegova uloga u hijerarhiji bila vrlo visoka čim su mu bile dostupne takve informacije. Ipak, uskoro bi se mogao suočiti s činjenicom da istražni organi već sad imaju dovoljno dokaza da u konačnici dobije čak 35 godina zatvora. Kako ističu Nacionalovi izvori, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i šef USKOK-a Dinko Cvitan nisu otklonili mogućnost da Matanić uistinu postane krunski svjedok, no za takav status i ublažavanje kazne ili čak i veće povlastice Matanić bi istražiteljima trebao ponuditi mnogo više: osim informacije o naručitelju koja bi bila vjerodostojna i dokaziva, trebao bi pružiti podatke i o svima koji su bili uključeni u organizaciju zločina. Tek tada mogao bi računati na ulazak u program zaštite svjedoka koji bi uključio i mogućnost da Matanić dobije potpuno novi identitet i slobodu u nekoj stranoj državi s kojom Hrvatska ima bilateralni ugovor o razmjeni zaštićenih svjedoka.

Jedna od ključnih novosti u istrazi su i nova saznanja o ulozi srbijanskih državljana Slobodana Đurovića i Milenka Kuzmanovića, koji su također uhićeni u sklopu akcije “Balkan Express”. Iako su obojica tvrdili da nemaju nikakve veze sa zločinom, te čak policiji ispričali sumnjivu priču o tome kako su se nekoliko dana nakon eksplozije s Matanićem sastali u Spačvi zbog starih neriješenih dugova, policija ima nove dokaze koji upućuju da je Slobodan Đurović, jedan od najbližih suradnika srbijanskog bossa Sretena Jocića, bio puno čvršće povezan s kriminalnom skupinom koja je ubila Ivu Pukanića. Đurović je tijekom proteklih nekoliko mjeseci više puta dolazio u Hrvatsku i sastajao se s Matanićem i Željkom Milovanovićem te ostalim pripadnicima zločinačke skupine. Za njegovu moguću ulogu u zločinu istražitelji naročito dovode u vezu konspirativni sastanak održan prije dva mjeseca na tajnoj lokaciji, 25 kilometara od hrvatsko-srpske granice. U detaljnoj istrazi došlo se čak i do saznanja da je Đurovićev vozač, inače Srbin iz Hrvatske, viđen na lokacijama otkuda su Matanić i ostatak bande motrili stan Ive Pukanića u zagrebačkoj Ilici. Na temelju tih podataka, moguće je da će se ubrzo razotkriti svi detalji Đurovićeve uloge u zločinu, past će u vodu njegova kompletna obrana, a time bi došlo i do prekvalifikacije njegove optužnice.

Osim tih saznanja, policija je u pretragama sumnjivih automobila i stanova, pogotovo onog u Petrinjskoj 4, pronašla i niz materijalnih dokaza iz kojih se može izdvojiti DNK, što će također precizno razriješiti ulogu svih članova kriminalne skupine. U pretraženim stanovima i kući u Donjem Vukojevcu, gdje je uhićen Matanićev prijatelj Dario Anić, policija je našla i gomilu oružja koje se forenzičnom analizom može povezati s nekoliko ranijih krvavih zločina.

---

Vladimir ZagorecU međuvremenu, hrvatska policija u suradnji s kolegama iz BiH pokušava ustanoviti gdje se nalazi Željko Milovanović zvani Gavro, za kojeg se smatra da je najvažnija karika u lancu između direktnih izvršitelja i zasad nepoznatog naručitelja ubojstva. Prema nekim izvorima, Milovanović je u nekoliko navrata iz Republike Srpske prelazio u Srbiju, a u jednom od tih pokušaja navodno se pokušao dokopati istočne srpske granice. Postoje i indicije da je pokušao ući u sjeverni teritorij Crne Gore, što se pripisuje njegovim vezama s pripadnicima tzv. 39. Baranjske brigade SAO Krajine, čiji je bio član, a neki od bivših pripadnika te skupine danas žive upravo u Crnoj Gori, pa je moguće da je odbjegli zločinac kod njih pronašao sklonište. Eksplozija bombe u središtu Zagreba osim hladnokrvne likvidacije smatra se i terorističkim činom. Zbog toga se u istragu na određeni način uključio i američki FBI te sigurnosne službe, koje bi mogle značajno pomoći u lociranju odbjeglog kriminalca, ali i poslužiti kao veza između policijskih dužnosnika Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore.
Iako to nitko službeno neće potvrditi, suradnja regionalnih policija trenutačno je u zamršenim odnosima: s jedne strane postoji sumnja da je Milovanoviću netko iz policijskih redova dojavio da bježi iz svog skrovišta, što otvara pitanje međusobnog povjerenja unutar policijskih službi susjednih država, ali i mogućih mafijaških doušnika unutar policijskih redova.

S druge strane, iako su svi nominalno voljni pomoći u istrazi, činjenica je da svaka država želi umanjiti krimen svojih državljana i eventualne propuste svojih službi, pa u tom kontekstu treba shvatiti i izjavu srbijanskog ministra unutarnjih poslova Ivice Dačića koji je otklonio mogućnost da se Milovanović nalazi u Srbiji, i to samo na temelju činjenice da su ga “tražili na nekoliko lokacija, a on tamo nije bio”. Isto tako, Dačić je pozornost javnosti pokušao usmjeriti prema susjednoj Crnoj Gori, implicirajući da bi trag oko ubojstva trebao voditi baš tamo. Ipak, policijski analitičari ne isključuju ni tu mogućnost, pogotovo s obzirom na činjenicu da Slobodan Đurović, čija uloga sve više dobiva na važnosti, prema mišljenju srbijanskih sigurnosnih službi, ima vrlo jake veze sa sumnjivim osobama u Crnoj Gori. Policije Republike Srpske i BiH već danima intenzivno tragaju za Milovanovićem koji je ključna osoba za razotkrivanje naručitelja ubojstva u središtu Zagreba. Ako ta potjera ne urodi plodom, razmatra se čak i mogućnost da se vrlo brzo raspiše visoka novčana nagrada za informacije o Milovanovićevoj sadašnjoj lokaciji.

Ivo PukanićUsporedno s istragom oko ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića, hrvatska policija istražuje i ubojstvo Ivane Hodak. Iako to u sadašnjoj fazi istrage nitko ne želi potvrditi, postoje ozbiljne indicije da su ti zločini povezani, za što navodno postoje i dobri dokazi. S druge pak strane, iako se spekuliralo da postoji veza između tih ubojstava i likvidacije Adriana Čupića, to nije točno. Čupićevo ubojstvo detaljno je istraženo i vezano je uz određena visoka novčana dugovanja, te nema veze s preostalim zločinima. Policijski analitičari i dalje intenzivno rade na obradi kojom se pokušava utvrditi tko je imao najsnažnije motive za ubojstvo Ive Pukanića. Dvije dominantne teze idu u smjeru srbijansko-crnogorske duhanske mafije, odnosno prema uhićenom generalu Vladimiru Zagorcu. Iako je njegov odvjetnik Zvonimir Hodak nedavno kazao da je Zagorec prošao poligrafsko ispitivanje vezano uz ubojstvo Ivane Hodak, postoje nepotvrđene indicije da to nije bilo baš tako, te da je Zagorec pokazao zamjetnu dozu nervoze pri odgovaranju na neka pitanja koja su se odnosila na njegov odnos s ubijenom Ivanom Hodak. Iz krugova bliskih policiji može se čuti da je Ivana Hodak doista bila u svojevrsnoj ljubavnoj vezi s Vladimirom Zagorcem te da postoji mogućnost da je za njega obavljala i neke poslove, što su oboje krili od Zvonimira Hodaka, Ivanina oca i Zagorčeva odvjetnika. Budući da se njezino ubojstvo sve više dovodi u vezu s ubojstvom Ive Pukanića i Nike Franjića, a uz vrlo jasne motive, Vladimir Zagorec i dalje je vrlo visoko na listi mogućih naručitelja. Uz to se, dakako, istražuju i njegove poslovne veze s pojedinim osobama iz Srbije, a pogotovo sa Sretenom Jocićem, čiji je najbliži suradnik Slobodan Đurović očito bio iznimno dobro povezan s Matanićem i cijelom kriminalnom skupinom koja je likvidirala Ivu Pukanića.

U beogradskim krugovima proteklih se dana spominju i druge Jocićeve veze s Hrvatskom. On, naime, već dulje vrijeme nastoji proširiti svoje poslove i na Hrvatsku. Osim kontakata sa Zagorcem i njegovim suradnicima, u nekoliko navrata navodno se susretao i s Ivorom Vucelićem, koji je i policiji ali i javnosti otklonio svaku vezu s Jocićem, iako postoje podaci da Jocića poznaje već nekoliko godina, te da su njihovi prvi kontakti bili ostvareni još dok je Vucelić bio zaposlen u Agrokoru. Osim Vucelića, početkom kolovoza kod Jocića je u tajnom posjetu u Beogradu bio i Novica Petrač, sin Hrvoja Petrača. Kako ističu srbijanski izvori, Jocić ga je tom prilikom primio u svojoj vili na Dedinju, što je navodno “čast” koju dobivaju samo rijetki. Kako tamo tvrde, Jocić je i preko Petrača želio ući u poslove u Hrvatskoj.

Zločinački brlog u Petrinjskoj 4

Atentat je pripreman u stanu u PetrinjskojNacional donosi ekskluzivne fotografije stana koji su u Petrinjskoj 4 iznajmili atentatori na Ivu Pukanića i Niku Franjića. Riječ je o dvosobnom stanu, veličine 78 četvornih metara, na trećem katu. U zgradu se ulazi iz prolaza u kojem se nalazi i kino Central te klub Ritz. Na prvom katu zgrade nalaze se uredi dvaju poduzeća, na drugom dva stana koja koristi javnobilježnički ured, a na trećem katu nalazi se nekoliko stanova, od kojih je jedan i onaj koji su koristili Bojan Gudurić i Željko Milovanović i u kojem se povremeno sastajao s drugim organizatorima atentata na Ivu Pukanića. Stan je putem oglasa mjesec dana uoči atentata iznajmio Bojan Gudurić, koji se koristio slovenskom putovnicom na ime Franc Kajzer. Nacional je ušao u trag tom oglasu, u kojem je detaljan opis stana kao i četiri fotografije interijera. Stan se sastoji od predsoblja iz kojeg se ulazi u dvije odvojene sobe, svake veličine 20-ak četvornih metara, a ima i uređenu kuhinju. Zgrada u Petrinjskoj 4 nalazi se desetak metara od Trga bana Jelačića, a na ulici ispred zgrade nalaze se terase tri vrlo frekventna kafića.

Prema najnovijim saznanjima kojima raspolaže Nacional, atentatori na Ivu Pukanića i Niku Franjića upravo u stanu na trećem katu u Petrinjskoj 4, s pogledom na uličnu stranu, sastavljali su i napravu koja je 23. listopada eksplodirala na parkingu pored zgrade Nacionala. Malo je nedostajalo da cijela zgrada u Petrinjskoj 4, gdje su atentatori pripremali eksploziv, ne odleti u zrak. Stan je, prema trenutačno dostupnim saznanjima, koristio i Željko Milovanović, koji je kobnog 23. listopada oko 12 sati i 20 minuta na parking u Palmotićevoj ulici, pored automobila Lexus u vlasništvu Nacionala, ostavio skuter u kojem se nalazila eksplozivna naprava koja je šest sati kasnije istog dana ubila Ivu Pukanića i Niku Franjića. Nakon što je parkirao skuter, Milovanović je s kacigom na glavi otišao u stan u Petrinjskoj 4. Kacigu je skinuo prije samog ulaza u zgradu, pri čemu ga je snimila jedna od nadzornih kamera. Trenutačno nije poznato je li se upravo Željko Milovanović, nakon što se u stanu presvukao, vratio u Palmotićevu kako bi osmatrao mjesto budućeg zločina. No, suprotno ranijim pretpostavkama kako su atentatori imali još jedan iznajmljeni stan u Palmotićevoj ulici, Nacional je došao do novih saznanja o načinu na koji su atentatori motrili zgradu Nacionala i dvorište.

Atentatori nisu imali iznajmljeni stan u Palmotićevoj ulici. Imati iznajmljeni stan upravo u Palmotićevoj za njih bi bilo preopasno i policija bi im lakše i brže mogla ući u trag. No, dobro organizirani atentatori, koji su mjesecima ranije “snimali” situaciju i najpogodnije mjesto za izvršenje svog nauma, ustanovili su da iz zgrade u Palmotićevoj 3 imaju najbolji pogled. Iskoristili su činjenicu da na krovu te zgrade postoji repetitor mobilnog operatera VIP i da ondje često dolaze radnici. Dapače, znali su da su radnici VIP-a ondje bili samo dan ranije, 22. listopada. Stoga je jedan od atentatora odjenuo nešto nalik radnom odijelu, a na glavu je stavio šiltericu i nesmetano ušao u haustor u Palmotićevoj. Najvjerojatnije je većinu vremena stajao na polukatu između trećeg i četvrtog kata, odakle je imao savršen pogled na zgradu Nacionala i Pukanićev automobil. Mogao je nesmetano ondje stajati, a da ga ne vide stanari. Kad bi čuo da se otvaraju vrata na četvrtom katu, brzo bi se uputio stepenicama prema dolje, kao da upravo silazi. A kad bi se otvorila vrata na trećem katu, uputio bi se prema gore, kao da se uspinje.

Toga ga je dana, 23. listopada, vidjelo nekoliko stanara, a čovjek u radnoj uniformi nije im bio neobična pojava. No, svi stanari koji su ga vidjeli svjedoče da je u trenutku kad je pored njih prošao stepenicama držao maramicu na nosu, kao da upravo kiše, a pristojno ih je pozdravio. Jedan od stanara čak ga je pitao koga treba, a on je promrmljao: “Ma, ništa, ništa, kablovi”. Nije poznato je li upravo taj čovjek aktivirao eksplozivnu napravu u trenutku kad su se Pukanić i Franjić oko 18.20 približili automobilu Lexus, ili je to učinio drugi promatrač s neke lokacije na dvorištu, a ovaj mu je samo javio mobitelom. No, čovjek s fotorobot crteža, kojeg su neki očevici vidjeli kako nakon eksplozije pretrčava Palmotićevu ulici sa smješkom na licu, ne odgovara opisu čovjeka koji se motao u haustoru zgrade u Palmotićevoj 3, a koji je bio nešto krupnije građe. Prema tomu sudeći, moguće je da su na mjestu zločina bila čak dva atentatora.

U svakom slučaju, atentatori su se sastajali u Petrinjskoj 4, uglavnom u večernjim satima. No, samo je jedan od njih, najvjerojatnije Bojan Gudurić, i živio u iznajmljenom stanu na 3. katu. Susjedi nikad nisu uspjeli vidjeti tko točno živi u tom stanu, samo su navečer mogli čuti da je unutra više osoba. No, često bi čuli da netko ulazi i izlazi, ali ta je osoba, prema njihovim riječima, bila poput sjene. Kretao se brzo i gotovo neprimjetno, vjerojatno upravo zato da ga nitko ne zamijeti. Jedan ga je susjed samo uspio jednom vidjeti s leđa. Lokacija u Petrinjskoj 4 za atentatore je inače bila vrlo povoljna i zbog činjenice da se ondje na drugom katu nalazi ured javnog bilježnika te onuda cirkulira puno ljudi, zbog čega stanari manje pažnje obraćaju na eventualne strance.

Iako se pretpostavljalo da su atentatori imali iznajmljen stan i u Ilici 130, točno preko puta stana obitelji Pukanić, gdje su također razmatrali mogućnost izvršenja ubojstva, prema najnovijim saznanjima taj se stan ipak nije nalazio na toj adresi. Naime, u zgradi se ni jedan stan ne iznajmljuje, nego ondje žive mahom dugogodišnji stanari. Samo je jedan od stanova, i to onaj na drugom katu, nedavno prodan, ali se posljednjih nekoliko mjeseci renovira i unutra su bili samo radnici, a novi vlasnik rekao je našim novinarima da iz njegovog stana nitko nije ništa motrio. No, atentatori su na Pukanićev stan i ulaz na parking u Ilici 107 mogli nesmetano motriti iz obližnjeg kafića, ali i iz nekih zgrada u susjednoj Buconjićevoj ulici, s koje se također pruža pogled na Ilicu. Upravo u Buconjićevoj ulici je i pronađen ukradeni automobil kojim su se služili dok su kružili Ilicom na predjelu gdje je živio Pukanić. Pretpostavlja se da su radili krug Ilicom od Britanca, skretali u Bosansku pa iz Bosanske odmah u Buconjićevu, kojom su se opet vratili do Britanca i ponovno prolazili pored zgrade u kojoj je stanovao Ivo Pukanić. Izvori bliski policijskoj istrazi potvrdili su da su atentatori promatrali i adresu na kojoj je živio Pukanić, no još nije posve jasno jesu li to činili samo iz automobila ili su u blizini također imali iznajmljeni stan.

FBI pritišće Srbiju i Crnu Goru

Joca Amsterdam i Slobodan ĐurovićSamo nekoliko dana nakon stravične likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića, u pomoć hrvatskoj policiji pristigli su i forenzičari američkog FBI-a. Naime, iako je snažna eksplozija uništila velik dio dokaznog materijala, na parkiralištu u Palmotićevoj ulici pronađen je i djelić uređaja za kojeg su istražitelji pretpostavili da bi mogao biti jedan od najmodernijih GPS predajnika, najvjerojatnije proizvedenog u SAD-u. Odmah je zatražena pomoć FBI-jevih forenzičara koji su preuzeli komadić pronađene pločice kako bi utvrdili o kojem se uređaju radi. U pretrazi stana u Doboju i kuće na području Republike Srpske, u kojima se skrivao odbjegli Željko Milovanović, policija je pronašla i GPS uređaje te neke naprave koje bi se mogle povezati s djelićem uređaja nađenim na mjestu zločina. Prema nekim indicijama, taj bi uređaj zapravo mogao biti sofisticirani GPS lokator, kojim se obično koriste sigurnosne službe, policija i privatni detektivi. Riječ je o malenom uređaju, koji osim GPS sustava sadrži i SIM karticu i koji se uz pomoć magneta može “zalijepiti” ispod automobila. Uz pomoć GPRS veze uređaj potom može točno pokazivati lokaciju i kretanje označenog automobila, koji se može pratiti putem drugog GPS-a ili mobilnog uređaja, a postoji i mogućnost nadzora putem interneta. Takav uređaj neki je pripadnik kriminalne skupine nekoliko dana, ili čak tjedana prije atentata, mogao postaviti ispod Pukanićeva automobila. Na taj način atentatori su danima mogli nadzirati Pukanićevo kretanje.

Istražitelji su došli do zaključka da su atentatori na Pukanića vrlo opasna kriminalna skupina koja bi, da nisu uhićeni, vjerojatno nastavila sa sofisticiranim atentatima i terorističkim aktivnostima. Upravo iz tog razloga za cijeli se slučaj još i više zainteresirao američki FBI. Protuterorizam je prvi na listi prioriteta nacionalne sigurnosti FBI-a, a FBI istražuje i organizirani kriminal. Svoje posebne urede u ovom dijelu Europe FBI ima u Rimu, Milanu, Beču, Budimpešti i Sarajevu, pa će intenzivnom suradnjom i razmjenom podataka američka strana biti od velike pomoći hrvatskoj policiji. To se u prvom redu odnosi na podatke i saznanja koje su dosad prikupili i još prikupljaju djelatnici FBI-ja, koji bi mogli utvrditi je li zločin u Zagrebu inicirala neka od postojećih i poznatih kriminalnih skupina ili je riječ o samostalnom naručitelju. Velika pomoć u istrazi je i pritisak koji američka strana vrši na crnogorsku i srbijansku policiju, koje ne pokazuju spremnost da se istraga provede do kraja, bez obzira na mogući rezultat.