Unutar kićenih baroknih partitura nerijetko su se nalazile, ovisno o namjeni i modi, glazbene skice raznih europskih narodnih plesova i napjeva. Jedan od poznatijih primjera je i starinski portugalski plesni napjev “La Follia”, temelj poznatog Pachelbelovog Canona u D-duru, o čijoj prisutnosti svjedoče zapisi iz davne 1500-te godine. Poznatim ostinatom u basu, jednostavnošću i ljepotom nije ostavio ravnodušne niti poznate barokne skladatelje vodećih zemalja zapadno-europske glazbene kulture – Italije i Njemačke.

Kompozicije talijanskog dijela istaknutih instrumentalista i skladatelja, oslonjene na solističku ulogu violine, i poneki dojam “portugalske ludosti” (Follia), predstavio je zagrebačkoj publici gost iz Italije Stefano Montanari. Koncertmajstor prestižne Accademie Bizantine u suradnji s Hrvatskim baroknim ansamblom, te solisticama Laurom Vadjon i Leom Sušanj, znalački je izveo koncerte i trio-sonate “cr(k)venog svećenika” A. Vivaldija, A. Corellija, te Corellijevih učenika P.A. Locatellija i F. Geminianija. U neobično dug program Montanari je uspio uvrstiti i violinski koncert prozračnijeg francuskog stila J.-M.A. Leclaira, te jednostavačne sonate manje poznatih, no nikako manje muzikalnih skladatelja poput D. Castella, A. Falconierija i T. Merule.

Vrhunski domaći ansamblNajljepši koncert svakako je bio onaj uvodni Arcangela Corellija u D-duru (op.6 br.4), gdje su sve sumnje vezane uz bilo koju nesavršenost izvedbe nestale. Vrhunski ugođeni domaći ansambl s potrebnim je autoritetom pratio majstorsko muziciranje Stefana Montanarija, koji svojom opuštenošću i vedrinom navedeni dojam niti na trenutak nije htio sakriti. Unutar cijelog djela zamjetna je bila Corellijeva vješta i moderna raspodjela dionica koja je ukupan zvuk činila modernim, dok je sviranje teorbe (Igor Davidovics) povezivalo solističke dionice poput finih, kratkih recitativa. U koncertima Vivaldija (RV565, RV369) i Geminianija (br.6, prema Corelliju op.5 br.12) došle su do izražaja i naše solistice, od kojih bi istaknuo mladu čelisticu Leu Sušanj. Uz lako nošenje s glavnim dionicama violončela, violinski preciznim tripletima, te točnim i muzikalnim sudjelovanjem u continuu, na najbolji je način zamijenila odličnog violončelista Krešimira Lazara.

Suptilna komunikacija, timing i međusobno razumijevanje glazbenika možda se najviše osjetila u izvedbi prigodne Vivaldijeve trio sonate u d-molu “La Follia” (RV63). Aranžman za dvije violine, violončelo, čembalo i gitaru otvorio je potpuno melodijsko bogatstvo djela i prikazao rijetko lijepa suzvučja instrumenata u kvintetu.

Precizan put gudala talijanskog virtuozaIznimna tehnika i vještina sviranja Stefana Montanarija ipak je najviše došla do izražaja u zahtjevnim i burnim koncertima Vivaldija u B-duru (RV369) i Geminianija u d-molu koji su zaključili nedjeljni koncert. Iako je danas nepotrebno komentirati tehniku sviranja vodećih svjetskih solista, u koje svakako valja uvrstiti i Montanarija, rijetko se može vidjeti tijekom cijele izvedbe milimetarski precizno nalijeganje gudala na žice instrumenta. Uz klasičan položaj ruku, put gudala bio je u svakom potezu “vođen” nevidljivom vođicom, samom sredinom simetričnih C-utora tijela violine. Takva preciznost nesumnjivo jamči lakoću sviranja, fina dinamička nijansiranja, potrebnu brzinu, te točan oblik i artikulaciju tona.

Stilska različitostOpisanim izvođačkim potencijalom i poticajnim umjetničkim vođenjem sve boljeg (u svjetskim okvirima) hrvatskog ansambla, Montanari je predstavio i malo drugačije stilove glazbe 17-og i 18-og stoljeća. Francuski “galantniji stil” osjetio se u koncertima J.-M.A. Leclaira i P.A. Locatellija, a kratkim sonatama i canzonama Castella, Falconierija i Merule započeo je drugi dio nastupa. U Castellovoj Sonati quarti uočile su se i stilske odrednice venecijanske škole (Claudio Monteverdi) u obliku zanimljivog kvartnog intervala prve i druge violine, kao i uporabe tzv. stila concitata (uzbuđenog stila).

Božićni koncertStefano Montanari svojim je nastupom definitivno opravdao visoka očekivanja domaćih glazbenika, zahtjevnih pretplatnika HRBA godišnjeg ciklusa i svih prisutnih ljubitelja barokne glazbe. Svim posjetiteljima bila je upriličena i degustacija vrhunskog istarskog vina Malvazija za vrijeme pauze, kao plod suradnje HRBA-e s tvrtkom Terzolo iz Nove Vasi kod Poreča. A da to nije posljednji kulturno-zabavni događaj ove godine u zgradi HGZ-a, uvjerio nas je dirigent i voditelj HRBA-e Saša Britvić najavom blagdanskog koncerta (14. prosinca), ove godine s francuskim šarmom raskošnih božićnih kantata Marc-Antoinea Charpentiera.