Ljubo JurčićOpću gospodarsku i društvenu povijest svijeta promatramo kroz različite faze razvoja. Kroz uspone i padove. Nastajanja i nestajanja. Razdoblja rasta mogu biti duža i kraća. Industrijski razvoj ima svoja različite faze razvoja. Može se reći da traje, više-manje, već skoro dvjesto godina. Nastajale su nove tehnologije i nestajale stare. U tim promjenama društva ili zemlje možemo podijeliti u tri grupe. Prvu grupu čine one društva u kojima se stvaraju nove tehnologije. Drugu grupu čine one zemlje koje mogu usvajati i koristiti te nove tehnologije. Treću grupu čine one koje mogu samo trošiti proizvode novih tehnologija. U četvrtu grupu spadaju društva koja ne mogu ništa od prethodnoga. Ovo mogu biti ujedno i mjere razvijenosti i sposobnosti nekog društva. Prve dvije grupe čine društva koja su dugoročno održiva. Treće grupa, oni koje samo troše, mogu svoj standard i društveni razvoj održati samo kraće vrijeme. Četvrti spadaju u siromašne.

Povijest dokazuje da hrvatsko društvo spada u grupu onih koja su sposobna stvarati i usvajati nove tehnologije. Ono je imalo različita razdoblja. U industrijsku revoluciju uključilo se među prvima. U razvoj željeznice, koja se smatra jednom od prvih proizvoda industrijske revolucije, hrvatska se uključila na samim počecima. Isto je bilo s korištenjem električne energije i proizvodnjom elektrotehničkih proizvoda. U proizvodnji radijskog i televizijskog programa nismo značajnije kasnili za prvima u svijetu. Kemijske, farmaceutske, poluvodičke i telekomunikacijske proizvode razvijali smo ukorak s vodećim zemljama. Razvoj u poljoprivredno-prehrambenom području išao je velikim koracima u produktivnosti i broju novih proizvoda. Hrvatska znanost, sveučilišta i instituti, kao osnova cjelokupnog gospodarskog i društvenog razvoja, u stvaranju i u usvajanju novih tehnologija, držala je korak s razvijenim svijetom.

Zdrav i sportski duh hrvatskih ljudi pobjeđuje na svjetskim natjecanjima. Spadamo u zemlje koje u odnosu na broj stanovnika imaju najviše sportskih pobjednika. Hrvatska, očito, prema sposobnostima svojih ljudi ne zaostaje za najrazvijenijim zemljama. Zbog toga ne smijemo imati komplekse i dopuštati drugima da nam ih nameću. Ne smijemo živjeti u prošlosti, nego samo iz prošlosti učiti. Ne trebamo se ugledati samo na tuđe ljude i slaviti tuđe rezultate. Ugledajmo se na naše i budimo ponosni na njih. Ne slušajmo samo strance, slušajmo što govore i što su govorili i naši ljudi.

Uz to, Hrvatska je lijepa i bogata zemlja. Imamo i ravnice i oranice, i šume i planine, i more i vode i močvare. Imamo malo i pustinje. Imamo i rudnog i mineralnog bogatstva. Svega imamo. Ne previše, ali imamo. Imamo dovoljno da svi građani Hrvatske žive dobro. Dovoljno da hrvatsko gospodarstvo i društvo može dugoročno napredovati. Imamo i dobar zemljopisni položaj. Mnogi putovi vode u Hrvatsku ili preko Hrvatske. Od turističkih do energetskih. Imamo povijesno, kulturno i gospodarsko naslijeđe svojih predaka. Sve to spada u nacionalno bogatstvo, odnosno kapital Hrvatske. Nacionalno bogatstvo Hrvatske pripada svim njenim građanima. To bogatstvo treba popisati, strukturirati i procijenit. Zadatak politike je upravljati nacionalnim bogatstvom i povećavati ga. Na taj način stvara se osnova dugoročno održivog gospodarskog i društvenog razvoja Hrvatske.

Odsutnost Hrvatske iz značajnijeg sudjelovanja u razvoju i primjeni novih globalnih dostignuća i tehnologija samo je trenutačno. Ono što je prije dvjesto godina bila željeznica, danas je svemirska tehnologija. Ono što su nekoć bila otkrića u tehnici lijevanja metala danas je nano i bio tehnologija. Itd. Hrvatska institucionalno nije značajnije uključena u ta područja. Nije se još odlučila čime će se baviti u sljedećem razdoblju. Nije definirala svoje industrije 21. stoljeća. Gospodarski održiva društva su ona koja imaju sposobnost fundamentalnih promjena u tehnologiji i organizaciji stvaranja i usvajanja novih industrija, transformaciji postojećih i preoblikovanju svog društva kroz vrijeme. Kroz povijest Hrvatska je pokazala da ima te sposobnosti. Ima ih i danas. Samo mora krenuti u tom smjeru. Ta odluka ovisi o zrelosti politike i o političkoj zrelosti društva. Još nije kasno, ali vrijeme polako istječe, a drugi polako odmiču na tom putu. Kao i svako društvo, Hrvatska ima svoju povijest, religiju, kulturu, politiku. Ima svoje vrijednosti. Ima svoje posebnosti. U procesu uključivanja i prilagođavanja globalnim procesima treba sve to i prilagođavati i sačuvati. Koliko god nove propise i standarde treba harmonizirati s globalnima, isto toliko, ako ne i više, trebaju biti usklađeni s duhom i strukturom hrvatskog društva.

Nisu svi propisi jednako dobri i jednako provedivi za sva društva. U jednom društvu mogu biti savršeni, dok u drugom apsolutno ne mogu biti primijenjeni. Nametanje standarda ponašanja koji su neprimjenjivi u društvu, zbog povijesnog, gospodarskog, kulturnog naslijeđa je štetno. Sa svijetom se treba usklađivati, ali domaća politika treba biti više okrenuta domaćem čovjeku. Osobito nikad na štetu vlastitih građana. Bez obzira na to što su namjere su uvijek dobre, uvijek treba procijeniti sve i izravne i posredne efekte. Za to služe znanje i znanost. Razina razvijenosti i primjene znanosti u nekom društvu određuje njegovu budućnost. Održivost svijeta svakako ovisi o biološkoj, ali ništa manje i o društvenoj raznolikosti. U toj društvenoj raznolikosti i hrvatsko društvo ima svoje mjesto i ulogu. Zbog toga treba voditi politiku održivosti i razvoja hrvatskog društva, koliko zbog samih njegovih članova, ali isto toliko i zbog održivosti svijeta. Koliko god to izgledalo čudno zbog veličine hrvatskog društva, ipak je tako. Globalna društvena homogenizacija bila bi velika prepreka globalnoj održivosti.