Objavljeno u Nacionalu br. 683, 2008-12-15

Autor: Dean Sinovčić

Australski seks simbol

Domoljubni ep filmskog ljepotana

Hollywoodski glumac Hugh Jackman za Nacional govori o visokobudžetnoj ljubavnoj drami 'Australija', najskupljem filmu ikad snimljenom u povijesti te zemlje, koja u hrvatska kina stiže 25. prosinca

Hugh JackmanHugh JackmanU proteklih mjesec dana glumac Hugh Jackman tri je puta postao zvijezda novinskih naslovnica. Prvi put kad ga je američki magazin People proglasio najseksepilnijim muškarcem na svijetu, drugi put kad je premijerno prikazan film “Australija”, koji je stajao 130 milijuna dolara i koji su snimili australski autori i glumci, prije svega redatelj Baz Luhrmann i glumci Hugh Jackman i Nicole Kidman, a treći put kada je proteklog vikenda objavljeno da će za dva mjeseca voditi ceremoniju dodjele Oscara. Za 40-godišnjeg Jackmana, koji se proslavio ulogama u trilogiji “X-Men” te filmovima poput “Operacija Sabljarka” i “Van Helsing”, ovo je vrhunac karijere, o čemu smo za Nacional razgovarali s njime prošlog tjedna u londonskom hotelu “Claridges”.

Na intervju za Nacional Hugh Jackman je stigao u društvu redatelja Baza Luhrmanna koji je, očekujući pitanja o seksepilnosti glavnog glumca koji se u nekim scenama filma “Australija” pojavljuje polugol, rekao “ma to vam je kompjuterska grafika, on nije tako dobro građen”. Naravno da se šalio, Jackman doista izgleda atraktivno, ali u tome uživa samo jedna osoba, supruga Deborra-Lee Furness, australska glumica s kojom je 12 godina u braku i s kojom ima dvoje posvojene djece.

NACIONAL: Što za vas znači Australija, s čime se identificirate?
  - Ljudi i zemlja, to je ono po čemu se prepoznaje Australija u ovom filmu. Postoji nešto neukrotivo u duhu Australaca. Mi smo ponosni, ne volimo autoritete, ne volimo da nam netko govori što da radimo. Živimo milijunima kilometara daleko od ostatka svijeta, možemo raditi što god želimo. Toliko smo daleko da je teško u europskim ili američkim novinama pronaći vijesti iz Australije. Možda poneku sportsku vijest. Zato je za Australce uvijek neobično kada putuju svijetom, meni je lakše jer sam se već naviknuo. Osim toga, imamo smisla za šalu, krasi nas životni optimizam. Ja već godinama živim u Americi i tamo se stalno ističe važnost posla, tamo živite da biste radili. U Australiji je obrnuto, mi radimo da bismo živjeli. I to bez obzira na to koliko ste uspješni u poslu. U Australiji vikendom nikoga nećete dobiti na mobitel, što zna biti frustrirajuće, ali ja to cijenim.

NACIONAL: U Hollywoodu danas živi mnogo uspješnih australskih glumaca. Postoji li u Australiji neka glumačka škola iz koje dolaze svi ti poznati glumci?
  - Ne, ne bih rekao. Grupa australskih glumaca u Hollywoodu je velika, Geoffrey Rush, pokojni Heath Ledger, Russell Crowe, ja, Guy Pearce, Cate Blanchett, Eric Bana, ali mi smo svi različiti. Nikako ne dolazimo iz iste glumačke škole. U Australiji postoji četiri ili pet glumačkih akademija, i većina glumaca pohađa te škole. Neke od njih stavljaju naglasak na TV produkciju, neke na filmsku, a neke na kazališnu, ali općenito te škole vuku korijene iz britanskih škola s nekim elementima američkih škola. Svima nama zajednički je raspon uloga koje smo glumili. Kada si glumac u Australiji, onda ne možeš ni zamisliti da ćeš moći funkcionirati i egzistirati samo kao filmski glumac ili samo kao glumac akcijskih filmova. To ne postoji. Ujedno, u Australiji ne postoji svijet filmskih zvijezda.

NACIONAL: Kako je izgledalo vaše glumačko odrastanje kroz glumačku školu?
  - Četiri godine sam proveo u glumačkoj školi. Jednu godinu u školi u Sydneyju, a ostale tri u jednoj od tri najveće glumačke škole u Perthu. Ne želim reći da sam oduvijek želio biti glumac, ali smatrao sam to hobijem. Ne sjećam se da sam, kao glumac, ikada imao listu želja ili ciljeva. Uostalom, prije nego što sam završio glumačku akademiju želio sam postati novinar te sam stoga prvo diplomirao novinarstvo. No shvatio sam da ja i novinarstvo nemamo mnogo toga zajedničkog te se gluma pojavila kao nešto neizbježno. Zato sam upisao glumačku školu, Actor’s Center u Sydneyju, pohađao sam je tri dana tjedno, ostala tri dana imao sam privremeni posao, radio sam u teretani.


Hugh Jackman i Nicole KidmanHugh Jackman i Nicole KidmanNACIONAL: Prije deset godina preselili ste se u London kako biste radili u londonskom kazalištu. Je li to bio prijelomni trenutak vaše karijere?
  - Sasvim sigurno. Radilo se o velikoj promjeni. Prvo sam u Australiji radio s britanskim redateljem Trevorom Nunnom na kazališnoj verziji komada “Sunset Boulevard” i Nunn mi je jako pomogao da se razvijem kao glumac. On mi je na mnogo načina bio poput mentora, dao mi je puno samopouzdanja, shvatio sam koje su moje mogućnosti, a i sam je nevjerojatno dobar redatelj. Zato se sve promijenilo u mojem životu dolaskom u London gdje mi je Trevor Nunn dao ulogu u kazališnom komadu “Oklahoma!”. U tom sam trenutku pomislio da mi se snovi ipak ostvaruju. Pazite, glumim u Londonu, u National Theatre, i radim s Trevorom Nunnom. Kao klinac sam često dolazio u London k majci koja se nakon razvoda od mog oca vratila iz Australije u London. Tada sam sanjao kako bih jednog dana mogao postati dio National Theatrea ili Royal Shakespeare Company. To se i ostvarilo. No i danas se sjećam kako sam prije deset godina, nakon predstava, šetao mostovima preko Temze. Predstava “Oklahoma!” bila je velik hit a ja sam se osjećao predivno.

NACIONAL: Kao vaš mentor, Trevor Nunn vam je tada rekao “nemoj ništa raditi zbog novca”. Kako to primijeniti na Hollywood gdje se posljednjih deset godina sve vrti oko novca?
  - Nije baš cijeli Hollywood opsjednut novcem. Uostalom, i u kazalištu se sve može vrtjeti oko novca, mnogi ljudi koji rade u kazalištu i imaju velika očekivanja prije svega misle na novac. Trevor Nunn govorio je u kontekstu činjenice da glumci znaju prihvaćati uloge samo zbog novca. Siguran sam da bismo Nunn i ja danas o tome mogli voditi duge razgovore jer shvaćam ljude koji glumu doživljavaju samo kao posao preko kojeg dobivaju novac kako bi preživjeli. Ako možeš birati između filma koji radiš samo zbog novca i filma koji radiš zbog užitka, onda je poruka Trevora Nunna sasvim jasna, prihvati film koji ćeš raditi zbog užitka. I tu je u pravu. Uvijek sam slijedio njegov savjet osim jednom, kada sam se odjenuo kao koala radeći kao 21-godišnjak za National Parks and Wildlife Foundation u Australiji. Bilo je to najtežih 12 dolara po satu koje sam ikada zaradio, znojeći se kao budala. Mnogo gore nego kada sam radio u teretani ili na benzinskoj crpki. Teško je glumiti u nekom lošem filmu koji si prihvatio samo zbog novca. Ako glumiš u filmu koji je propao, ali si prihvatio ulogu vjerujući da će sve ispasti dobro, onda je to u redu. Da, razočarao si se, nisu ispunjena tvoja očekivanja, ali možeš mirno spavati.

NACIONAL: Kakva su bila vaša očekivanja uoči početka snimanja filma “Australija”?
  - Velika, prije svega zbog redatelja Baza Luhrmanna koji je u svojoj karijeri uvijek bio odvažan u biranju filmova koje će režirati. Sjetite se samo njegova prvog filma “Zabranjeni koraci” iz 1992., nevjerojatna priča se krije iza tog filma, njegov uspjeh je bio iznenađujući. Dakle, nakon filma o plesu, Luhrmann snima film “Romeo i Julija”, novu verziju za mladu publiku, zatim mjuzikl “Moulin Rouge” u trenutku kad svi misle da je mjuzikl mrtav, a sada je napravio “Australiju” u stilu starih, epskih, hollywoodskih filmova za koje se također smatralo da se više neće raditi. Svi su znali, i Luhrmann, i ljudi iz kompanije 20th Century Fox, da je “Australija” sve samo ne film za koji se možeš kladiti da će uspjeti.

Deborra Lee-Furnes i Hugh JackmanDeborra Lee-Furnes i Hugh JackmanNACIONAL: Baz Luhrmann je u jednom intervjuu kazao kako su mu ljudi iz kompanije 20th Century Fox, nakon što im je rekao da ćete glumiti glavnu ulogu u filmu, rekli kako ne znaju imate li vi potreban marketinški potencijal.
  - Kada prihvaćam neku ulogu, najmanje mislim na marketinšku promociju sebe i filma u kojem glumim. Kada sam započinjao glumačku karijeru, nikada nisam razmišljao u stilu “jednog dana glumit ću u najgledanijem filmu” ili “želim biti glumac čiji će filmovi zarađivati 150 milijuna dolara”. Onog trenutka kada počneš razmišljati na taj način, nećeš uspjeti u svojim zamislima. Ne znam kako izgleda razmišljanje o financijskom uspjehu. Ono što me vodi u ovom poslu su dobri scenariji i dobri redatelji, u čemu sam imao puno sreće, iako nisu svi filmovi u kojima sam glumio bili uspješni. Poput filma “Fontana života” redatelja Darrena Aronofskog, koji nije bio uspješan, ali ja sam ponosan na taj film. Ponosan sam i na “Prestiž” redatelja Christophera Nolana iako film nije bio veliki hit, kao i na film “Scoop” redatelja Woodyja Allena. Sada razgovaram s redateljem Stevenom Soderberghom o ulozi u njegovu novom filmu, a to će biti mjuzikl koji se snima u 3D tehnici. Svi ti filmovi nisu za glumca koji se brine o svojem marketinškom potencijalu nego za glumca koji želi napredovati kao glumac. Uostalom, ja dolazim iz kazališta, kazalište je moj dom, gdje sam naučio raditi s redateljima koji će me pogurati u različite smjerove glume.

NACIONAL: Je li vam marketinški potencijal bitan kako biste promovirali vlastitu televizijsku i filmsku kompaniju Seed Productions koju ste pokrenuli prije nekoliko godina te producirali filmove koji vam se sviđaju?
  - Ne baš. Marketinški potencijal je dobar jer ti daje slobodu. No i kada nisam imao marketinški potencijal, nisam dopuštao da mi nameću uloge nego sam ih i sam birao. Nisam pokrenuo kompaniju kako bih živio od nje. Pokrenuo sam je iz istog razloga zbog kojeg sam, kad sam završio akademiju, s prijateljem Simonom Lyndonom osnovao kazališnu trupu. To smo napravili zato što nismo željeli provesti ni jedan dan čekajući pokraj telefona da nas netko nazove i ponudi nam ulogu. To je nešto najgore za glumca, čekati na ponudu, na poziv. To je kao da vi novinari čekate kod kuće kako bi vas netko nazvao i ispričao vam nešto što biste mogli objaviti u novinama. Morate imati vlastite ideje. Dobro, nekada morate obavljati i dosadne poslove, poput intervjua s Hughom Jackmanom, ali uvijek morate samo trčati za novinskim temama ili intervjuima. Tako se i glumci moraju ponašati, razmišljati kakve priče moraju ispričati publici diljem svijeta. Zato sam osnovao filmsku kompaniju.

Borac protiv kralja stočaraU filmu “Australija”, čija je radnja smještena u vrijeme uoči Drugoga svjetskog rata, Nicole Kidman glumi Lady Sarah Ashley, Britanku koja odlazi u Australiju gdje joj živi suprug, ali ga nalazi ubijenog. Preuzima njegov ranč i golemo stado, nastavlja s poslom i posvaja siroče po imenu Nullah, koji je napola Aboridžin, napola bijelac. No lokalni kralj stočara King Carney (Bryan Brown) želi preuzeti njezinu farmu i zemljište, a jedina joj pomoć dolazi od Drovera (Hugh Jackman), lokalnoga goniča stoke. Kritičari su već napisali da je to spoj filma “Prohujalo s vihorom” i reklame za Australiju, što će se moći vidjeti 25. prosinca, kada film dolazi u hrvatska kina.

Filmografija■ X-MEN, 2000.
Režiser: Bryan Singer
■ OPERACIJA SABLJARKA, 2001.   Režiser: Dominic Sena  
■ KATE I LEOPOLD,  2001.
     Režiser: James Mangold
■ VAN HELSING, 2004.
     Režiser: Stephen Sommers
■ PRESTIŽ, 2006.
     Režiser: Christopher Nolan  
■ SCOOP, 2006.
     Režiser: Woody Allen
■ AUSTRALIJA, 2008.
     Režiser: Baz Luhrmann

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika