AGILNI RAVNATELJ POLICIJE Odlučnost Vladimira Fabera izazvala je paniku u HDZ-u, ali ne mogu si priuštiti da ga toliko pritisnu da ponudi ostavkuHrvatski premijer Ivo Sanader od prošlog je tjedna predmet mnogih kritika i ismijavanja zbog svog nesuvislog napada na ravnatelja policije Vladimira Fabera. Govoreći o stanju u policiji, Faber je na okruglom stolu o mjerama za podizanje učinkovitosti pravosuđa izjavio ”da je došlo vrijeme da se prestane smrdljivi proizvod zamatati u celofan”, a premijer Sanader nedugo nakon toga na sjednici Vlade izjavio je da Faberu nije mjesto na okruglim stolovima, već na ulici s policijom. Istog dana Fabera je Sanader imenovao ravnateljem policije, no to mu nije pomoglo u činjenici da mu u očima hrvatske javnosti neizbježno pada već ionako narušeni ugled. Njegov nervozni ispad na sjednici Vlade zapravo je pokazao da se uopće ne snalazi u teškoj situaciji uzrokovanoj ekonomskom krizom i sigurnosnim stanjem u zemlji, a to su iskoristili njegovi bliski suradnici koji su mu sugerirali da mora zauzdati Fabera koji je pod pokroviteljstvom Tomislava Karamarka ozbiljno pokrenuo depolitizaciju hrvatske policije.

U redovima vladajuće stranke zbog toga postoji veliki otpor prema novoimenovanom ministru Karamarku i ravnatelju Faberu. U samo mjesec dana otkako su imenovani, njih su dvojica promijenili dosadašnju učmalu sliku o radu hrvatske policije - uhvatili su neposredne počinitelje ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića, otvorili nekoliko novih kriminalnih slučajeva, započeli čišćenje policijskog sustava od nesposobnih i dubioznih ljudi, otvoreno progovorili o stanju u sustavu i, što nije nevažno, u javnosti dobili mnogo bolji imidž čak i od samog premijera.

Sve to dovelo je do velikog otpora unutar HDZ-a, gdje se smatra da Karamarko i Faber izjavama o depolitizaciji policije otvoreno kritiziraju Sanaderovu vladu i štete ugledu HDZ-a. Kako ističu Nacionalovi izvori, toj tezi priklonili su se i neki članovi Vlade i bliski Sanaderovi suradnici poput Jadranke Kosor, Luke Bebića, Vladimira Šeksa i Andrije Hebranga. Nakon što je Vladimir Faber prošlog tjedna policiju opisao kao ”smrdljiv proizvod koji je godinama bio zamatan u celofan”, pritisci na Sanadera pojačali su se do te mjere da su mu neki suradnici govorili da uopće nema kontrolu nad policijom i da mora u javnosti pokazati energičnost i umanjiti utjecaj Fabera i Karamarka. Neki od njih čak su netočno izvijestili Sanadera o onome što je Vladimir Faber govorio na okruglom stolu u Saboru. Istom prilikom, netko mu je zaboravio spomenuti i činjenicu da je jedan od slajdova Faberove prezentacije sadržavao i Sanaderovu sliku uz riječi zahvale što je Faberu i Karamarku dao potporu za depolitizaciju i profesionalizaciju policije.

Stoga ne čudi da je ljutnja kulminirala na početku sjednice Vlade, kad je većina medija prenijela Sanaderovu ljutitu i nervoznu kritiku. Motivi za taj nastup bili su jasni: pred svojim suradnicima, stranačkom desnicom i javnošću Sanader je pokušao osnažiti svoj autoritet i imidž koji je zbog sigurnosne i ekonomske situacije u Hrvatskoj dosad na najnižim granama. Dijelom je to trebalo biti i upozorenje Faberu, Karamarku i Šimonoviću da prestanu sa samostalnim nastupima u javnosti, iz kojih se, osim iskrene kritičnosti prema zatečenom stanju, može iščitati i to da se nitko od njih ne smatra dijelom Sanaderove ”ekipe”, već da zahtijevaju neovisnost i samostalnost u poslu. To se, primjerice, pokazuje i u slučaju nedavnih najava da bi Hrvatska mogla promijeniti vizni režim za susjednu Srbiju, jer je postalo očito da kriminalci iz Srbije IVO SANADER s Jadrankom Kosor i Tomislavom Karamarkom koji mu je navodno već ponudio ostavku jer je premijer pokušao, pod utjecajem rigidnih HDZovaca, među kojima je i Jadranka Kosor, zauzdati Vladimira Faberavrlo često borave na hrvatskom teritoriju.

Tu inicijativu, koja je izvorno potekla iz policijsko-pravosudnih redova, bez ikakve jasne argumentacije proteklih je dana demantirao ministar Gordan Jandroković koji to sigurno nije učinio bez prethodne upute Ive Sanadera. Prije nego što je preuzeo svoju novu dužnost, Karamarko je na razgovorima s predsjednikom Stipom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom kao izričiti uvjet postavio imenovanje Vladimira Fabera na funkciju ravnatelja policije. Tražio je i potpunu neovisnost u radu, te najavio depolitizaciju policije, i u tom duhu zajedno s Faberom počeo raditi. Karamarko je već i ranije za vrijeme svog mandata na čelu SOA-e, u dva navrata izravno ponudio ostavku na tu funkciju kada mu se politika htjela umiješati u posao. Karamarko bi i u novim okolnostima zasigurno postupio isto, a Sanaderov napad na Fabera, budući da ga je on poslao na sporni okrugli stol, Karamarko je sigurno doživio kao napad i na sebe osobno. Za razliku od većine dosadašnjih i trenutačnih ministara ili državnih dužnosnika, koji se u strahu od smjene panično boje čak i najmanjeg Sanaderova prijekora, Tomislav Karamarko i Vladimir Faber su drugačiji.

Toga je, dakako, svjestan i hrvatski premijer, koji je samo nekoliko sati nakon kritike na račun, tada još vršitelja dužnosti ravnatelja policije, u nastavku sjednice Vlade Fabera službeno imenovao na novu funkciju. U međuvremenu je pregledao Faberovu prezentaciju, ali i dobio informaciju da je Faber na okrugli stol otišao po naputku Tomislava Karamarka kao svog nadređenog, što znači da je cijeli napad na Fabera bio u potpunosti promašen. Neki izvori bliski državnom vrhu čak spominju navodne telefonske razgovore i susrete tijekom petka poslijepodne, te da su obojica bez imalo krzmanja premijeru ponudili ostavke ako je nezadovoljan njihovim dosadašnjim radom. Čak i da je to istina, jasno je da Sanader na tako nešto ne bi mogao pristati, jer je svjestan da Karamarko i Faber u ovom trenutku imaju veliku potporu hrvatske javnosti, stranih predstavnika pa čak i većine ljudi u policijskom sustavu.

Njihov odlazak bio bi težak autogol Sanaderu i njegovoj vladi, i možda najbolji pokazatelj katastrofalnog stanja u policiji i državi. Zbog toga je premijer kasnijom šutnjom i imenovanjem Vladimira Fabera potvrdio vlastiti nevoljki kompromis: kako bi se razriješili nagomilani sigurnosni problemi, u tjednima koji slijede novo vodstvo policije imat će njegovu potporu, no istodobno će imati velike probleme unutar vlastite stranke u kojoj se istaknuti pojedinci gotovo otvoreno protive novim nestranačkim ministrima i njihovim najavljenim potezima. U tom smislu valja promatrati i činjenicu da je prijedlog novoimenovanog ministra Šimonovića o hitnom donošenju antimafijaških zakona, odnosno promjeni Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o policijskim ovlastima u konačnici prebačen u redovnu proceduru, što praktički znači da bi se na njihovo donošenje moglo čekati još godinu dana.

ANDRIJA HEBRANG nalazi se među najoštrijim kritičarima oštrih poteza novog ravnatelja policijeKako ističu Nacionalovi izvori, Tomislav Karamarko i Vladimir Faber pristali su preuzeti zahtjevne funkcije samo ako će u radu imati potpunu neovisnost. Njihova prednost je i u tome što su uigrani tim, u mnogo slučajeva zajedno su radili, vjeruju jedan drugome, i potpuno je jasno da novi ravnatelj policije neće biti marginaliziran kao što je to dosad bio slučaj. Osim aktualnih istraga koje se vode, već je u prvim danima njihova mandata postalo jasno da će policija proći kroz ozbiljne i temeljite promjene, jer je dugogodišnje stranačko kadroviranje dovelo do potpunog kolapsa stručnosti unutar sustava. To se, nažalost, najzornije pokazalo tijekom proteklog mandata ravnatelja policije Marijana Benka. Njega su, naime, neki načelnici policijskih uprava ignorirali i gotovo otvoreno ismijavali, pokazujući time da nimalo ne drže do policijske hijerarhije, već da svoju poziciju štite apsolutnom poslušnošću prema onome tko ih je na funkciju i doveo. A taj netko u pravilu je bio netko od visokopozicioniranih kadrovika HDZ-a. Nije nikakva tajna da neki od načelnika uopće nisu htjeli komunicirati s Benkom, već su direktno razgovarali s bivšim ministrom Berislavom Rončevićem, koji je nedvojbeno bio tek produžena ruka politike u policijskom sustavu. Novi ravnatelj policije u startu se postavio drugačije od svog prethodnika: jasno je svima dao do znanja da je on i stvarni, a ne samo simbolični šef policije, te da će razvlastiti razne lokalne političke moćnike koji su dosad kontrolirali neke policijske uprave u Hrvatskoj.

Jedan od prvih poteza novog ravnatelja policije bila je smjena dosadašnjeg načelnika PU dubrovačko-neretvanske Ivana Krešića. Njegov mandat obilježili su propusti u istrazi oko Australke Britt Lapthorne, slaba borba protiv narkodilera na Korčuli i propusti oko uhićenja dilera Jakše Cvitanovića Cvika te gotovo nikakav rad policije na slučajevima korupcije i organiziranog kriminala. Unatoč katastrofalnom radu, Krešić je sve donedavno imao potporu HDZ-a, pa se navodno čak i hvalio da ga je bivši ravnatelj policije Benko u nekoliko navrata bezuspješno pokušavao smijeniti. Slični problemi postoje i u nekoliko drugih policijskih uprava, gdje je stranačka pripadnost bila važnija od stručnosti, pa su za načelnike birane osobe koje uopće nisu policajci: u PU bjelovarsko-bilogorskoj tako je na čelno mjesto prije nekoliko godina došla Marija Galić, pravnica koja je prije imenovanja radila na općim poslovima poput izdavanja domovnica. Kako ističu Nacionalovi izvori, unutar vodstva MUP-a trenutačno se provodi evaluacija rada načelnika u Gospiću, Zadru, Karlovcu, Splitu, Virovitici i Osijeku, pa će još do isteka godine novi ministar i ravnatelj policije na konkretan način pokazati svoju odlučnost.

Takav razvoj događaja već sad stvara probleme političarima koji su dosad imali posve neometan utjecaj na rad policije. Osim kadrovskih promjena, koje će biti bolne za vladajuće strukture, Karamarko i Faber uveli su nova profesionalna pravila i za najviši državni vrh, od kojih je najvažniji da će onemogućiti političarima da se petljaju u rad policije. Za tako nešto bit će potrebne i izmjene zakona, jer postojeći Zakon o policiji i o policijskim ovlastima, koji je donesen još u doba SDP-ove vladavine, ima brojne manjkavosti. Tako je u zakonskim okvirima Hrvatsku pretekla čak i Albanija, u kojoj zakon onemogućava politici da ima uvid u operativne policijske predmete.

VLADIMIR ŠEKS, Jadranka Kosor i Luka Bebić predvode agitaciju unutar HDZ-a protiv Vladimira FaberaNajkonkretniji primjer dosadašnje političko-policijske prakse je nedavna afera “Kiosci” u Osijeku. Iako su još sredinom listopada policiji bile poznate činjenice oko davanja u podzakup zemljišta koje je osječko Gradsko prometno poduzeće (GPP) dobilo u zakup od Grada, u cijeli slučaj ubrzo se uključila lokalna politika. Zbog koalicijskih problema u gradskoj vlasti, kao i zbog pripreme za iduće lokalne izbore, nekom je očito odgovaralo da se afera što prije slegne i zataška, pa je takav mig poslat i osječkoj policiji, koja je za osumnjičenog direktora GPP-a Darka Markovića i dvojicu poduzetnika napisala najblaže kvalifikacije - sklapanje štetnih ugovora. Shvativši opstrukciju unutar osječke policije, novo vodstvo MUP-a u Osijek poslalo je nekoliko zagrebačkih inspektora gospodarskog kriminala koji su u samo tjedan dana proširili i osnažili kaznenu prijavu na razinu zloporabe položaja, što je omogućilo da cijeli slučaj prijeđe u županijsku nadležnost i da osumnjičeni budu pritvoreni.

Rigidni HDZ-ovi desničari u prvo su vrijeme šutke gledali prve poteze Karamarka i Fabera, pretpostavljajući da je njihovo imenovanje, poput mnogih drugih slučajeva, bilo tek igrokaz za predstavnike Europske unije i druge. Čak su se i tješili mišlju da će novi režim rada policije trajati samo prvih mjesec dana - čim prođe europski progress report i Olli Rehn ode iz Zagreba, vjerovali su, sve će se vratiti na staro. No pred zidom se nalazi i sam Ivo Sanader - svjestan je da će imati sve više problema s vlastitim nezadovoljnicima, ali isto tako realno procjenjuje da bi Karamarkova ili Faberova ostavka u ovom trenutku bila najveća pljuska samoj hrvatskoj vladi koja bi se tim potezom našla u vrlo teškom položaju. Zbog toga neki procjenjuju da će Sanader morati šutke promatrati demontažu politike iz policijskog i pravosudnog aparata, iako će se tome opirati mnogi u njegovoj blizini. Ako pak u mjesecima koji slijede netko od novoimenovanih podnese ostavku, bit će to jasan znak da je Hrvatska miljama daleko od Europske unije i civilizirane države.