Pogled s vrha tribina, gdje sam bio smješten uz tisuće navijača iz cijele Hrvatske, zaista nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Prava utakmica rukometne reprezentacije Hrvatske na otvaranju SP-a u prepunoj Spaladium Areni zaista je bila čudesna. Više od 12.000 navijača od kojih je većina bila ukrašena navijačkim bojama Hrvatske dekor je kakav do sada nije viđen u Hrvatskoj.

Atmosfera splitske Spaladium Arene bila je gotovo savršenaAtmosfera ravna onoj na Poljudu kada dolazi Dinamo, spektakularno otvorenje, zvižduci premijeru Sanaderu, valovi navijača i skandiranje Hasanu Moustafi ("MUSTAFA, MUSTAFA"), predsjedniku IHF-a nešto su što se može dogoditi samo u Splitu. Duhovita splitska publika, kojoj parirati može samo pjesnički rasploženi Tornado iz Zadra, natjerala je mnogim ljubiteljima rukometa uz male ekrane, ali i u dvorani suze na oči. Kad je publici u Splitu netko simpatičan kao što je to Moustafa onda to zna ići toliko daleko da toliko zbune čovjeka da je to teško objasniti. Jer kako inače objasniti skandiranje Moustafi: "JAVI SE, JAVI SE!", nakon čega se, kada mu je skandiranje navijača preveo predsjednik HRS-a Sandi Šola. oduševljen javljao publici.

Upravo takva atmosfera, sve nabrijano kako Hrvatska mora do zlata, jako je sputala naše igrače. Kao što je danas kapetan Pero Metličić rekao: "Od atmosfere su im se noge odrezale", a jedan od najboljih igrača na prvoj utakmici protiv Koreje Ivan Čupić dodao je kako je naježen bio od prve do zadnje minute i kako ovakvu atmosferu nitko nigdje ne može ponoviti.

Splitska je publika izviždala ministra Zorana Primorca (lijevo), koji je prenio pozdrave premijera Ive Sanadera, ali su pozdravili predsjednika IHF-a Hassana Mustafu OK, treba biti realan i reći kako je lijepo što je Hrvatska dobila prelijepe dvorane zahvaljujući SP-u, kako je to odlično za promociju trećeg najpopularnijeg sporta u Hrvata, no isto tako nije fer već nakon prve utakmice najavljivati sigurno finale protiv Francuske i vjerojatno još jedno svjetsko zlato nakon Portugala 2003. godine. Sve što će biti manje od toga vjerojatno će 99 posto ljubitelja rukometa smatrati lošim rezultatom. Takvi smo mi Hrvati, samo priznajemo vrh. Čak i kad kad su se s Olimpijskih igara u Pekingu 2008. vratili kao četvrti neki su to proglasili - krahom. Tako je to u Hrvatskoj...
"Svi nas guraju u prvi plan kao favorite za zlato, a to mi nije drago. To mi narušava borbeni moral u momčadi, a tako nešto ne može nam koristiti", nekoliko puta je ponovio izbornik Lino Červar. I nakon Koreje, a uoči sigurnih pobjeda protiv skromnih Kuvajta i Kube (kojih se Červar isto plaši!), jasno je kako se ovakvom igrom ne može daleko i da je zlato jaaaako daleko. Ako su Hrvatsku ovako namučili Korejci, kolege i ja se plašimo kako će reprezentacija izgledati protiv Španjolske i Švedske. O drugom krugu da ne govorimo.

Hrvatska će rukometna reprezentacija u dvije nadolazeće utakmice s Kuvajtom i Kubom igrati bez Ivana BalićaUz to sve, u neobaveznom razgovoru s Ivanom Balićem saznao sam kako ga lijevo koljeno jako boli i da sigurno neće igrati dvije sljedeće utakmice kako bi se pokušao oporaviti do Španjolske. Ozljeda leđa koja nije 100 posto sanirana, upala mišića i velik umor Balićevi su problemi o kojima ne treba pretjerano govoriti. Važno je samo sačuvati ga za najvažnije utakmice u drugom krugu i samu završnicu u Zagrebu. I sam izbornik Červar je rekao kako će mu dozirati minutažu u svakoj sljedećoj utakmici, a završnica bez najboljeg svjetskog rukometaša, koji se previše zaista potrošio na prvoj utakmici protiv Koreje, bila bi prava katastrofa.

No, uvjeren sam kako će svaka sljedeća utakmica Hrvatske pred fantastičnim navijačima biti sve ljepša za navijače i da je sva nervoza zbog iščekivanja te prve utakmice prošlost. Logično je da će sve sada ići tečnije, a je li ova Hrvatska "pročitana knjiga" ili ima još tajnih oružja kao što su fantastični ljevoruki Čupić ili mladi "razarač" Duvnjak koji se nameću kao novi vođe - tek će se vidjeti protiv Španjolske.