Ivana Hodak i Ljubo Pavasović ViskovićIvana Hodak, brutalno ubijena kći Zvonimira Hodaka, odvjetnika Vladimira Zagorca, bila je upućena u najdelikatnije informacije vezane uz Zagorčevu privatnu imovinu i uz Zagorčeve građevinske projekte kao i u većinu njegovih poslovnih tajni. Sa Zagorcem je često komunicirala, a može se vjerovati da su oni jedno vrijeme bili i u odnosu koji nije bio samo poslovan. Štoviše, neke njene prijateljice ispričale su policiji nakon ubojstva da se ona mimo znanja svog oca sastajala s Vladimirom Zagorcem, da su zajedno s njom putovale u Beč na te sastanke, čekale je u predvorju hotela, ali ne znaju što su njih dvoje radili u vrijeme dok su bili sami. Ubojstvo Ivane Hodak šokiralo je, a i danas intrigira hrvatsku javnost. Smatralo se da se radi o mladoj djevojci, tek odvjetničkoj vježbenici, koja nije imala nikakve poslovne ili druge veze s Vladimirom Zagorcem, te da je s njegovim pravnim problemima kao odvjetnik isključivo povezan njen otac Zvonimir, pa motiv ubojstva stoga nije bio jasan.

Čak su postojale špekulacije da je ona bila žrtva obične pljačke. Međutim, složen i dosad potpuno nepoznat odnos Ivane Hodak i Vladimira Zagorca otkriva da bi motiv za to ubojstvo mogao biti povezan i s aferom u čijem je središtu Vladimir Zagorec. Utoliko bi se ubojstvo Ivane Hodak moglo sagledati i u novom svjetlu, dijelom i zato što je njen otac Zvonimir Hodak i sam rekao da je to ubojstvo povezano sa slučajem Vladimira Zagorca. Ivana Hodak preuzela je brigu o svim Zagorčevim imovinsko-pravnim pitanjima i građevinskim projektima u proljeće 2007., nedugo nakon što se Zagorec suočio s pravnim problemima vezanim uz pljačku dragulja zbog kojih je nedavno izručen Hrvatskoj i zbog čega mu se prošli tjedan počelo suditi na Županijskom sudu u Zagrebu.

Pouzdano se zna i da je Vladimir Zagorec tražio od Ivane Hodak da prebaci svu njegovu privatnu imovinu na neke tvrtke koje on prikriveno kontrolira. Zagorec je to htio napraviti kako bi pokušao spriječiti da mu hrvatske vlasti blokiraju imovinu. Moguće je da je Zagorec od Ivane Hodak tražio da njegovu privatnu imovinu prebaci na njegove tajne tvrtke Mercurius Immobilien i Trinitry ulaganja. U to vrijeme te tvrtke gotovo da i nisu bile aktivne, a njihovi vlasnički udjeli nisu bili opterećeni založnim pravima banaka, za razliku od drugih tvrtki koje su već bile opterećene založnim pravima koje je Hypo Alpe Adria banka stavila na njihove vlasničke udjele zbog milijunskih kredita kojima je kreditirala Zagorčeve građevinske projekte. Tvrtku Mercurius Immobilien osnovala je 7. veljače 2007. tvrtka Mercurius Immobilieninvest AG u Beču, zastupa je Zagorčev paravan Roman Binder, a tvrtku Trinitry ulaganja, koju zastupa Boris Peko, osnovala je Trinitry Invest Anstalt iz Lihtenštajna 20. listopada 2005.

Zanimljivo je da je Zagorec i ranije svoju privatnu imovinu počeo prebacivati na razne inozemne tvrtke koje kontrolira i to još u vrijeme kada se dogodila otmica njegova malodobnog sina Tomislava, a što je Ivana Hodak znala. Znala je i još jednu veliku Zagorčevu tajnu - da je uz pomoć Gerolda Hoopa, odvjetnika čije je usluge koristio, namjeravao imovinu svih svojih tvrtki, i u Hrvatskoj, i u inozemstvu, prebaciti na tvrtke koje je registrirao u SAD-u. Zagorec je to htio učiniti na početku svojih pravnih problema u aferi dragulji. Hoop je to već počeo raditi, ali se to na koncu nije moglo učiniti, jer to nije dopustila uprava Hypo Alpe Adria banke. Razlog je bio jednostavan - banka to nije dopustila jer je imovina Zagorčevih tvrtki u Hrvatskoj opterećena založnim pravima Hypo Alpe Adria banke. Hoop isprva uopće nije shvatio da ga je Zagorec zapravo nagovarao da prevari Hypo Alpe Adria banku, koju Hoop također zastupa.

---

Ivana Hodak također je znala da je Ivor Vucelić, njen bivši dečko, tijekom prošle godine pokušavao prodati Zagorčeve građevinske projekte, te je svojim kanalima pokušavala doznati kolika bi bila objektivna vrijednost tih projekata. Ivana Hodak bila je najpozvanija osoba koju je bilo koji potencijalni kupac tih projekata trebao kontaktirati za detaljne informacije. Osim toga, Ivana Hodak najmanje je u dva navrata sudjelovala i u kaznenom predmetu koji se vodi protiv Vladimira Zagorca zbog krađe dragulja - najmanje se dvaput pojavila na ekstradicijskim ročištima u Beču, gdje se raspravljalo o Zagorčevu izručenju Hrvatskoj. Ona je zapravo bila prisutna na onim ročištima gdje je bio i njen otac Zvonimir, a uglavnom je bila u društvu Regine Šusteršić Hirc. Riječ je o supruzi Krunoslava Hirca, koji je zajedno s njihovim sinom Robertom Hircom i Dorijanom Vrbancom, zastupnik tvrtke Heli kompanija, koja je prije nekoliko godina sudjelovala u projektu u kojem su se oni, u pozadini sa Zagorcem, kandidirali za koncesiju za helikoptersku hitnu medicinsku službu u Hrvatskoj. Osoba s kojom se u Austriji družila Ivana Hodak zapravo je bila glavni strateg Zagorčeve obrane u Austriji, a tvrdi se da je prije u Austriji radila kao sutkinja. Ivana Hodak se posljednji puta pojavila uz oca u predmetu u kojem on zastupa Vladimira Zagorca u listopadu 2007., kada ju je otac uvukao u manipulativni igrokaz u kojem je uz pomoć pipničarke Suzanne Bunjevac Di Mauro Zagorec htio kompromitirati predsjednika Stipu Mesića. Na tiskovnoj konferenciji u zagrebačkom hotelu Sheraton, Ivana Hodak dijelila je njene pismene izjave.

Prijateljhice Ivane Hodak na pogrebuPrema nekim izvorima bliskim obitelji Hodak, nedugo nakon toga Ivani Hodak cijeli se taj predmet smučio, dijelom jer je i sama shvatila da se radi o manipulaciji. Nakon toga ona je zajedno sa svojom majkom Ljerkom Mintas Hodak neuspješno pokušavala nagovoriti svoga oca da otkaže punomoć Vladimiru Zagorcu. Već je tada pričala majci kako se boji da bi suradnja njihove obitelji s Vladimirom Zagorcem mogla loše završiti. Njima dvjema nije bilo jasno zašto Zvonimir Hodak tako strastveno brani Zagorca i upušta se u mnoge stvari koje nemaju veze s odvjetničkim poslom. Otac ih nije slušao. U vrijeme kada je Ivana Hodak s majkom počela nagovarati oca da napusti zastupanje Vladimira Zagorca, već je nekoliko mjeseci bila upućena u Zagorčeve imovinsko-pravne i građevinske projekte. Zvonimir Hodak nije obraćao previše pažnje na te predmete - bavio se isključivo Zagorčevom bitkom da ga Austrija ne izruči Hrvatskoj i brinuo da Zagorec svaki mjesec uredno plaća račune.

Vjerojatno nije znao da je Roman Binder, Zagorčev paravan u njegovim hrvatskim tvrtkama, znao telefonski gnjaviti Ivanu Hodak i dvadesetak puta dnevno oko najrazličitijih poslova vezanih uz Zagorčeve građevinske projekte. Ivana Hodak nije o tim projektima razgovarala samo s Binderom, već izravno i sa Zagorcem. On je Ivanu Hodak znao često nazivati i noću, te joj se počeo i udvarati. Ivani Hodak to je isprva godilo, a iskazi nekih njenih prijateljica danih policiji otkrivaju da nije isključeno da se ta komunikacija kasnije razvila i u konkretan ljubavni odnos. Zagorčev telefonski flert s Ivanom Hodak bio je otprilike u istom tonu kao i telefonski razgovori koje je vodio sa Suzanne Bunjevac Di Mauro, kojoj se također udvarao. Njihovo je koketiranje doista trajalo oko 6 mjeseci - zapravo se radilo o prvih 6 mjeseci u kojima je Ivana Hodak bila angažirana oko Zagorčevih imovinskih i građevinskih projekata.

Postojanje te veze potvrđuje i činjenica da je Vladimir Zagorec pao na svim pitanjima koja su mu na poligrafskom testiranju postavili vezano uz prirodu njegova odnosa s Ivanom Hodak. Zagorec je prilikom odgovaranja na ta pitanja primijetio da mu odgovori izazivaju specifične reakcije, čak se žalio da mu je loše, tražio ponavljanje pitanja, čašu vode, ali nije uspio prevariti poligraf. Ivana Hodak na koncu je prekinula koketiranje sa Zagorcem, a vrijeme kada je to učinila posve se podudara s vremenom kada je zajedno s majkom počela nagovarati oca da prekine suradnju sa Zagorcem. Zagorec je na to reagirao jako burno i Ivana Hodak svojim je prijateljicama ispričala kako je Zagorcu nevjerojatno povrijeđena taština, jer nije naučio da ga žene odbijaju. Postoji još jedan razlog zašto je Ivana Hodak zajedno s majkom pokušavala nagovoriti oca da napusti Vladimira Zagorca, govoreći mu da se ta suradnja neće dobro završiti. Ona je tijekom tih mjeseci vjerojatno i sama uvidjela da se kroz Zagorčeve građevinske projekte zapravo pere novac. Radilo se o građevinskim projektima koje su realizirale tvrtke koje se u Hrvatskoj povezuju sa Zagorcem, zbog činjenice da su imale sjedište na Zagorčevoj zagrebačkoj adresi. To su, među ostalim, tvrtke Dubrovačke vile, Hvar građenje, PZ ulaganja, Molteh... Zanimljivo je da se iza Zagorčevih tvrtki u pravilu kao osnivači pojavljuju fantomske tvrtke ili zaklade iz Lihtenštajna. Najveći dio hrvatskih tvrtki ima sjedište na Zagorčevoj adresi u Ulici Pavla Hatza 1, a direktor im je Roman Binder. Sve tvrtke i zaklade iz Lihtenštajna imaju zajedničku adresu.

Regina Šusteršić HircZagorec je od 2001. počeo kupovati građevinske lokacije za gradnju objekata poslovno-trgovačko-turističke namjene u Zagrebu, Puli, Rovinju, Dubrovniku i Hvaru. Sve te projekte unosno je financirala Hypo Alpe Adria Bank International AG iz Klagenfurta. Državno odvjetništvo vjeruje da su ti krediti bili odobreni na osnovi pologa u nekim drugim bankama, koje su i Zagorec i banka prikrivali tvrdnjom da su osnova odobrenja kredita bili projekti, bez ikakvog depozita. Smatra se da je Zagorec putem tih građevinskih projekata zapravo prao novac koji je opljačkao dok je bio na utjecajnoj poziciji u MORH-u, odnosno dok je nabavljao oružje za obranu Hrvatske. Kao odvjetnička vježbenica, brigu o dijelu poslovanja tih Zagorčevih tvrtki zapravo je vodila Ivana Hodak. Nakon saznanja o prirodi projekata u koje je bila uključena, Ivana Hodak počela je raspravljati s ocem o Vladimiru Zagorcu.

Dodatne velike probleme stvorila joj je i veza s Ljubom Pavasovićem Viskovićem, odvjetnikom u kojeg se ljetos ludo zaljubila, a koji zastupa Hrvoja Petrača, koji je inicirao Zagorčeve probleme vezane uz aferu dragulji. Ta je veza ugrozila prodaju Zagorčevih građevinskih projekata u Hrvatskoj, a Zvonimir Hodak protivio joj se i zbog straha kako će na sve to reagirati Zagorec. Zbog te se ljubavne veze Ivana Hodak s ocem više puta svađala, a nekoliko dana prije pogibije odlučila je napustiti očev odvjetnički ured i potražiti posao na drugom mjestu. Nažalost, tragična sudbina prekinula je njene planove i na najokrutniji način obistinila njene crne slutnje o tomu da suradnja sa Zagorcem za njenu obitelj neće dobro završiti.

Fantomske zaklade i tvrtke

Vladimir ZagorecIza Zagorčevih tvrtki koje su se upuštale u građevinske projekte uglavnom stoje fantomske zaklade i tvrtke iz Lihtenštajna. Primjerice, osnivač tvrtke PZ ulaganja je Altus Invest. Tvrtku Fidias ulaganja osnovala je zaklada Ergon Invest, a osnivač Molteha je Sintra Invest Establishment. Tvrtku Dubrovačke vile osnovala je zaklada Wintage Group.

Zagorčeve austrijske veze-Bečke tvrtke pod istragom

Roman Binder, Vladimir Zagorec i Ivan BrzovićVladimir Zagorec, Günther Striedinger, Herman Gabriel, Gerold Hoop i još neke osobe izravno su poslovno povezane ne samo u Austriji, već i u Hrvatskoj. Državno odvjetništvo zatražilo je od austrijskih kolega i podatke o svim austrijskim tvrtkama s kojima povezuju Vladimira Zagorca. Interesira ih kakvo je točno Zagorčevo svojstvo u njima, kako posluju, kako i u koje projekte investiraju, te kakvi su prometi po računima i ostvareni profiti. To su sljedeće tvrtke: Scorpion, Schonnenfelgasse 23, Beč Aktor Immobilienvewertung, Schottenfeldgasse 23/1 Beč, Capital Investment, Munzgasse 1 Salzburg, 4 media holding, Opernring 4 Beč, Timehouse Project development, Opernring 4 Beč, MT Log consult, Nonntaler Hauptstrasse 52 Salzburg, Hotel Investment, Nonntaler Hauptstrasse 52 Salzburg, PZ Investment, Nonntaler Hauptstrasse 52 Salzburg, ProLoft Immobilienentwicklungs, Wallnerstrasse 2, Beč, Mercurius Immobilieninvest Wallnerstrasse 2, Beč, Aristo Liegenschaftsverwaltung, Wallnerstrasse 2 Beč. Zagorec je u Austriji uhićen upravo na adresi Wallnerstrasse 2 u Beču, u jednoj od najskupljih bečkih četvrti. Na istoj adresi nalazi se i još jedna Zagorčeva tvrtka - Borseplatz 1 za kupnju i razvoj. Radi se o zapravo zgradi stare pošte koju je Zagorec kupio, a čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko desetaka milijuna eura.