Objavljeno u Nacionalu br. 688, 2009-01-20

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Bauk ateizma

Ateisti žele svoje pravo da kažu kako misle da je Bozanićeva nedavna poruka 'ne bojte se krize, jer Bog je s vama' obična, drska, marijoantoanetsko-slastičarska budalaština, a ne da satima traže za to formulaciju koja neće povrijediti ničije 'vjerske osjećaje'

Renato BaretićRenato BaretićU kriznim vremenima, stoput je potvrđeno, ljudi se još više okreću religiji. Stvarni svijet i ovozemaljski život, sa svim svojim nelogičnim i nepravednim okrutnostima, i inače su prezagonetni i odveć moćni da bi ih se moglo podnositi bez pomoći vjere u božju volju i spas s neba, a u ovakva doba, prevrtljiva i nepouzdana, mnogima i ne preostaje ništa drugo osim molitve, ovakve ili onakve, ovom ili onom bogu. Dolina suza tad se pretvara u raj na zemlji za raznorazne novovjeke "ribare ljudskih duša", pa ne treba sumnjati da će tako biti i u aktualnoj krizi zapadne hemisfere. Neki od simptoma, uostalom, već nam se bjelodano ukazuju i na domaćem terenu. Međutim, u recentnoj reprizi starog, oprobanog scenarija ovaj se put u procesor, i u hardver i u softver, uvukao neočekivani virus: ateizam. Bauk kruži Europom (a i šire): bauk ateizma!

Počelo je prije dvije godine, kad je na svoj put oko svijeta krenula fascinantna knjiga "Iluzija o Bogu" oxfordskoga profesora Richarda Dawkinsa, dotad najpoznatijeg po intrigantnoj teoriji o "sebičnom genu". Bespoštedna i duhovita Dawkinsova kritika svake religije (a ponajviše kršćanstva, jer njega najtemeljitije poznaje), potkrijepljena brojnim znanstvenim dokazima u korist ateizma, našla je tisuće i tisuće poklonika, najprije na anglofonom području, potom i drugdje. Inspirirana Dawkinskovom knjigom, Guardianova je novinarka Ariane Sherine u vrlo kratkom vremenu na internetu našla dovoljno istomišljenika i dovoljno novca da na 800 gradskih autobusa diljem Britanije istakne oglas "Bog vjerojatno ne postoji. Sad se prestanite brinuti i uživajte u životu". Ideju su vrlo brzo preuzeli ateisti iz SAD-a, Australije, Španjolske i Italije, a odjeci Dawkinsove jetke analize čuju se već i kod nas: prošle subote u jednim su hrvatskim dnevnim novinama objavljena čak dva "ateistička" teksta - izvještaj o osnivanju udruge Anonimni ateisti i intervju s dr. Milanom Polićem, filozofom, profesorom na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu i predsjednikom Protagore, udruge za prava ireligioznih osoba. Sve u svemu, čini se da je mnogim i premnogim ljudima na raznim stranama zbilja već - da se poslužim gramatikom naših TV-meteorologa - dopizdjelo. Dosta im je više živjeti u tom getu, često strožem i zatvorenijem od onoga u kojemu žive homoseksualne osobe. Odlučili su izići iz katakombi i hrabro stati pred kongregacijsko-sinodsko-mešihatske lavove, pa što bude, bude. Žele svoje pravo da kažu, i privatno i javno, kako misle da je Bozanićeva nedavna poruka "Ne bojte se krize, jer Bog je s vama!" naprosto obična, drska, marijoantoanetsko-slastičarska budalaština, a ne da satima traže za to formulaciju koja neće povrijediti ničije "vjerske osjećaje". Žele crtati i Muhameda, žele sumnjati u sve što im je sumnjivo, smijati se svemu što im je smiješno i zgražati se nad svime što im je grozno. Ne biste vjerovali - u toj je populaciji postotak visoko moralnih ljudi (onih koji, recimo, uredno daju žmigavac, ne varaju i ne tuku svoje supruge, ne kradu, ne ubijaju, plaćaju račune i poreze na vrijeme...) jednak kao i među onima koji tvrdo vjeruju da je Marija bezgrešno začela, kroz uho, duhovnim sjemenom Stvoritelja kojeg nitko stariji i moćniji nije mogao stvoriti.


U briljantnoj novinskoj analizi moj prijatelj Jurica Pavičić ustvrdio je i dokazao kako su u balkanskim ratovima 90-ih izgubili svi involvirani narodi, ljudi, i svi njihovi politički vođe, a pobijedile samo tri konfesijske zajednice kojima ti narodi nominalno pripadaju. Jer, kako vidimo, crkve i džamije obnavljaju se i grade nakon rata neusporedivo brže nego škole, kuće i tvornice, društveni utjecaj svećenstava i njihovih dogmi veći je nego ikad u zadnjih sto godina, vjerski fundamentalisti bave se opravdavanjem najsvirepijih ratnih zločina, zabranjivanjem rada nedjeljom i šejtanlucima Djeda Mraza, a para u njih odjednom ko u priči, nekretnina još i više. Pedofili i njihove jatakinje blagoslovljuju se bez ikakve kazne, valjda samo zato što tvrde da zaista vjeruju u jednoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje, Gospodina koji je ubrzo nakon stvaranja pokazao svoje pravo lice, lice sebičnoga, čangrizavoga, osvetoljubivoga i okrutnoga muškarca, a mi bismo ga, unatoč tako jezivom karakteru, trebali doživljavati kao blagog Oca punog ljubavi i praštanja, čitača najskrivenijih naših misli i pravednog prosuditelja, sada i na čas smrti naše... U proteklih šezdesetak godina, izračunali su negdje, izmišljeno je i u upotrebu pušteno više novih izuma nego u cijeloj prethodnoj povijesti čovječanstva.

Nove situacije, time izazvane, postavljaju pred ljude tisuće i tisuće novih pitanja, ali religije im i dalje nude jedne te iste odgovore, jednake kao i u vrijeme Kolumba, Erazma, Voltairea, Darwina ili Einsteina. Ako se štogod i modificira, to bude sa zakašnjenjem od najmanje jednog stoljeća. U vremenu kad nam i najnoviji Windowsi, čim se pojave na tržištu, nude već zastarjela rješenja, tolika sporost religijâ u razvijanju "user friendly" rješenja doista je iritantna. Njihovi odgovori danas su po suvremenosti prispodobivi jedino s odgovorima, recimo, lika koji na IPhone samo odmahuje rukom i ponavlja mantru "Commodore je i dalje najbolji".
Boga najvjerojatnije uistinu nema. Kad bi ga bilo, zacijelo bi dosad pokazao malo od svoje legendarne dobrostivosti. Nije u kaznama sve. Pa i najgori roditelj katkad bude nježan prema djeci, barem onoj koja su dobra u školi, jedu sve i na vrijeme dolaze kući. A ako Boga ipak ima, ljubazno molim stričeke s Kaptola da mu jave kako i u Hrvatskoj (jednoj od najreligioznijih europskih zemalja!) ima sve više zabludjelih ovčica, Isusu navodno dražih od cijeloga krotkoga stada, i da taj broj rapidno raste premda smo se uspješno riješili komunizma, uveli vjeronauk u sve škole, zabranili trgovanje nedjeljom i podigli na desetke novih crkvi Njemu u slavu. A još ih ljubaznije molim da mi jave što im je Bog odgovorio.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika