21.12.2008. / 20:06

Autor: Ružica Đukić

Tina Rupčić: Ne zanima me što drugi misle o mom braku

Nakon što je prije nedavno objavljeno kako je njezin suprug, nekadašnji frontmen skupine Cubismo, glazbenik Hrvoje Rupčić, u vezi s glumicom Zrinkom Cvitešić, njegova supruga, tridesetsedmogodišnja Tina Rupčić, bila je jako odmjerena u izjavama. Ipak, nama je odlučila dati ekskluzivni intervju

Tina se ne želi osvrtati unatrag, a Hrvoju ne zamjera nevjeruTina se ne želi osvrtati unatrag, a Hrvoju ne zamjera nevjeruPremda se njezino ime posljednjih dana spominje u ljubavnom trokutu, Tina Rupčić ne obazire se na novinske napise. Potpuno se posvetila djeci. Fotografirali smo ispred njihove nedavno dovršene kuće u kojoj je do prije dva mjeseca živjela sa suprugom i njihovo dvoje djece, jedanaestogodišnjim sinom Noom i četverogodišnjim Jakovom. Nakon što nam je pokazala vrt u kojem sadi salatu i drugo povrće, s Tinom Rupčić porazgovarali smo uz tek skuhanu jutarnju kavu. Cijelo vrijeme razgovora odavala je dojam realne, zrele žene, koja je unatoč svemu što se događa u njezinu braku odlučila ostati dostojanstvena.
I prije nego što je informacija o tome objavljena, vi ste, pretpostavljam, znali da on održava tajnu vezu sa Zrinkom Cvitešić?
- Što se te situacije tiče, ne znam želim li uopće o tome pričati. Skoncentrirala sam se na neke druge stvari i ukratko rekla svoje. Što sam ja tu znala ili nisam znala, čak ni meni trenutno nije važno. Razumijem da će me svi pitati isto i da to ne mogu izbjeći, niti se praviti da se ništa nije dogodilo, ali ne znam što reći. Stojim iza toga da me ničeg nije sram, a ni inače ne marim previše za to što ljudi misle. S druge strane, mislim da bi bilo jako jadno da pričam o detaljima. Uostalom, jako poštujem i volim obitelj svog supruga da bih išta loše o njemu rekla.
Kad kažete da ste se orijentirali na druge stvari, na što zapravo mislite?
- Najprije na djecu koja imaju svoje potrebe. Imam i jako puno posla. Radim predstavu u kazalištu Trešnja, a imam i bend s kojim završavam ploču. To je sve na što sam se bazirala.
Na koji ste način djeci objasnili da njihov otac više neće spavati u istoj kući kao vi, da on više ne boravi u njoj?
- Ja se s djecom uglavnom pokušavam igrati, smijati, zezati i sve stvari, i dobre i loše, rješavati kroz šalu. Djeca to na takav način najlakše prihvate. Nemam neki posebni način na koji sam im objasnila. Nema nikakvih važnih obavijesti. Sve se rješava, kako se to obično kaže, u hodu, u vožnji. Znam samo da se sve stvari događaju s nekim razlogom, pa tako i ovo. A koji je to razlog, tek ćemo saznati. To možda nije ni loše.
Vaši sinovi i dalje redovito viđaju oca?
- Naravno. Hrvoje je stvarno super otac i djeca ga vole. Viđaju se redovito i on taj svoj očinski dio ispunjava u potpunosti.
Razgovarate li vi i suprug? Jeste li mu oprostili?
- Normalno razgovaramo i mislim da mu nemam što oprostiti. On meni ništa nije napravio. Ima trenutaka kad sam ljuta, ali rijetko, jer nisam žena koja se udala, zapostavila sve oko sebe i posvetila se samo kući i mužu. Uvijek sam imala i svoj život, svoje prijatelje. Tako ću i dalje, a hoće li to biti s njim ili bez njega, to je tako nevažno.
Tko vam je u ovom periodu bio najveća podrška?
- Imam puno prijatelja i sva sreća da je tako. Imam svoj bend. Nismo se okupili samo zato da bismo oformili bend nego smo prije svega prijatelji. Oni su uvijek bili uz mene i mislim da će tako biti i dalje. Super je znati da imaš toliko puno prijatelja. Nisam tip žene koja se nema kome obratiti, ali ni tip koji se uopće mora nekom obratiti. Oduvijek sam razmišljala malo drukčije od drugih i ne volim drame ni scene. Volim imati svoj mir, dobro se zezati. To radim i sada. Mislim da ovo što se događa uopće nije strašno niti toliko važno. Ne želim tome pridavati veliku pažnju. To se događalo nekima i prije mene, a događat će se i ubuduće. Kad se sjetim da su neke majke u ratu izgubile sinove i nakon toga mogu sjesti i smijati se, onda je ovo što se meni događa presmiješno.
Jeste li i vi poznavali Zrinku? Odnosno, poznajete li je?
- Ne, nisam. Ne bih o Zrinki, ni o Hrvoju. Ne znam ni što se događa i želim se, što se toga tiče, držati po strani. I oni su javne osobe i ako žele, neka pričaju o tome, ali ja s tim nemam nikakve veze.
Imate pravo biti ljuti, ali vi u nijednom trenutku niste pokazali da jeste.
- Ja sam uglavnom kulerica, poznata sam po tome.
Čini mi se da rješavanje odnosa između vas i supruga prepuštate njemu; kao da ste stali sa strane pa što bude, bude. Jesam li u pravu?
- Nisam stala sa strane i ne prepuštam njemu da donese odluku jer je ionako sve u mojim rukama, koliko god se sad činilo da nije. Ja stvarno uopće ne razmišljam o tome.
Jeste li ikada prije imali krizu u braku?
- Ne, nismo imali kriza. Sve je bilo ok.
Kako je izgledao vaš brak?
- Sve je dobro funkcioniralo, Hrvoje i ja smo imali super brak. O njemu i našem braku mogu stvarno reći samo sve najbolje. Za Hrvja tvrdi kako redovito viđa njihove sinove, te kako je dobar otacZa Hrvja tvrdi kako redovito viđa njihove sinove, te kako je dobar otac
Jeste li ikada u vezama prije Hrvoja oprostili nevjeru?
- Nisam nikad bila u takvoj situaciji.
Jeste li ikada vi imali vezu s oženjenim muškarcem?
- Ne, nisam nikad.
Imate li neko generalno mišljenje o tome? Niste to učinili jer nikad niste došli u takvu situaciju ili si to nikada ne biste dopustili?
- Mislim da u životu treba biti pametan i mudar i znati u što se možeš upustiti, a u što ne. I to prepoznati na vrijeme.
Je li bilo ljubomore u vašem braku?
- U svakom odnosu ima malo ljubomore. Kod nas je bilo taman onoliko koliko treba, koliko je poželjno i zdravo, ali nikad nismo imali ljubomornih ispada.
Mislite li danas da ste trebali biti malo više "kučka" koja će više braniti, odnosno malo više "stegnuti" svog muškarca?
- Ne, ja sam tip žene koju uopće ne zanimaju te igrice. Ili je sve iskreno ili nije. Ne volim maltretirati muškarce, kao što ne volim ni da oni mene maltretiraju. Ljubav treba biti jednostavna.
Većina ljudi percipira vas kao prateći vokal Parnog valjka ili suprugu Hrvoja Rupčića. Ipak, vi ste snimili i samostalni album. Od kada se bavite glazbom?
- Pjevam odmalena. Već sam s četiri godine pjevala na radiju u nekoj dječjoj emisiji, to su bili moji prvi javni nastupi. S dvadeset sam godina imala svoj prvi bend. Bio je to isključivo ženski bend i, rekla bih, neki početak moje profesionalne karijere. Svirali smo uživo nekakav hard rock i heavy metal i kad to sad pogledam, užasno mi je smiješno. S Parnim valjkom sam počela raditi taman kad su snimali album "Parni valjak live in ZKM". Pozvali su me da pjevam na tom koncertu i na kraju sam ostala s njima deset godina. To mi je baš bilo super razdoblje i jako sam sretna što sam s njima pjevala, jer to je bio baš onako pravi, ozbiljni bend. Prava rock-institucija. Snimila sam i samostalni album naziva "Prvi put". Riječ je o albumu koji smo radili jako dugo. To je onaj tip albuma iza kojeg stojiš i za kojeg te nije sram jer je kvalitetno napravljen. Da je prošao bolje nego što je, onda bih možda otišla u sasvim drugom smjeru, a ne bi me put donio do ovoga gdje sam sada, s bendom. Ionako nisam tip osobe koja bi pjevala solo. Ja sam totalni timski radnik. Volim imati bend u kojem nisu glazbenici koji danas sviraju s jednim, sutra imaju gažu s drugim pjevačem. Volim da je bend odan, da smo ekipa. Uopće ne znam postoji li to još kod nas, a ja to imam i to me jako veseli.
Jeste li samouka glazbenica ili ste pohađali glazbenu školu?
- Uglavnom sam samouka, ali išla sam i u osnovnu glazbenu školu. Krenula sam na klavir i kad je profesorica skužila da sam kao talentirana, toliko me zatrpala raznim vježbama da sam u jednom trenutku samo pukla. Morala sam stalno vježbati na klaviru, a moji su se prijatelji svi vani igrali. Onda sam napravila scenu u toj glazbenoj školi, lupala nogom po klaviru pa su me izbacili. I to je to moje glazbeno školovanje.
Čime se trenutno bavite?
- Pripremam dječji mjuzikl "Svaki pas ima svoj dan" u kazalištu Trešnja. Svaki dan imamo probe jer je predstava vrlo zahtjevna. Naime, radi se u kombinaciji s lutkama. To je zapravo polulutkarsko-glumačka predstava u kojoj puno pjevamo. Radim s prekrasnim ljudima, u jednom divnom okruženju. Premijera bi trebala biti u prvom mjesecu. Paralelno s tim radim sa svojim bendom D.O.G. KanTina i napokon se mogu u glazbi izraziti baš onako kako sam željela. Već pomalo i sviramo na raznim eventima, a pri kraju smo i stvaranja albuma na kojoj su pjesme autorski uglavnom naše.
Jeste li vi i Hrvoje mogli dobro živjeti od bavljenja glazbom?
- Od svirki se može dosta dobro živjeti. Muzičarski život je nesiguran, ali baš zato je i lijep. Sve je danas zapravo rizično. Ne postoji više ono - zaposliš se negdje i siguran si da si tu do penzije. Ma, lijep je život glazbenika, puno putuješ, sve ti prolazi kroz zezanciju, a svaka svirka, svako putovanje ispadne ti kao tulum. Putuješ, zezaš se i još ti to plate. Ne znam što može biti ljepše od toga.
Jesu li i vaša djeca glazbeno nadarena?
- Obojica su jako talentirani. Noa prekrasno pjeva, ide na klavir. Stvarno je muzikalan. Jakova ćemo sigurno isto na nešto upisati, zasad je još premali.
Kako ćete provesti Božić i novogodišnje blagdane?
- Za sada još ne znam sviramo li za Novu godinu ali, Božić ću provesti s obitelji kao i svake godine. Tradicionalno se na Badnjak okupimo kod Hrvojeve mame, a na Božić kod mojih. Tako će biti i ove godine.

Vezane vijesti

Zrinka Cvitešić: Potpuno ću se ostvariti tek kad budem mama

Zrinka Cvitešić: Potpuno ću se ostvariti tek kad budem mama

Rođena Karlovčanka, glumica Zrinka Cvitešić, u svoje je 32 godine života ostvarila zaista mnogo. Iza nje su prestižne nagrade poput Shooting Star,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika