26.12.2008. / 12:34

Autor: Robert Bajruši

Tjedna propovijed

Komentar: Zašto je euroskepticizam loš za psihološko stanje nacije

Robert Bajruši analizira zašto velik dio javnosti smatra da će članstvo u EU ugroziti vitalne interese Republike Hrvatske te zašto smanjenje euroskepticizma mora postati jedan od glavnih prioriteta u 2009.

Robert BajrušiRobert BajrušiTeško je odgovoriti na pitanje zašto su Hrvati jedni od najvećih pesimista u današnjoj Europi. A opet, tako je kako je, i snažan osjećaj izostanka perspektive, pretvara se u izuzetno važnu temu.

Upravo zato, jedan od glavnih prioriteta u 2009. mora postati smanjenje euroskepticizma. Relevantna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je svega jedna četvrtina hrvatskih državljana optimistična, dok velika većina ne misli da će u budućnosti bolje živjeti. Podjednak je broj i Hrvata koji smatraju da će od ulaska u Europsku uniju imati više štete nego koristi.

Ovakva gledišta su, nažalost, rasprostranjena, ali i u psihološkom smislu, iznimno loša za razvoj hrvatskog društva u idućim godinama, i zadatak je politike utjecati na njihovu promjenu. To ne znači širenje neutemeljenog optimizma i teze kako će Hrvatsku zaobići globalna recesija, ali za početak bi bilo oportuno, kada predsjednik Vlade Ivo Sanader barem ne bi u javnosti koristio termin kako je ”država u banani“. Kada to kaže šef izvršne vlasti, ne treba očekivati da će stanovnici s veseljem gledati u nadolazeću godinu.

U svakom slučaju, dovršetak pregovora i stvaranje pretpostavki za ulazak u Europsku uniju, glavni je nacionalni zadatak u 2009. godini, koji je, ujedno, čvrsto vezan uz smanjenje aktualnog euroskepticizma. Još od vremena kada je na vlasti bila vlada Ivice Račana, velik dio javnosti smatra kako će članstvo u EU ugroziti vitalne interese Republike Hrvatske. U prvoj polovici ovog desetljeća, vjerovalo se kako Europska unija koja je tražila izručenje Ante Gotovine, pokušava negirati hrvatsku borbu za samostalnost, dok se sada koristi argument kako bi pristupanje EU ugrozilo gospodarstvo, i finaliziralo podjelu hrvatskih tvrtki i nekretnina u ruke stranih vlasnika. Ovakve teze su posve pogrešne, i njihovo uvjerljivo demantiranje nije samo politički, nego i društveni interes.

Stavove ovdašnjih euroskeptika, prilično je lako demantirati. Argumenti su u potpunosti na strani zagovornika ulaska Hrvatske u EU.

Prije svega, apsolutno svaka od 27 država-članica, profitirala je poslije ulaska u Europsku uniju. U svima, od Njemačke i Francuske, preko Portugala do Litve ili Rumunjske, došlo je do jačanja gospodarstva te povećanja nacionalnog dohodka, kompetitivnosti i kupovne moći većine stanovništva.

Kako bi mogla kvalitetno funkcionirati, EU se mora boriti protiv korupcije i beskonačnog subvencioniranja neuspješnih industrija i poljoprivrede. Recentni događaji vezani za hrvatsku brodogradnju i nelogično ponašanje sindikata, koji odbijaju prihvatiti koliko-toliko podnošljive kompromise, dokaz su da je Bruxelles u pravu. Da je postojalo rješenje koje bi spasilo brodogradnju, valjda bi ga ponudila neka vlada od 1992. do danas. Kupovanje takozvanog socijalnog mira jednostavno govoreći je kontraproduktivno jer se bacaju milijarde koje su mogle biti iskorištene za razvoj perspektivnih tvrtki ili kao investicije u obrazovanje.

Drugim riječima, sadašnji zahtjevi Europske unije vezani za brodogradnju, poljoprivredu ili liberalizaciju tržišta nekretnina, uglavnom su pozitivni. Razumije se da Hrvatska u pregovaračkom procesu treba pokušati postići najveće moguće beneficije, ali to nema veze s bitnim - a to je strateški interes priključenja Europskoj uniji.

Uostalom, treba biti pragmatičan. EU se isplati velikim državama poput Italije, Velike Britanije, Njemačke ili Poljske, kao i mini državicama poput Malte, Luksemburga i Slovenije. Unutar ove zajednice svoje mjesto su našle katoličke nacije poput Iraca, Talijana, Portugalaca i Poljaka, protestanti kao Britanci, Nizozemci i Šveđani, pravoslavni Grci i Bugari, a jednom će to postati i muslimanska Turska, zašto bi samo Hrvatskoj prijetio gubitak nacionalnog ili vjerskog identiteta? Naravno da je to besmislica, ali ona mora biti jasno demantirana svakog dana u 2009. godini.

I to je glavni posao i Ive Sanadera i Stipe Mesića i Zorana Milanovića.

Vezane vijesti

Ciparski poziv u pomoć

Ciparski poziv u pomoć

Cipar je u ponedjeljak postao peta zemlja eurozone koja je zatražila financijsku pomoć Europske unije, a ciparska je vlada objavila kako će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika