Objavljeno u Nacionalu br. 683, 2008-12-15

Autor: Dean Sinovčić

Dođi na večeru, ostani na doručku

Gastroseksualci kuhačom do seksa

Petorica muškaraca iz hrvatskog javnog života ispričali su za Nacional kako su otkrili svoju ljubav prema kuhanju, te kako je to utjecalo na suprotni spol

ZAVODNICI ZA ŠTEDNJAKOM Siniša Švec, Milivoj Beader, Dražan Skelin, Ivica Prtenjača i ŽeljkoZAVODNICI ZA ŠTEDNJAKOM Siniša Švec, Milivoj Beader, Dražan Skelin, Ivica Prtenjača i ŽeljkoOdavno je poznata izreka da ljubav prolazi kroz želudac, ali se nekako podrazumijeva da se radi o muškom želucu koji žena mora napuniti i tako doći do ljubavi. Izreka je i danas popularna, ali kako se vremena mijenjaju, tako su i muškarci shvatili da ljubav prolazi i kroz ženski želudac. Takvih muškaraca i dalje nema previše, ali ih se pojavljuje sve više, dovoljno da, primjerice, britanski Times to označi kao stvaranje trendovskoga pokreta što ga je nazvao gastroseksualci. To su muškarci koji uživaju u jelu, jednako i u kuhanju, jednako uživaju kad i drugi uživaju u njihovim jelima, a osobito ako u tome uživaju žene. Možda se to u prvom trenutku ne čini tako, ali u Hrvatskoj ima sve više muškaraca iznimno ponosnih na svoje kuhanje koje im donosi šarmantnost i popularnost, posebice kod žena, zadivljenih time što i Hrvati znaju kako hrana utječe na njih. Za književnika Ivicu Prtenjaču to nije nikakvo iznenađenje.

“Žene su prirodnija bića od muškaraca, žene su puno bliže prirodi i zbiljskim potrebama, a jedna od takvih stvarnih potreba jest i potreba za hranom. One su pametnije i lakše se razvesele nego mi muškarci, komplicirani bedaci”, kaže Prtenjača, s kojim se slaže i Siniša Švec, radijski voditelj Radija 101, koji kaže: “Istina je da žene i muškarci reagiraju različito. Žene su istinski uzbuđene, njihovi obrazi gore, a oči sjaje, šire se zjenice, a gutanje izmamljuje nazalne uzdahe, ubrzano dizanje i spuštanje prsnoga koša. Čelo im se rosi finim kapljicama tjelesnih mirisa, a usnice podrhtavaju dok okusi klize nepcem, izazivajući drhturenje cijeloga tijela, pogled im u nevjerici skreće s tanjura na mene, pa natrag na tanjur, gdje i ostaje. Muškarcima se događa isto, ali tek nakon nekoliko litara, pa su opisani simptomi zapravo predigra povraćanju,“uz smijeh priča Švec. Njihova se razmišljanja ne razlikuju od razmišljanja Dražana Skelina, višeg istraživača na Brodarskom institutu u Zagrebu, koji kaže: “Zamijetio sam da jelo koje sam pripremiš njoj, makar zagorilo ili bilo slatko umjesto slano, višestruko nadmašuje večeru u najskupljem zagrebačkom restoranu. One su se jednostavno topile kad bih ih pozvao na večeru i nešto im skuhao. ‘Hej, on zna kuhati i kuha samo za mene!’ Mislim da ih je taj koncept izluđivao. Zapravo ne mislim, nego znam.”


Švec ima objašnjenje zašto žene drukčije reagiraju na jelo od muškaraca: “Kuhanje ženskoj osobi ima drukčije značenje od kuhanja muškarcu. U prvom slučaju to je vrsta predigre, muško razmetanje i privlačenje eventualne partnerice, šaputanje u uho drugim sredstvima, nagovor na ugodu, zavođenje mirisima i okusima, dok je muškarcima primarno najesti se i obnoviti snagu, pa su i reakcije kudikamo elementarnije. Podrig-dva, i stiže pohvala.” Željko Kardum, glasnogovornik Zagrebačke burze, slaže se s njim: “Muškarci hranu prihvaćaju zdravo za gotovo, ili je nešto jestivo, ili nije, dok su žene šokirane zato što muškarac kuha, a valjda su i senzibilnije od muškaraca”, smatra Kardum.

Da čovjek postane kuhar, potrebna je ljubav prema kuhanju, koju su naši sugovornici razvijali od djetinjstva, svatko na svoj način. Glumac Milivoj Beader kaže kako je počeo kuhati iz nužde. “Kad mi je bilo 18 godina, umrla mi je majka, gledao sam kako baka kuha i kako moj otac pokušava naučiti kuhati, budući da u to vrijeme u Dalmaciji muškarci uopće nisu znali kuhati, a nije puno bolje ni danas. Tu sam počeo ‘loviti’ umijeće kuhanja. No u cijelom djetinjstvu zanimao sam se za kuhanje, jer se na raznim velikim proslavama kuhalo puno, i to mnogo različitih jela. Kad smo sestra i ja shvatili da od oca nema puno pomoći, učili smo od bake i susjede, njezine najbolje prijateljice. Nakon selidbe u Zagrebu svoje sam kuharsko znanje dograđivao i usavršavao. Osnova svega je ljubav. Moj kolega Milan Pleština i ja, još dok smo živjeli u Splitu, maštali smo o tome da otvorimo konobu, ali strast prema glumi je prevagnula. No, da nisam glumac, bavio bih se kuhanjem.” Iz nužde je počeo kuhati i Prtenjača, koji se prije sedam godina, bile su mu tada 32, preselio iz Rijeke u Zagreb. “Kad sam prije sedam godina došao u Zagreb, bio sam užasno usamljen jer nisam nikoga poznavao. Onda sam počeo luđački kuhati, ponekad i po dva jela dnevno, samo da osjetim toplinu doma. Kad se kuha, živi se vlastiti život.”

Skelin pak priznaje da nije vjerovao kako će mu se kuhanje ikad svidjeti, ali kad je počeo kuhati, veselju nije bilo kraja: “Za početak sam kuhao uglavnom sebi, učio se na maminim i bakinim temeljima, ono, nazoveš telefonom pa pitaš: ‘Eeee, baba, kako ti ono radiš šalšu od pomidora ili sićaš se ono kad si napravila onaj crni rižot...’ U to vrijeme kuhao sam isključivo prema uputama i nisam se usuđivao odmaknuti od zadanih recepata. Mislim da smo svi prošli taj put, ja to zovem robotsko kuhanje. Danas se nasmijem kad čujem da netko kuha točno prema receptu.” Slično je kroz život prolazio i Švec: “Učenje je usporedni proces stalnih promašaja i uzaludnih pokušaja, pogotovo ako si samouk. Poslije svladaš osnovne tehnike uz majku i Miru Vučetić. I uskoro kuhinjom blude mirisi jednostavnih palačinki, a zatim i raznih pirjanaca, tjestenina, pohanaca i pečenki. Spoznaja da je skuhana hrana ujedno i jestiva vrhunski je užitak za klinca od 11 ili 12 godina.”

Slijedilo je kuhanje za društvo, čega se Beader sa zadovoljstvom prisjeća: “Negdje 1984. ili 1985. vidio sam da se to ljudima sviđa. Bilo je to vrijeme druženja, ja i moji prijatelji živjeli smo u kući iza Filozofskog fakulteta. Kad si sam, nemaš volje kuhati, ali zato imam volje kuhati kad nas ima puno, bilo da su u pitanju žene ili neko društvo.” Skelin dodaje: “Kuhao sam uglavnom za prijatelje, i to isključivo dalmatinsku spizu, jer mi je znanje o kontinentalnoj kužini bilo ograničeno, a i tih mi godina dalmatinska arogancija i nije ni dopuštala da naučim”. Karduma je obiteljska situacija nagnala na kuhanje. “Imam dvije kćeri i s njima ljeti odem na more. Žena me tada pitala kako ću ja sam s dvjema kćerima na moru, tko će nam kuhati. Na to sam ja rekao: ‘Kako tko, pa ja ću.’ Kreneš od jednostavnijih jela poput rižota, pa se ohrabriš i napraviš kakvu DRAŽAN SKELIN, viši istraživač na Brodarskom institutu u Zagrebu, kaže da su se žene topile kad bi im on neštoDRAŽAN SKELIN, viši istraživač na Brodarskom institutu u Zagrebu, kaže da su se žene topile kad bi im on neštogregadu, pa shvatiš da je gregadu vrlo lako skuhati, a da poslije svi ližu prste i misle ‘kako je on to uspio napraviti’.” Naravno, sve to nije moglo proći bez čudnih pogleda muške okoline, pa Beader kaže: “To je kao kad sam kao klinac sa sestrom pisao pjesme, već zbog toga su me čudno gledali u Dalmaciji, mislili su da sa mnom nešto nje u redu. Tako se nastavilo i s kuhanjem.”

A onda su stigle reakcije, kako prijatelja, tako i prijateljica, što Švec slikovito opisuje. “Uhhh, ahhh, umhhh, oooo, cvil, stenj… to bi uglavnom bili komentari”, a za te ženske komentare ima i objašnjenje - jela što ih je servirao: “Čokolada nemezis, sezacionalno atraktivna čokoladna delicija koja neprimjetno mijenja strukturu, prelazeći iz čvrstog tijela u gustu, jaku kremu. Žene, ako ih ne dovodi do ludila, svakako u njima pobuđuje golemu znatiželju, a znamo kuda to vodi: ‘Stvarno ne bih smjela, ali ovo je tako luđački dobro! Mogu dobiti još jednom!’ Morske kobasice, saucisses de mer, nevjerojatno delikatna delicija, servirana s rižotom od špinata i votke, omamljuje izgledom i okusom, a takvi su i komentari. Isprva nevjerica, a zatim opće odobravanje. Iste reakcije proizvode fritule sa suhim šljivama i tartufima ili jednostavna pasta s kravljim sirom i tikvicama, tirolski kolac ili rižoto od poriluka i vongola. Svako jelo pripremljeno s ljubavlju oduševljava, jer tako kuhaš za ljude do kojih ti je stalo.” Ako Švecova jela nekomu zvuče preegzotično, Beaderova i Kardumova jela pokazuju da i jednostavna jela vesele ljude. “Najčešće reakcije žena bile su ‘kako je ovo fino’, ‘kako si to uspio’, ‘koje začine stavljaš, daj reci, nemoj biti tajnovit’, ‘pa gdje si ti naučio kuhati’ i tako dalje. Nedavno sam kuhao za društvo, desetak ljudi, ženske reakcije bile su upravo takve.

Kuhao sam paštafažol na brudet, stari viški recept, koji se kuha dva dana, pa su me pitale ‘odakle ti toliko živaca’. A ja jako volim jela koje se dugo kuhaju, takva jela preferiram, tu se vide pravi majstori. Mislim da sva jela koja se kuhaju dugo, poput pašticade, hobotnice s bobom i graškom, paštafažola na brudet, ta jela ostavljaju najbolji dojam na žene. Naravno, oborita riba s gradela uvijek dobro dođe, a ne možeš promašiti ni s janjetinom s graškom. No najbolje su suptilnije stvari”, kaže Beader, a Kardum objašnjava: “Na moru, na Pašmanu, trkneš do prijatelja koji je ribar i ujedno vadi školjke, pa napraviš za društvo na večeri školjke na buzaru, što je sasvim dovoljan obrok za ljetnu večer. Nisam od onih koji bi kuhali i napravili ručak za 12 osoba i koji bi uključivao predjelo, glavno jelo i desert. Više preferiram malo, ali jako fino, i to legne u pravom trenutku”. Skelin se sjeća jedne šalše od pomidora, koja se kuhala 6 sati na brodu od 6,5 metara i ušla u legendu, jedne škarpine s Kornata koja je ušla u teću pola sata nakon što je izišla iz mora, jednog paštafažola s jedrilice na putu za Hvar ili prvog susreta s divljim gljivama nakon avanture po bespućima Gorskog kotara, dok Prtenjača voli kuhati za kolegice na poslu, u izdavačkoj kući Profil, te se prisjetio jednog kuharskog događaja.

“Jedna kolegica imala je rođendan, kupili smo namirnice na Dolcu, jadranske lignje, i radili smo ih u teći, na maslinovu GLUMAC MILIVOJ BEADER zamijetio je da na ženeGLUMAC MILIVOJ BEADER zamijetio je da na ženeulju, krupnoj kapuli, začinskim travama i bijelom vinu. Onda sam uz te lignje napravio palentu s tartufima. Nikada to do tada nisam ni napravio ni kušao, ali sam bio toliko samouvjeren da sam smatrao kako će to biti dobra kombinacija. To je bilo fantastično. Djevojke su bile toliko oduševljene da su nakon toga popile nekoliko butelja vina i danima prepričavale što sam skuhao.” Sva petorica odbijaju tvrdnje kako su kuharski majstori, te smatraju da ono što vole i rade ne spada ni u kakvu znanstvenu fantastiku. “Ja sam kuharski amater s ogromnom količinom ljubavi prema kuhanju. Volim razgovarati o tome kako se što priprema, volim pitati dobre kuhare, pogledam u poneku kuharicu, volim gledati emisije na televiziji u kojima se kuha. No najvažnije su prave namirnice. Barem šparoge u vrijeme divljih šparoga, pa ih obarim i zaledim. Nedavno sam kiselio motar, berem puževe, bitno je imati posla s dobrim namirnicama”, odgovara Ivica Prtenjača dok Kardum tvrdi da kuha zbog uživanju u kompletnom procesu nastanka hrane. “Ja kuham isključivo iz gušta.

Ako voliš uživati, onda voliš uživati u svemu, pa tako i u vinima, i u kuhanju, i to u nekim trenucima opuštanja koji ti znače više nego drugima karijera i novac. Uživaš za sebe. To se kod muškaraca pojavljuje iza tridesete godine. Volim kuhati sam. Obično kuham navečer, potjeram sve iz kuhinje, uzmem laptop, surfam internetom, ili uzmem knjigu koju čitam dok se jelo kuha. Kako ne znam ni jedno jelo u koje ne ide barem malo vina, otvorim jednu butelju, ali vrlo sam izbirljiv. Ja nisam kuhar koji zna skuhati 50 jela. Volim eksperimentirati, volim dodati nešto što će stvoriti novi okus. Uvijek se zezam da nisam hedonist nego epikurejac, što znači ekstremni hedonist, i sve te stvari radim radi izazivanja ugode. Ljudi su zaboravili uživati. Ne kuhaš kako bi zadovoljio potrebu da budeš sit, kao što ne piješ zato što si žedan nego zato što ti je gušt”.

U konzervativnom hrvatskom muškom društvu ovakve osobe izazivaju čuđenje, ali i oni se čude muškarcima koji ne znaju kuhati. Švec, na pitanje ismijavaju li ga zbog kuhanja, prema takvima nema milosti: “Što, zar ima i takvih? U svakom slučaju, o njima mislim isto što i o nogometašima i pevaljkama, estradnoj nižoj klasi, tipovima koji ne pale pokazivač smjera kada skreću, koji parkiraju na pločnike ili na mjesta za invalide, tipove koji čitaju tablice i sportske novine u kladionicama umjesto knjiga, koji pljuju na pod, deru se na mobitel i kojima je vrhunac gastronomije podgrijana janjetina s ražnja i razvodnjeno pivo prije utakmice. Tko tu koga ismijava?“ Prtenjača slično misli:

“Mislim da muškarci koji se nama čude spadaju u vrstu muškaraca koji galopiraju u vlastitu propast. Oni nisu u skladu s vremenom i trenutkom, strašno su staromodni i strahovito dosadni, osobito ženama kojima ne kuhaju. Oni koji kuhaju ženama ne ponižavaju se, ponižavaš se kad si lijen, neljubazan, osoran, kad si bahat i demonstriraš svoju tjelesnu nadmoć, kad si glup, tada se ponižavaš. No kad nekom kuhaš, tvoja je pozicija najuzvišenija, ti si onaj koji vodi priču i daješ duh nekoj stvari”, kaže Prtenjača. Kardum je pak vrlo jednostavan: “Kuhanje nije tlaka, što muškarci vole misliti, dok žene mistificiraju kuhanje kao nešto komplicirano, a ništa od toga nije istinito.”

ŽELJKO KARDUM, glasnogovornik Zagrebačke burze, za sebe kaže da je ekstremni hedonist te da kuha radi izazivanja ugodeŽELJKO KARDUM, glasnogovornik Zagrebačke burze, za sebe kaže da je ekstremni hedonist te da kuha radi izazivanja ugodeSva petorica i dalje istražuju kuharske vještine, nastoje napredovati, pa tako Kardum i dalje nastoji naći jednu knjigu s receptima.”Već godinama tražim knjigu ‘Dalmatinska kuhinja’ Dike Marjanović-Radice, ali ju ne mogu naći, obišao sam sve antikavrijate. U toj knjizi sve piše. Volim čuti od prijatelja koji kuhaju poneki savjet. Nikada nisam vidio da dvije žene mogu pričati tako strasno o kuhanju kao dva muškarca. To je valjda zato što žene kuhaju kad moraju, a muškarci kad im je gušt.” Beaderu se sviđa “Kuharica dalmatinskih gospođa” koju je napisala Gioia Calussi, obuhvativši recepte od Zadra do Dubrovnika, s dalmatinskim zaleđem i otocima. Svima koji i dalje sumnjičavo gledaju na njih uglas kažu: “Pokušajte, pa nam se onda javite.”

Zec na crnoMILOVOJ BEADER
■ Zeca staviti u pac od crnog vina, kvasine i vode, u koji se doda ružmarin, lovor, celer, mrkva, kapula i začini po želji, sol, papar, kadulja i klinčići. Ostaviti ga 12 sati u pacu i povremeno okretati. Nakon toga ga izvadite, ocijedite i osušite. Nadjene se slaninom i lukom i ispeče sa svih strana dok ne ispusti tekućinu iz sebe. Zatim se na tavu dodaju luk, češnjak, komadići pancete ili pršuta, ružmarin, isjeckana jetrica i srce, sol i papar. Vratite zeca, prelijte sve marinadom u kojoj se namakao i po želji dodajte još crnog vina. Kuha se oko dva sata, dok meso ne omekša, a poslužuje se s domaćim njokima.

Flambirane bananeDRAŽAN SKELIN
• 2 banane • malo maslaca
• žlica meda • malo stučenih badema • čašica konjaka
■ Banane narežemo na uzdužne ploške i popržimo u tavi na maslacu nekoliko minuta sa svake strane. Po bananama pospemo med, te sve zalijemo konjakom. Nagnemo tavu da se konjak zapali (pritom odmaknuti glavu i ne viriti u tavu). Kuhinju će preplaviti prekrasan miris, a Ona će biti toliko zaprepaštena vašim kuharskim umijećem tako da neće ni primjetiti ako vam se zapali koji kuhinjski element ili koja obrva.
Servirati sa sladoledom ili šlagom (za nju) i s stučenim bademima (za njega).

Lignje u teći s palentom i tartufima

IVICA PRTENJAČA

■ Ovo jelo je moja možda i nakaradna tvorevina, provjereno je na nekoliko nepaca i prošlo je!
Za 4 osobe:
Sastojci: • 4 veće jadranske lignje od panule
• l veća ljubičasta kapula
• 1dl bijeloga suhog vina
• češnjak, peršin, a može i neki mix mediteranskih trava
• maslinovo ulje, neko robusno, domaće
• palenta
• Ziganteova bočica crnih tartufa pomiješanih s crnim maslinama
■ Priprema: Na maslinovu ulju dinstati na osmine narezanu ljubičastu kapulu, čak je malo i zapeći, na to baciti lignje (ne čistiti ih, a ako ih peremo oprezno ih oprati, ne jako ispirati te ih posušiti. Lignje frigati na tom ulju i kapuli par minuta, dok ne pocrvene, i dok kapula malo ne posmeđi. Tada malo podliti vodom, dodati narezanih par režnjeva češnjaka te malo mediteranskih trava. Povremeno lagano pritisnuti lignje da puste sok i crnilo, kuhati ih podlijevajući s malo vode oko 15 minuta, a tada podliti bijelim vinom, posoliti i popapriti, dodati sjeckani peršin i kuhati još 5 minuta. Šuga ne smije biti puno, tek nekoliko žlica, dakle treba oprezno podlijevati i iskuhati ostatak vode.
■ Palentu treba skuhati u posoljenoj vodi s žličicom maslinova ulja, kad se počne zgušnjavati treba dodati dvije žličice tartufa i miješati još kratko vrijeme, koliko treba da palenta bude kuhana.
Prijedlog za salatu – rukola s malo naribanog Grana Padana ili dobrog paškog sira.

Kardumova gregadaŽELJKO KARDUM

• otprilike 1 kg bijele ribe (najbolje nekoliko vrsta, ovisi što Ivica tu noć ulovi)
• 1 kg kumpira • 1 dl maslinova ulja
• 3 velike glavice luka • pola glavice češnjaka
• peršin • sol, papar, malo bijelog vina
■ Glavicu luka prerežite popola pa onda narežite na hmm... polumjesece, češnjak na listiće, a peršin nasjeckajte. U uži lonac stavite malo maslinova ulja, dodajte trećinu narezanog luka i češnjaka te vrlo kratko prodinstajte... tek toliko da kuhinja zamiriši.
■ Maknite s vatre, a zatim slažite kumpir narezan na ploške. Preko krumpira složite komade ribe (narezane krupnije, a ja je obično malo i posolim i pokapam limunom), zatim ostatak luka i češnjaka (pa može sve još jednom), a na vrhu nek budu opet krumpiri. Sve posolite, popaprite i dodajte ostatak maslinova ulja pa zalijte vodom, ali tako da ne pokriva potpuno krumpire. Potočite u sve to i malo bijelog vina. Stavite na laganu vatru. I to je to. Dalje se sve radi samo, a vi uživate pijuckajući ostatak butelje i čekate; OK...povremeno protresite lonac. Jelo je gotovo kad krumpir omekša. Ne kuhajte više od 30-40 min. Nije to čušpajz. Riba će vam se raspasti i raskašiti. Gregadu poslužite toplu s friško nasjeckanim peršinom. Neki u gregadu trpaju i paradajz, ali to meni nije fino.

Risotto od poriluka, vongola i kozicaSINIŠA ŠVEC

• 1 kg malih porilukova, čvrsti zeleni dio odstrani
• 2 kg svježih vongola • 1 kg kozica ili škampa
• 3 žlice maslinjaka
• 4 češnja češnjaka, sitno nasjeckati
• 250 ml bijelog vina voćne arome
• 150 gr maslaca • sol, papar
• 'srce' manjeg celera, plus listovi
• 1 žličica sjemenki koromača
• 3 slane srdele, grubo sjeckane
• 3 žlice grubo sjeckanog pešina
• 400 g riže
• sok 2 limuna • 250 g crème fraiche

■ Zagrij maslinovo, dodaj češnjak pa školjke i pola vina. Pokrij i kuhaj dok se školjke ne otvore. Procijedi i sačuvaj tekućinu. Izvadi školjke iz kućica i vrati u tekućinu. Nasjeckaj bijeli i zeleni dio poriluka i sačuvaj ih odvojeno. Zagrij pola maslaca, dodaj zeleni dio i kuhaj 2 minute.
■ Zagrij temeljac do ključanja, dodaj kozice, kuhaj 1 minutu i izvadi van nek se malo ohlade. Očisti i dodaj k vongolama. U temeljac dodaj nekoliko ljuštura kozica ili škampa, neka to lagano ključa i neka puste okus.
■ U širokoj posudi otopi ostatak maslaca, dodaj luk i celer i nježno pirjaj dok ne omekša. Dodaj bijeli dio poriluka, ostatak češnjaka, sjeme koromača, srdele, 2 žlice peršina i kuhaj mješajući. Dodaj rižu pa malo kasnije ostatak vina. Dalje pripravljaj kao običan rižoto.
U posljednjoj minuti umiješaj zeleni dio poriluka, maslac, školjke i kozice s njihovom tekućinom. Nek riža upije sokove. Tada brzo umiješaj ostatak peršina, sok limuna i crème fraiche. Rižoto treba biti “mokar” i kremast.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika