Scenarist Maurizio Braucci četiri je godine proučavao kako funkcionira talijanska mafijaFilm koji je autentičnim prikazom napuljske mafije potresao Italiju i izazvao brojne polemike u tamošnjoj javnosti, 15. je siječnja premijerno prikazan i u Zagrebu. Osim što je uzburkao talijansku javnost, film "Gomora" redatelja Mattea Garronea osvojio je i četiri glavne nagrade Europske filmske akademije za prošlu godinu: za najbolji film, redatelja, scenarij i glumca. Premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Cannesu, kada je dobio Grand prix žirija, te je nominiran za nagradu Zlatni globus za najbolji film s neengleskog govornog područja.

Ugledni filmski magazin Screen napisao je da je "Gomora" najautentičniji film o mafiji ikada snimljen u Italiji. Napravljen je prema istoimenoj knjizi novinara Roberta Saviana, koji od objavljivanja knjige živi pod policijskom pratnjom zbog prijetnji smrću koje mu upućuju šefovi napuljske mafijaške organizacije Camorre. Riječ je o najstarijoj kriminalnoj organizaciji u Italiji, koja potječe iz regije Campanije i grada Napulja, središta te regije.

Otpad i na filmskom platnu

Prema nekim podacima Camorra ima 7000 članova i 150 klanova, ali za nju rade stotine tisuća ljudi i raširena je i izvan Italije. Poznata je po nevjerojatnoj brutalnosti te po tome što se u međusobnim obračunima ne preže niti od ubijanja djece. Jedna od najpoznatijih recentnih situacija vezanih uz Camorru je kriza s otpadom u Napulju. Sredinom devedesetih pripadnici te mafijaške organizacije preuzeli su gospodarenje otpadom u Campaniji, što je dovelo do ekološke katastrofe. Teški metali, industrijski otpad, kemikalije te kućni otpad odlagali su u blizini prometnica i na poljoprivrednom zemljištu, što je izazvalo onečišćenje opasno za cijelu regiju. Upravo je ta priča jedna od pet koje se obrađuju i u filmu "Gomora".

Autentična iskustva

Radnja filma smještena je u siromašnu napuljsku periferiju i prati pet različitih, ali povezanih priča, koje vjerno, gotovo dokumentaristički prikazuju djelovanje napuljske mafije. Malverzacije povezane s odlaganjem toksičnog otpada, prikaz inicijacije djece u redove Camorre, hladnokrvna ubojstva te trinaestogodišnjak koji karijeru započinje dilanjem droge ili lokalni mafijaški moćnik, surovo i bez romantike opisuju svijet napuljskog organiziranog kriminala.
Autentičnost filmu daje upravo činjenica da je njegov scenarij napisan prema knjizi nastaloj na temelju iskustava s kamoristima, koja je pisac knjige Roberto Saviano stekao tijekom četiri godine obavljanja poslova za njih. Njegova je knjiga objavljena u travnju 2006., u Italiji je prodana u više od milijun i dvjesto tisuća primjeraka, a prevedena je u 43 zemlje. Šest mjeseci nakon što je knjiga objavljena, tijekom javnog skupa na kojem je talijanski ministar pravosuđa govorio protiv napuljske mafije Saviano je istupio iz publike i javno rekao imena trojice šefova Camorre. Neposredno potom dobio je prve prijetnje kamorista i policijsku pratnju s kojom živi već dulje od dvije godine.

Loš imidž Italije

Za jedan dio talijanske javnosti zbog toga je postao nacionalni heroj, ali posve je izgubio slobodu kretanja. Sada živi u potpunoj izolaciji, izlazi samo ako nešto mora obaviti, morao se iseliti iz vlastitog stana, živi po kasarnama pod policijskom pratnjom i nema mogućnosti druženja s prijateljima. Osim toga, iako ga mnogi smatraju herojem, za drugi dio Talijana on je izdajica koji stvara loš imidž o vlastitoj zemlji u inozemstvu.
Njegov prijatelj Maurizio Braucci, jedan od scenarista filma "Gomorra", ogorčen je zbog takvog stava talijanske javnosti. Braucci je posjetio Zagreb u povodu premijere filma "Gomora". Taj 42-godišnji pisac izjavio je kako se prije dolaska na zagrebačku premijeru informirao o stanju s organiziranim kriminalom u Hrvatskoj i regiji. Dan prije nego što je otputovao za Zagreb u intervjuu za talijanski informativni internetski portal Agora Vox Italia izjavio je kako očekuje veliki interes za film u Hrvatskoj jer je tamo puno problema s organiziranim kriminalom pa je spomenuo i ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića: "Dovoljno je vidjeti crnu kroniku, nedavno je tamo ubijen glavni urednik lokalnih novina i njegov pomoćnik. Smatram da Talijani griješe kada misle da je film 'Gomora' loš za njihov imidž, ljudi u inozemstvu gledaju ga jer se tiče njih samih. Zato je provincijski i glupo brinuti se za posljedice filma na imidž Italije."

NACIONAL: Kako to da su vas pozvali da sudjelujete u pisanju scenarija za "Gomoru" kad nemate iskustva s radom na filmu?

- Pisac sam koji jako dobro poznaje svakodnevni život Napulja i jedini od filmske ekipe danas živim tamo. Već sam pisao o Camorri, a radim i s djecom koja su najugroženija na tom području na kojem Camorra ima moć. Djeci je kriminal jedina mogućnost da se dokažu, a kroz to postaju žrtve i sudionici kriminala. Radeći na scenariju pričao sam kolegama o svom iskustvu i viđenjima Camorre. Upoznao sam redatelja i filmsku ekipu s tom djecom, kako bi se što bolje informirali o realnosti napuljskog predgrađa.

NACIONAL: Zašto je na scenariju radilo čak šest pisaca, uključujući Roberta Saviana koji je napisao knjigu "Gomora"?

- Kada se u filmu koristi aktualnost kao tema, grupni rad je poželjan kako bi se dobilo više rakursa. Svaka osoba ima svoje viđenje situacije. K tome, Savianov roman ima jako puno priča i trebalo je odabrati one koje ćemo obrađivati u filmu. Film je trebao imati šest epizoda, ali na kraju smo ostavili samo pet.

Redatelj Matteo Garrone, glumac Toni Servillo i autor knjige Roberto SavianoNACIONAL: U kojoj je mjeri Saviano utjecao na kreiranje scenarija?

- Budući da je on u vrijeme kada se film snimao bio u velikim problemima, jer je upravo tada dobivao najviše prijetnji, imao je policijsku pratnju i morao se skrivati, nije u potpunosti mogao sudjelovati u kreiranju filma. No naravno da je njegovo sudjelovanje bilo osnova. Kad god bi redatelj snimio neki dio filma, odnijeli bismo to njemu pa bismo onda, ako je bilo potrebno, popravljali scenarij.

NACIONAL: S obzirom na to koliko je knjiga "Gomora" promijenila njegov život, jeste li se nećkali kad su vam ponudili da sudjelujete u pisanju scenarija za film? Jeste li imali kakvih neugodnosti?

- Uvijek postoji malo straha, ali čovjek mora odabrati. Nasreću do sada nisam imao velikih problema. Imali smo nezgodnu situaciju tijekom snimanja. Jedan kamorist je člana ekipe odveo u obližnju trgovinu, zatvorio vrata i prislonio mu pištolj uz glavu. Zahtijevao je da mu točno kaže tko smo i što tu radimo. Sve im je objasnio, pustili su ga i dopustili nam da nastavimo raditi. Neposredno prije toga bili su često u novinama zbog mnogo ubojstava pa su zaključili da bi im film mogao donijeti pozitivan imidž. Osobno, moj jedini problem zbog filma je to što i dalje živim u Napulju, a mnogi se moji sugrađani osjećaju povrijeđeni filmom. Gledaju na mene kao na izdajicu. Prekršio sam neki prešutni sporazum da se o Camorri ne govori glasno. Već sam pisao o mafiji pa imam dobar primjer koji nije vezan uz Napulj, ali slikovito opisuje kako stvari funkcioniraju. Upoznao sam žene iz sjevernog Meksika čije kćeri mafija već petnaest godina sustavno ubija: otme ih, siluje, tuče i na kraju ubije. Njihove majke su se prije nekoliko godina organizirale i počele prosvjedovati. Osobito se bune protiv policije koja je katkad suučesnik takvih događanja. Njihovi sugrađani, kojima se u obitelji nisu dogodile takve situacije, prozivaju te žene jer uništavaju imidž njihova grada. Tako je i u Napulju. Političari, građani i intelektualci nas kritiziraju jer smatraju da smo ih izdali. Smatraju da u međunarodnoj javnosti prikazujemo iskrivljenu sliku Napulja. Pretpostavljam da je to i u Hrvatskoj problem. Stvar je u tome da su ljudi navikli da ih umjetnost, kultura tješi, a "Gomora" nije film koji ikoga može utješiti. Oni koji namjeravaju gledati "Gomoru" neka ne očekuju nikakvu utjehu.

NACIONAL: U čemu je onda, po vašem mišljenju, uspjeh "Gomore"? Po čemu se razlikuje od ostalih filmova o mafiji?

- U "Gomori" nema romantike. Negativci nemaju osobine pozitivaca, ne iskupljuju se dobrim djelima. Kriminalac je negativac, jednako ružan i zao kakav je u stvarnosti. Smatram da je drukčija i po tome jer jasno pokazuje koliko se u prošlosti govorilo neistina o stvarima vezanima uz Camorru. Mi o Camorri govorimo iznutra.

NACIONAL: Jesu li knjiga i film nešto promijenili?

- O Camorri se više ne govori samo na lokalnoj razini, to je postala stvar nacionalnog značaja. Nedavno je uhvaćen jedan od najvažnijih kamorista, zahvaljujući tome što je Saviano usmjerio interes javnosti na taj problem. To je jedan od šefova, a ima 38 godina. Uhvatili su ga na krovu zgrade, a kad su došli do njega, on je rekao - ipak ste pobijedili. No Saviana jako mnogo ljudi kritizira zbog toga što je napisao. Jedan poznati talijanski nogometaš je rekao da "Gomora" čini loše Italiji. Rekao je to jer je njega kolega nogometaš nazvao talijanskim mafijašem pa se oko toga stvorila polemika u novinama. Eto, sad barem znamo kako se osjećaju Arapi u Italiji - tko god ih ugleda pomisli - teroristi.

Film Gomora prikazuje kako napuljska mafija kontrolira sve segmente društvaNACIONAL: Koliko je Camorra prisutna u svakodnevnom životu Napulja? Savano je primjerice napisao kako je on prvi leš vidio kad je imao 13 godina. Jeste li i vi imali sličnih iskustava?

- Toliko je vidljiva da mnogi ljudi ne žele vidjeti. Ipak, Napulj nije Bagdad, iako se često može svjedočiti ubojstvima po gradu. Organizirani kriminal ima golem udio u ekonomiji. Današnja ekonomija je podređena samo profitu i samim time Camorra može jako dobro raditi jer ima puno kapitala. S druge strane, nedavno mi je jedan prijatelj pričao kako je kao dijete vidio ubojstvo na udaljenosti od 20 metara od njega. No bilo je i gorih stvari. Prije nekoliko godina jedan se pripadnik Camorre zaštitio tijelom svoga sina od metaka. Sjedili su u automobilu i iz drugog automobila su počeli pucati na njih. On je mislio da će, ako se zaštiti djetetom, pucnjava prestati. Međutim na kraju su njegova sina ranili, a njega su ubili. Camorra ne poznaje moral.

NACIONAL: U kakvoj ste vi obitelji odrasli? Bojite li se za nju?

- Odrastao sam u mnogobrojnoj građanskoj obitelji. Imam sedmero braće i sestara, ja sam osmo, najmlađe dijete. Camorra je ubila muža moje sestre, a ona je ostala sama s četvero djece. Za mene je problem s Camorrom jako prisutan oduvijek. Istovremeno sam cijelo vrijeme svjestan koliko se malo radi da bi se taj problem riješio. Zato je jako opasno to što ljudi o tome ne žele pričati, što ne žele vidjeti što se događa. Mogu to shvatiti, ali ne mogu naći način da ih opravdam. Camorra je uvijek živjela u tišini i mogli su se osloniti na to da će ih ljudi iz straha ostaviti na miru. Campania, regija u kojoj živim, bila je zemljoradničko, plodno i bogato područje. Danas je zemlja potpuno otrovana. Camorra i institucije uništile su taj teritorij, a politika ne želi priznati da se događa ekološka katastrofa. To je još jedan praktičan problem života u zemlji u kojoj Camorra ima moć.
NACIONAL: S obzirom na to da je Saviano također iz Napulja, jeste li se poznavali i prije filma?

- Saviano i ja godinama smo prijatelji, a postoji još grupa ljudi, naših prijatelja, intelektualaca, umjetnika koji žele promijeniti stvari u Napulju. Tako smo se i upoznali. On je pisao za novine o Camorri, a ja sam se bavio socijalnim problemima na tome području. Čini mi se da smo svi skupa nešto ipak uspjeli promijeniti. Do prije nekoliko godina, kada bi se dvoje ljudi srelo na ulici i spominjalo nešto vezano uz Camorru, kada bi samo prepričavali neki događaj ili spomenuli ime nekog člana, to su radili potiho, šapćući. Danas se o Camorri priča na glas.

NACIONAL: Znate li kako živi sada? Žali li što je napisao "Gomoru"?

- Da, žao mu je jer je njegov život postao pakao. Njegov je život sada čudna mješavina uspjeha i samoće. Ne može se družiti s prijateljima, nema slobodu jer ga neprekidno sele s jednog mjesta na drugo.