Objavljeno u Nacionalu br. 680, 2008-11-24

Autor: Ljubo Jurčić

Gost kolumnist

Iz ove krize nastat će nova civilizacija

Ljubo JurčićLjubo JurčićPovijest kriza seže u daleku prošlost. U Bibliji je opisana prva gospodarska kriza kroz prikaz faraonovih snova i Josipova tumačenja. Sedam debelih i sedam mršavih krava - sedam su prosperitetnih godina, za kojima slijedi sedam kriznih (ili je to možda bilo po sedam duljih razdoblja).

U prvoj polovini 20-ih godina XX. stoljeća ruski ekonomist Kondratjev zaključio je da gospodarstvo podliježe (poslovnim) ciklusima, odnosno usponima i padovima u valovima dugim 50-60 godina. Budući da je prošla Velika kriza bila prije 70-ak godina, mnogi će i ovu krizu pripisati “normalnom” kretanju gospodarstva u okviru Kondratjevljevih ciklusa. Od 1970. godine do 2007. u svijetu je bilo 127 bankarskih kriza, 208 tečajnih, 63 dužničke, 42 dvostruke krize (bankarska + tečajna) i 10 trostrukih kriza (bankarska + tečajna + dužnička). Sve te krize bile su više lokalnog karaktera. Sadašnja kriza ima razna šira i dalekosežnija obilježja. Prije svega, ona je globalna kriza koja će pogoditi gotovo sve dijelove zemaljske kugle. Ovo je kriza i vjerojatno kraj liberalnog kapitalizma, koji je prije 20-ak godina pobijedio socijalizam i komunizam. Po svemu sudeći, ovo je početak kraja svjetskog financijskog, gospodarskog i političkog sustava koji je stvoren potkraj II. svjetskog rata.

U ovoj krizi sve se više uočavaju elementi nastanka nove civilizacije i završetka industrijske civilizacije.
Sama financijska kriza nastaje zbog neravnoteže između količine proizvedenih roba i usluga (novostvorene vrijednosti), na jednoj strani, i količine novca, novčanih surogata i izvedenica, na drugoj. I sadašnja kriza u Americi počela je na taj način. Proizvodili su se vrijednosni papiri, koji u velikoj mjeri nisu imali pokriće u robama, uslugama i imovini. Špekulacijskim transakcijama njihova vrijednost povećavala se, a da se ni približno u istoj vrijednosti nije povećavala novostvorena vrijednost. Sve u svemu, to je bila velika pljačka. Kad to ljudi shvate, žele prodati te papire. Njihova ponuda raste brže od potražnje. Cijene im padaju, padaju burze, banke bankrotiraju, kupovna moć građana se smanjuje. Smanjuje se potrošnja, smanjuju se proizvodnja i zaposlenost. Dohodak građana zbog toga se još više smanjuje i oni još manje kupuju. Budući da potrošači ne kupuju, ni investitori ne investiraju, jer ne znaju u koju bi proizvodnju investirali. Dolazi do “smrznute ekonomije”.


Političari i središnja monetarna vlast, kako bi povećali potražnju i investiranje, smanjuju cijenu novca (kamatu) i gotovo besplatno guraju novac investitorima da investiraju, kako bi se potražnja i proizvodnja povećale. Međutim, potrošači zbog nesigurne financijske budućnosti ne odlučuju se na potrošnju. Odustaju od zamjene automobila, kućanskih aparata, nove odjeće, ljetovanja itd. sve dok im se ne vrati vjera u bolje sutra. Sadašnja kriza ima nekoliko izvorišta. Prvo je istrošenost financijskog i političkog sustava formiranog na kraju II. svjetskog rata. Drugo je društveni rad i privatno prisvajanje, odnosno privatni profiti i društveni troškovi. Novostvorena vrijednost nije raspodjeljivana razmjerno prema udjelu u njenom stvaranju.

Pritom je ista situacija bila na nacionalnoj i globalnoj razini. Sljedeći izvor je nesklad današnjih globalnih proizvodnih snaga i globalnih političkih odnosa. Rezultat takvog razvoja je globalna neravnoteža - bogatstvo zapadnoga razvijenog svijeta financirano je siromaštvom zemalja u razvoju. Još postojeći financijski svjetski sustav dogovoren je u Bretton Woodsu 23. travnja 1944., u tijeku priprema za iskrcavanje u Normandiji. Prema tom dogovoru, američki dolar postao je svjetska (rezervna) valuta s obvezom zamjenjivosti u zlato. Međunarodni monetarni fond, kojem najveći dio sredstava daju zapadne razvijene zemlje, treba čuvati stabilnost međunarodnih financija, a Svjetska banka, koja prikuplja sredstva na sličan način, treba financirati infrastrukturne projekte i razvoj u nerazvijenim zemljama.

Ovaj sustav počeo se narušavati početkom 70-ih godina XX. stoljeća. Amerika je 1971. proglasila prekid zamjenjivosti dolara za zlato, a njeni proračunski i vanjskotrgovinski deficiti i visoka zaduženost Amerike još su više poljuljali povjerenje u američki dolar kao rezervnu svjetsku valutu. Uvođenjem eura dolar je dobio kakvog- takvog konkurenta i manje mogućnosti da svoje deficite fakturira ostatku svijeta. U isto vrijeme sve su više za razvoj nerazvijenih zemalja počeli davati Japan i Njemačka. Današnji međunarodni politički poredak stvoren je na temelju političkog položaja i odnosa snaga i moći na završetku II. svjetskog rata. Na kraju II. svjetskog rata jedina zemlja koja je imala i financijsku i gospodarsku i vojnu moć bio je SAD. Japan i Njemačka bili su poraženi i porušeni. Kina, Indija i Brazil bili su daleko od industrijskog razvitka. Rusija je bila vojni i politički pobjednik, ali je bila ekonomski iscrpljena.

Današnja gospodarska karta svijeta izgleda sasvim drukčije. SAD je i dalje vodeća gospodarska, vojna i politička sila svijeta. Međutim, slijede je Japan, Njemačka, Kina, Indija, Rusija i Brazil, koji su prije 60 godina bili u sasvim drukčijem položaju. Njihov današnji gospodarski položaj (ekonomska moć) u svijetu ne odgovara njihovu položaju u svjetskoj politici (političkoj moći). Današnja financijska kriza pogodila je najprije SAD, zatim Europu i Japan. Zemlje, koje su dosad kroz Međunarodni monetarni fond (MMF) potpomagale manje razvijene zemlje, sada same trebaju pomoć. MMF je potpomagao zemlje uz uvjet privatizacije poduzeća, deregulacije financijskih tržišta i liberalizacije vanjske trgovine. Ta ekonomska ideologija dolazila je iz razvijenih zemalja, koje sada u spašavanju svojih gospodarstava provode suprotne procese. Današnja financijska kriza u Americi po pojavnom je obliku slična japanskoj krizi od prije desetak godina. Burze su padale, banke bankrotirale, cijene nekretnina padale. Međutim, postoji i jedna bitna razlika: Japan je u krizu ušao kao svjetski kreditor i sa suficitom u trgovini sa svijetom. Amerika je ušla u krizu kao svjetski dužnik i s deficitom u trgovačkoj bilanci.

Trošak azijske krize snosili su uglavnom sami Azijci. U borbi protiv krize nastojali su povećati proizvodnju kroz izvoz. Smanjili su cijene, tako da se može reći da je svijet “profitirao” iz azijske krize kroz njihove jeftinije proizvode. Sadašnja kriza ima sasvim suprotne tijekove i traži drukčija rješenja. Današnja globalna kriza traži i globalno rješenje. Ona je kriza i političkog sustava na čelu s SAD-om kao dominantnom financijskom, gospodarskom, vojnom, odnosno političkom silom. Ovo je početak krize i industrijske civilizacije, koja se razvijala na jednoj energiji, ideologiji i sustavu. U rješenju ove krize najveće iskušenje i izazovi stoje pred Amerikom. Pitanje je koliko je ona spremna da svoju dominantnu ulogu u svijetu prepusti nekom drugom, ili da svoju dominaciju smanji. Ne postoji zemlja, niti će u bližoj budućnosti takva postojati, koja bi mogla preuzeti položaj koji je dosad imao SAD, pa se rješenje nazire u smjeru multilateralizma. Nažalost, u povijesti ni jedna zemlja i ni jedna civilizacija svoju dominaciju nije prepuštala bez borbe.

Vezane vijesti

EU se nije integrirala kao država

EU se nije integrirala kao država

O mogućnostima izlaska iz aktualne dužničke krize i osnivanju fiskalne unije u eurozoni razgovarali smo s Ljubom Jurčićem, profesorom Ekonomskog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika