Ana kaže kako bi voljela imati dečka s kojim bi mogla razgovarati o nečemu osim o skijanjuAna Jelušić trenutno je najbolje plasirana hrvatska slalomašica, koja je prije tjedan dana navršila dvadeset i dvije godine.
S Anom Jelušić smo prvog dana nove, 2009. godine razgovarali samo sat vremena nakon što je stigla u Zagreb. Tada još uvijek nije uspjela osjetiti je li atmosfera u Zagrebu i na Sljemenu jednaka kao prošlih godina pa smo zato s Anom razgovarali o tipično ženskim temama: uređivanju, ženskim tajnama i ljubavi.
EXTRA: Čini mi se da je prijašnjih godina bilo teže stupiti u kontakt s vama.
- Možda vam se to tako čini, ali jednostavno nije svaki trenutak prikladan za kontakte. I meni je potreban odmor. Imam previše obveza tijekom tjedna i dosta malo slobodnog vremena. Srdačna sam i susretljiva, bar tako ljudi kažu, ali su skijanje i zdravlje definitivno moji prioriteti. To je najvažnije, a sve ostalo treba u to ukombinirati.
EXTRA: Pitam vas to zato što su često mogli čuti komentari o tome kako kontrolu nad vašim životom u potpunosti ima vaš trener Zoran Sombol. Znači li to da u zadnje vrijeme, kako ste zreliji, samostalno donosite odluke?
- Mi i u savezu imamo osobe koje se bave time i paze na naš imidž, na to koliko ćemo se, kada i gdje pojavljivati. S druge strane, ne volim se puno pojavljivati u medijima ako nemam nešto pametno reći ili ako nemam neki rezultat iza kojeg stojim. Što se tiče Zorana, on je moj trener puno godina, među nama vlada apsolutno povjerenje i zajedno odlučujemo kako će se graditi moja karijera. Naravno da danas ne razmišljam isto kao s petnaest godina, kada sam počela natjecateljsku karijeru. Tada su roditelji i on odlučivali za mene. Normalno je, kako godine idu, da sam sve zrelija i spremnija sama donositi odluke o tome što je za mene dobro, a što ne.
EXTRA: Zbog skijanja ste imali i dosta ozljeda, nekoliko lakših potresa mozga, napuknutu obraznu kost. Kad biste danas, preko noći, mogli promijeniti sport kojim se bavite, a u kojem biste bili jednako uspješni, biste li to učinili i koji biste sport izabrali?
- Ne bih, nema dvojbe. O tome ne moram ni razmišljati. Skijam od druge godine. To je ono što u ovom trenutku znam najbolje raditi i ne mogu zamisliti da se ičim drugim bavim. Čak i s obzirom na to da skijanje zahtijeva puno odricanja i ima puno ozljeda, ono ima i jako puno pozitivnih stvari. Nikad ga ne bih mijenjala za bilo koji drugi sport.
EXTRA: Krajem prosinca proslavili ste rođendan, a zatim i Božić i Novu godinu. Dosta razloga za veselje. Kako vam je protekao kraj prošle godine?
- Bavim se sportom u kojem ljudi baš nemaju mogućnost da se drže nekih blagdana ni rođendana. Imali smo utrke 28. i 29. prosinca, zatim Sljeme pa Maribor. Planirala sam Božić provesti kod kuće, ali kako sam bila bolesna i oporavljala se, nisam to stigla. Rođendan sam imala između dvije utrke, a sutradan je bila i slalomska, tako da sam samo pojela komadić torte koju je mama donijela od kuće. Čestitali su mi rođendan i pokupila sam se spavati. Ništa posebno. Slično je bilo i za Novu godinu. Dočekala sam ponoć i već sam pola sata nakon toga bila u krevetu jer sam sutradan imala utrku.
EXTRA: Kako izgleda hotelski život osoba koje, poput vas, toliko puno putuju?
- Kao i svi drugi, i ja ponekad pomislim - ajme meni, jedva čekam da dođem doma. Što sam starija, sve se više navikavam na ovakav ritam života i više svjesno ni ne postavim pitanje o tome gdje sam, ni zašto sam tamo gdje jesam. Ovaj sam posao svjesno i sama odabrala, nitko mi ga nije nametao i sad živim s tim. Skijati sigurno neću moći do četrdesete. Znači, još nekoliko godina takvog načina života iskoristit ću najbolje što mogu. A što se tiče samog života u hotelima, ja vam živim s dvije torbe i dva ruksaka. Uglavnom je većina stvari koje nosim na putovanjima uvijek ista. U tjedan dana znam promijeniti tri-četiri hotela. Hotelski je život svakodnevno pakiranje, raspakiravanje, treninzi i puno sati provedenih u autu.
EXTRA: Tko vam ili što najviše nedostaje na putovanjima?
- Zimi je natjecateljska sezona, a ljeti putujemo u Argentinu. Tamo je zima kad je kod nas ljeto. Od ljetne mi sezone ne ostane puno. Ono što mi ponekad možda fali je društvo. Često sam sama. Mislim, imam trenera, fizioterapeuta i servisera, ali oni su mi već kao dio obitelji. Ponekad poželim kraj sebe imati neku frendicu ili nekog s kim bih mogla razgovarati o nekim stvarima koje nisu usko vezane za skijanje i sport. Sva sreća da postoje mobiteli i internet. To me spašava.
EXTRA: Možete li se zamisliti u vezi s nekim tko je sasvim izvan skijanja ili sporta općenito?
- Mislim da je to sve stvar prihvaćanja. Ne bih mogla biti u vezi s nekim tko me ne podržava i tko nema razumijevanja za to što mene 300 dana godišnje stvarno nema.
Poput svake žene, Ana obožava kozmetičke tretmaneEXTRA: Kakva su bila vaša dosadašnja ljubavna iskustva?
- Moja jedina ozbiljna veza bila je ona s Marcusom Sandellom, skijašem, i to je jako dobro funkcioniralo. Imali smo slične životne ritmove. Nikad nisam bila u poziciji da sam u nekoj ozbiljnoj vezi s nekim izvan skijanja. To ću vam znati reći kad se dogodi.
EXTRA: Jeste li trenutno zaljubljeni?
- Ne. Trenutno sam apsolutno koncentrirana na sport.
EXTRA: Kako se nosite sa stresom? Imate li neke svoje rituale za opuštanje?
- Moji dani počinju dosta rano i više-manje su ispunjeni obvezama. Ono što je meni osobno najdraže i što pokušavam ne propustiti je to da svaku večer, nakon večere, kad dođem u sobu, imam sat vremena samo za sebe. Tada mogu leći, čitati knjigu ili napraviti neke sitnice koje inače ne stignem, i to nakon što sam sve obavila za taj dan i kad se ne moram javljati ni na telefon. To me najviše opušta.
EXTRA: Imate li neke posebne ženske rituale?
- Kao i sve djevojke, volim se dotjerati. Sva sreća da Janica Kostelić ima salon u Rijeci tako da se, kad god sam u gužvi, uvijek nađe nekakva rupa za sređivanje noktiju, čišćenje lica. Ono što inače ne stignem. Što se tiče nekih drugih užitaka, dosta smo limitirani jer, primjerice, tijekom sezone ne mogu otići u bazen jer to nije dobro za mišiće. Isto vrijedi i za saunu i neke druge stvari. Hotelski mi wellnessi, nažalost, nisu uopće korisni. Masaže su u principu sportske. Nema ono, sad će netko "pimplati" po meni, a ja ću uživati.
EXTRA: Često se kaže da svaka djevojka ili žena ima neku svoju ovisnost, primjerice o cipelama, torbicama, sjajilima za usne... Imate li je i vi?
- Moj život i sport nisu baš glamurozni. Živimo po brdima i hotelima gdje to nije jako bitno. Ipak, ima nešto što je neobično. Kad sam u gradu ili, kako to volim nazvati, u civilizaciji, često sam u suknjici. Ljudi se začude kako ja, skijašica, volim te haljinice, ali to je valjda taj neki užitak nakon što sam gotovo cijele godine u trenirci. Neki čisti ženski gušt.
EXTRA: Prošle ste godine snimili i reklamnu modnu kampanju.
- To je bila suradnja s Natašom Kos i jedno divno iskustvo. Snimili smo katalog i baš je bilo zabavno na jedan dan biti model.
EXTRA: Smeta li vam što uz uspjeh ide i to da vas ljudi prepoznaju?
- Moram priznati da dosad nisam imala nikakvih neugodnih iskustava. Uvijek je lijepo vidjeti da postoje ljudi koje zanima to što radiš. Tek ponekad, kad bih htjela biti samo Ana, to nije baš tako ugodno. Što više vrijeme prolazi, na to se sve više navikavam i ne smetaju mi takve stvari.
EXTRA: Upisali ste logistiku i menadžment na Poslovnoj akademiji Rijeka. Prerano je o tome razgovarati, ali znači li to da se nakon skijaške karijere planirate baviti poduzetništvom? Kada čovjek upisuje fakultet, vjerojatno ima nekakve planove o tome što bi poslije radio.
- Znam samo da bih željela ostati u sportu, u organizacijskom aspektu tog posla. Kad kažem sport, mislim u principu na skijanje. Što se tiče logistike i menadžmenta, to je nekakva logična opcija jer je taj fakultet prilagođen nama sportašima koji nikad nismo na predavanjima. To će biti manje stresan studij nego neki redovni, gdje po Bolonjskom procesu moraš biti svaki dan na predavanjima što je za mene apsolutno nemoguće. Prebacila sam se s koledža u Americi i priznali su mi i neke predmete, tako da ništa nisam izgubila. Mislim da bi bilo glupo baciti u vjetar dva semestra.
EXTRA: Čula sam da govorite tri svjetska jezika.
- Tri jezika pričam kao da su mi više-manje materinski. U mojoj se obitelji govorilo talijanski, a studirala sam nešto i u Americi tako da s jezicima nemam nikakvih problema. (Fotografije: Josip Regović)