Zoran FerićČovjek je prokleto biće. Kad je mlad i vodi ljubav, sav se koncentrira na svršetak. I to ne samo radi vlastitog užitka, čak ni radi užitka svoje partnerice, nego da ga na vrijeme izvadi i tako prevenira neželjenu trudnoću. Kad malo ostari i poželi dijete, opet se sav koncentrira na svršetak. Ovoga puta da bi što kvalitetnije oplodio svoju partnericu. Ono što kao mlad može, ali neće, kao stariji želi, a ne može. Ovako ili onako, većini parova oplodnja remeti užitak. Pilule su opasne, dijafragme nezgodne, prezervativi žuljaju i opet smetaju užitku, brojenje dana nije sigurno, a suzdržavanje glupo jer je život kratak. Najpraktičnije bi bilo potpuno odvojiti oplodnju od užitka. Ljudi bi se tako manje mučili. Ne bi se trebali suzdržavati kad žele i mogu, a silom seksati kad ne žele i jedva da mogu. No Bog je htio drukčije. Oplodnju nije moguće odvojiti od seksualnoga užitka jer se onda naprosto nitko ne bi oplođivao. Bog je dalekovidno shvatio da tako važnu stvar kao što je stvaranje novoga života ne može prepustiti svijesti pojedinaca. Zato je Bog stvorio kurac i pičku i rekao ljudima: “Množite se.” Ono što Bog nije rekao, ali se dogodilo, pa je prema tome njegova volja, jest sljedeće: kad su se ljudi razmnožili, počeli su se dijeliti.

Na Židove, Egipćane, Francuze, Engleze, Litavce, Ruse itd. Što je najvažnije, oni se i tako podijeljeni množe i opet dijele, na vjernike i ateiste, komuniste i laburiste, lijeve i desne. I to je valjda volja Božja. Ono što Bog izrazito ne želi jest da se ljudi igraju Boga, jer je on jedan jedini i na neke stvari ima ekskluzivno pravo. Kakva je to ekskluziva, objasnila je prošli tjedan u Saboru zastupnica HSS-a Marijana Petir prilikom SDP-ova prijedloga zakona o liječenju neplodnosti i postupcima oplodnje s biomedicinskom pomoći. Zastupnica Petir zamjerila je esdepeovcima da se u prijedlogu zakona igraju Boga i onda bubnula kako su istraživanja pokazala da djeca dobivena umjetnom oplodnjom češće obolijevaju, učinivši pri tome jedan ozbiljan logički salto mortale. Naime, znanost se i razvila iz jedne jednostavne ljudske potrebe, a to je potreba čovjeka da se igra Boga.

---

Da dozna, spozna, pronikne u tajne i dokaže. Igranje Boga konstanta je ljudskoga razvoja i sav je naš napredak kao rase izrastao iz te vesele igre. Konačno, prvi naš grijeh je nekakva spoznaja. Znanosti u povijesti nije bilo lako, ali se razvijala upornošću kojom se razvija i održava sam život. I onda je došla 2008. kad Mirjana Petir iz saborskih klupa priziva znanstvena istraživanja kako bi argumentirala da SDP-ov prijedlog zakona o potpomognutoj oplodnji nije dobar i da se esdepeovci igraju Boga. O kakvim je znanstvenim istraživanjima riječ nije pojasnila, niti je citirala ikakvu studiju ili članak. Naravno, nije to mogla citirati u kratkom govoru u Saboru, ali poslije je bilo prilike. Zasad su to samo nekakva fantomska istraživanja kojima se ljudi smiju po internetskim forumima. Kao što se ime Božje ne priziva uzalud, ne bi to trebalo činiti ni sa Znanošću, u koju danas vjeruje kudikamo više ljudi nego u Boga, što, uostalom, dokazuje i rasprava zastupnice Petir. I nije tu problem u odnosu znanosti i vjere, i jedno i drugo su vrlo čista stvar.

Problem je u prečestoj manipulaciji znanstvenim podacima kako bi se išlo naruku ovoj ili onoj doktrini. Prof. Dr. Hrvoj Vrčić iz Klinike za porode i ženske bolesti u Petrovoj demantirao je takve tvrdnje, rekavši da nema ama baš nikakve razlike između djece koja su na svijet došla prirodnim putem i one koja su rođena zahvaljujući potpomognutoj oplodnji. Struka je, čini se, oštro protiv argumenata Marijane Petir i smatra to ugrožavanjem jednoga plemenitog posla. Dodajmo da je medicina iznimno human, ali ne i lijep posao. Medicina se bavi bolestima, umirućima, dezintegriranim ljudskim tijelima. Čovjek, kad dolazi k liječniku, nije dobro. Osim u jednom slučaju: kad se treba roditi dijete. To je rijedak slučaj kad medicina više sudjeluje u radosti nego u patnji, u rađanju novoga, a ne u spašavanju staroga života, rijedak slučaj kad “tretira” zdrave i sretne. A da bi se to zdravlje i sreća dogodili, mnogi liječnici i drugi znanstvenici naporno rade. Smijemo li samo tako, na temelju čudne argumentacije i fantomskih istraživanja, odbaciti njihov rad i požrtvovnost te sreću sve brojnijih parova koji žele djecu. Drugi argument zastupnice HSS-a jest da ne mogu biti sretne majke kad shvate da dijete koje su rodile zapravo nije njihovo. To sasvim sigurno nije laka spoznaja, ali trebali bismo iste te majke pitati jesu li sretne sada, kad imaju dijete i vole ga ili bi bile sretnije da nemaju nikoga.

Dijete koje odgajaš zavoliš, bilo svoje ili posvojeno, ljudi koji imaju to iskustvo kažu da nema razlike. Posve sigurno onda nema razlike ni u ovome slučaju, kad su ih te majke doista i rodile. Najsporniji mi se pak čini argument da su ugrožena prava djece, jer ona imaju pravo na “spoznaju vlastita podrijetla”, a tim zakonom to im se ne omogućava. Jer, što ako dječak začet potpomognutom oplodnjom želi postati nacist, jedan od onih kričavih tipova obrijane glave koji tuku Srbe i Židove po stadionima, a pri tome ne zna je li i sam Srbin ili Židov? Doduše, pri doniranju sjemena svojevremeno je u upitniku uz pitanja o nasljednim bolestima, visini i boji očiju, stajalo i pitanje: “Jeste li židovskog podrijetla?“ Ako se isti kriterij primijeni i u slučaju doniranja jajnih stanica, pola problema već je riješeno. A što se tiče zastupnice, izgleda kao da se malo zaigrala pa iz imena stranke koju zastupa maknula H, a ostavila samo ono SS. Sudeći po reakcijama koje je izazvala, Marijana Petir trebala bi pripaziti da se Hrvatska seljačka stranka ne počne u većem dijelu javnosti stvarno percipirati kao stranka natražnjaka i seljačina.