15.01.2009. / 13:36

Autor: Robert Bajruši

Tjedna propovijed

Komentar dana: Ivo Sanader - posljednji hrvatski optimist

Premijer Sanader izjavljuje kako je zadovoljan učinjenim. Čak kada se apstrahira samouvjerenost koje mu nikada nije nedostajalo, otvara se pitanje otkuda tolika količina optimizma

Robert BajrušiRobert BajrušiNije to bilo najboljih 365 dana u životu Ive Sanadera. Uzmu li se u obzir obećanja koja je podijelio u siječnju 2008. prilikom formiranja vlade u kojoj su još HSS, HSLS i SDSS, moglo bi se zaključiti kako je protekla godina otišla u vjetar. Nekoliko neophodnih smjena u policiji i pravosuđu, i dovođenje Tomislava Kramarka i Ivana Šimonovića, tek su djelomični nagovještaji kvalitetnije izvršne vlasti, ali doista, tek jedan slabašni nagovještaj.

U gospodarskom i socijalnom pogledu, Sanaderov kabinet nije napravio ništa dobro. Ekonomija je u recesiji i bez bilo kakve vizije, a svjetska financijska kriza ili najnovije nestašice plina više su obrambeni argument koji koriste u Vladi, negoli uzroci krize koja je zahvatila Hrvatsku.

Nikakav slom na američkim burzama nije odgovoran za stagnaciju industrijske proizvodnje, ogroman trgovinski deficit, osrednju turističku sezonu, strah od rješavanja pitanja brodogradnje ili neradnu nedjelju u trenucima kada državni proračun vapi za dotokom novca.

Ali i u takvim okolnostima premijer Sanader izjavljuje kako je zadovoljan dosadašnjim rezultatima. Čak kada se apstrahira samouvjerenost koje mu nikada nije nedostajalo, otvara se pitanje otkuda tolika količina optimizma kod predsjednika hrvatske vlade?

Prema svemu sudeći, dva su razloga na kojima Ivo Sanader temelji optimizam.

Prvi, hrvatska javnost vječito njurga protiv svega i svakoga, ali to ni približno ne govori o nastanku kritične mase nezadovoljnika, koja bi inicirala raspisivanje prijevremenih izbora. Hrvatska je zemlja vječnog nezadovoljstva, ali još izrazitijeg odmaka od bilo kakve konfrontacije s vlastima. Nitko ne zagovara reprizu nedavnih prosvjeda u Latviji ili radikalni studentski bunt kakav je nedavno bio u Grčkoj, ali kavanske kritike neće izazvati političke promjene.

Posljedica je paradoksalna situacija u kojoj istraživanja javnosti pokazuju da dvije trećine stanovništva smatra kako vlada loše radi svoj posao, ali istovremeno nitko ne postavlja pitanje novih izbora.

U tome leži i drugi razlog Sanaderova optimizma, a to je slabost opozicije. Zoran Milanović brani dosadašnje ponašanje SDP-a nabrajanjem stotina interpelacija, amandmana i jednim zahtjevom za izglasavanjem povjerenja Vladi, ali i on dobro zna da je to skoro pa ništa. U biti, SDP je mlitava oporba, dok u HNS-u i IDS-u još uvijek nisu sigurni jesu li bliži opoziciji ili vlasti.

Sanaderu je sve to poznato, i šef HDZ-a razumije da od opozicije ne prijeti nikakva realna opasnost. Možda, ako na lokalnim izborima pretrpi fijasko, uz nastavak loših gospodarskih trendova, no to su prognoze u koje ne vjeruju ni u vodstvu socijaldemokrata.

Zato je Sanader i dalje optimist, premda i on i većina hrvatske javnosti itekako znaju da premijerovi osmijesi nemaju pokriće.

Vezane vijesti

Borba za Mesićeva nasljednika

Doista, zašto Tomislav Dragičević ne bi mogao postati predsjednik Republike Hrvatske? Isto pitanje moguće je postaviti i kada je riječ o Nadanu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika