Objavljeno u Nacionalu br. 688, 2009-01-20

Autor: Dean Sinovčić

Stipe Erceg - Teroristički spektakl zvijezde iz Vrgorca

34-godišnji glumac, koji se kao dijete s roditeljima preselio u Njemačku zvijezda je najskupljeg njemačkog filma u povijesti, 'Der Baader Meinhof Komplex', u kojem glumi člana zloglasne terorističke skupine Rote Armee Fraktion (RAF)

DALMATINAC U BERLINU Stipe Erceg Nacionalovu
fotografu pozirao je ispred Brandenburških vrataDALMATINAC U BERLINU Stipe Erceg Nacionalovu fotografu pozirao je ispred Brandenburških vrataUlogom Holgera Meinsa u filmu "Der Baader Meinhof Komplex" Stipe Erceg postao je najpoznatiji hrvatski glumac u Njemačkoj. Riječ je o najskupljem, 20 milijuna eura vrijednom njemačkom filmu prema knjizi Stefana Austa koja opisuje nastanak i djelovanje poznate terorističke skupine Baader-Meinhof. U njemu Erceg glumi Holgera Meinsa, jednog od najpoznatijih članova grupe koji je 1974. umro u zatvoru nakon dugotrajnog štrajka glađu.
S Ercegom smo o njegovu uspjehu i karijeri razgovarali prošlog tjedna u istočnoberlinskoj četvrti Prenzlauer Berg, gdje stanuje sa suprugom i dvoje djece. Iznenadio nas je idealističkim gledanjem na današnji svijet filma, zaljubljenošću u kazalište i neprihvaćanjem statusa seksepilne zvijezde, kakvim ga proglašavaju u njemačkim medijima.

NACIONAL: Za Nijemce je priča o grupi Baader-Meinhof vrlo bolna i osjetljiva. Što ste vi, kao dijete hrvatskih gastarbajtera, znali o toj terorističkoj organizaciji?
- Budući da sam u Njemačku došao 1978. godine kao četverogodišnjak, nisam to doživio. Moji roditelji bili su gastarbajteri i nisu se bavili tom temom. S 19 godina pročitao sam knjigu o grupi Baader-Meinhof, bila je to obavezna literatura u školama. Kad je odlučeno da se snima film, otišao sam na audiciju, gdje su postojale dvije mogućnosti: da glumim Holgera Meinsa ili Jana Carla Raspea, a ja sam se odlučio za ulogu Holgera Meinsa, jer mi je on bio posebno zanimljiv.

NACIONAL: Vi i Meins ste i tjelesno slični, visoki i koščati, a Meins je u trenutku smrti imao 33 godine kao i vi kada je sniman film.

- Da, obojica smo mršavi, zar ne? Sigurno je da je sve to što ste naveli bilo bitno za odluku da mi se dodijeli ta uloga. Iskreno, ne znam je li još netko od njemačkih glumaca konkurirao za ulogu Holgera Meinsa. Međutim, sad me svi pitaju jesu li ta uloga i ovaj film ključni za moju karijeru. Uopće ne mislim tako jer sam i bez tog filma zadovoljan svojom karijerom. Meni nisu bitne uloge u velikim filmovima kao što je "Der Baader Meinhof Komplex", više mi se sviđaju velike uloge u malim filmovima. Takve su mi uloge izazovnije. No uloga u "Der Baader Meihof Komplexu" bitna je za imidž, za osobni prestiž.


NACIONAL: Reakcije njemačke javnosti bile su različite, neki film hvale, neki ga kritiziraju zbog romantičnog pogleda na terorističku grupu koja je ubijala ljude.
- Film sigurno ne prikazuje Baader-Meinhof u romantičnom svjetlu, to nikako. Nešto drugo želim reći. Film je stajao 20 milijuna eura, producent filma Bernd Eichinger i redatelj Uli Edel živjeli su u vrijeme djelovanja te grupe i emotivno su povezani s tom temom. Zato su svi vrlo osjetljivi kad se spominje ta tema i svatko vidi film na svoj način. Osjetio sam to i na vlastitoj koži kad sam dao intervju iz kojeg je Bild izvukao moje riječi iz konteksta i objavio da podržavam teroriste Meinsa i Baadera. Jedine moje simpatije prema tim ljudima odnose se na to što su oni odlučili napraviti neki korak, mogu podržati njihovo početno buntovništvo u studentskim vremenima, ipak su oni bili intelektualci. Ali njihove metode ne podržavam, ne podržavam sva ona ubojstva i terorističke akcije. Međutim, kad je Bild objavio ono što nisam izjavio, imao sam velikih problema zbog toga. To je kao da danas u Hrvatskoj netko javno istupi protiv vlasti i napadne vlast zbog korupcije i kriminala. To bi trebalo podržati, ali ako bi to prešlo u terorističko djelovanje protiv vlasti, to ne bi trebalo podržati. Naravno, ne može se uspoređivati Njemačka krajem 60-ih i početkom 70-ih s današnjom Hrvatskom. Dakle, s jedne strane osjećam simpatije za Andreasa Baadera zbog želje za promjenama u Njemačkoj, ali ne podržavam metode. Baader i Ulrike Meinhof bili su članovi prve generacije RAF-a, radikalni su bili oni koji su došli poslije njih, druga i treća generacija RAF-a, Brigitte Mohnhaupt i Christian Klar, koji su nedavno izišli iz zatvora. Te kasnije generacije RAF-a bile su radikalnije, nisu imale intelektualno zaleđe, to su bili tukci. Sve u svemu, opasno je romantizirati RAF.






NACIONAL: Zašto je u Njemačkoj prije 30 godina, ali i kasnije, bilo ljudi koji su pokazivali razumijevanje za njihovo djelovanje?
- Zato što je njemačka elita odrastala krajem 60-ih. Današnji 20-godišnjaci u Njemačkoj nemaju pojma što je to RAF, ali oni koji su rođeni sredinom 40-ih znaju kako su izgledale buntovne šezdesete u Njemačkoj.

NACIONAL: Holger Meins, kojega vi glumite, bio je po mnogočemu poseban član Baader-Meinhofa.
- Da, on je počeo studirati slikarstvo u Hamburgu, a ubrzo se prebacio na studij režije na filmskoj akademiji u Berlinu. O njemu je 2002. snimljen dokumentarac "Starbuck - Holger Meins", koji sam gledao dok sam se pripremao za ulogu. STIPE ERCEG glumi Holgera Meinsa, jednog od najpoznatijih članova skupineSTIPE ERCEG glumi Holgera Meinsa, jednog od najpoznatijih članova skupineMeins je bio jedini član grupe kojeg je Andreas Baader respektirao. Bio je velik idealist, a kad su uhapšeni i počeli štrajkati glađu u zatvoru, jedino je on bio dosljedan, zaista je gladovao i na kraju zbog toga umro. Načelno, svi su uhapšeni članovi grupe gladovali, ali sin jednog člana RAF-a mi je rekao da mu je otac pričao kako je jedino Meins gladovao, a ostali bi u tajnosti, tu i tamo, nešto pojeli. Zbog te dosljednosti Meins mi se sviđa.

NACIONAL: Onaj dio njemačke javnosti koji ne kritizira Baader-Meinhof tvrdi kako su tri čelna člana, Baader, Ensslin i Raspe, ubijena u zatvoru i nisu počinili samoubojstvo kako je službeno objavljeno.
- To je itekako moguće. Postoji knjiga bivše članice RAF-a, objavljena prije deset godina, koju sam pročitao i iz koje se jasno vidi da su oni ubijeni. Međutim, ta knjiga je objavljena u samo 500 primjeraka a daljnje tiskanje je zabranjeno.
NACIONAL: Ako gledamo samo film, oni koji ga kritiziraju kažu da ima previše scena akcija i ubojstava, a premalo objašnjenja zašto je grupa Baader-Meinhof djelovala tako kako je djelovala.
- Film je uspješan, ali producenti su očekivali više. Mislim da je problem to što je film vrlo dug, traje dva i pol sata. Osim toga, današnji hit filmovi privlače publiku od 18 do 21 godine, a 70 posto njemačke publike koja je otišla u kino pogledala ovaj film ima 40 i više godina. Pragmatično gledano, film je rađen za prikazivanje na svjetskom tržištu, uključujući i američko. Film stoji 20 milijuna eura i nemoguće je vratiti uloženi novac samo od gledatelja u Njemačkoj. Zato je i napravljen tako da, osim ideologije, sadrži i nešto američkog akcijskog stila.

NACIONAL: Budući da simpatizirate ideje Baader-Meinhofa, a oni su bili radikalni ljevičari, znači li to da ste i vi ljevičar?

- Načelno, da. Znate kako ću vam reći, danas više nema podjela na lijeve i desne, zato kažem da sam ja protiv kapitalizma.

NACIONAL: Za dijete gastarbajtera, podrijetlom iz Vrgorca, neobično je da ste ljevičar.
- Ja razumijem te ljude iz Vrgorca, znam da im je HDZ sve u životu, ali većina njih nije vidjela ništa izvan Vrgorca. Nemam ja ništa protiv toga, ali ne razumijem neke stvari. Ne razumijem kako netko može slušati Thompsona. Istina, ja sam ga poslušao da ga pokušam shvatiti, ali nisam uspio. Ja bih to mogao slušati samo mrtav pijan, ili ako upadnem u posebno emotivno stanje.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da upišete glumačku akademiju u Berlinu?
- Moji roditelji došli su 1971. u Njemačku, ali kako se u početku nisu doselili za stalno, ja sam se 1974. rodio u Splitu. Do četvrte godine živio sam kod bake i djeda u Vrgorcu, a 1978. su me roditelji doveli u Tübingen kraj Stuttgarta. Moja majka je radila kao pomoćna sestra u bolnici, dok je otac bio vozač kamiona i radio je za fakultet u Tübingenu. Ja sam se poslije, upisavši se na fakultet, preselio u Berlin, dok su se moji roditelji prije deset godina vratili u Vrgorac. Upisao sam glumu 1996. jer nisam želio raditi neki klasičan posao od devet do pet. Primljen sam na akademiju iz prvog pokušaja, iako mislim da sam na prijemnom ispitu bio jako loš. Valjda su me primili jer sam im bio simpatičan. Na prijemnom sam glumio Kreonta iz Sofoklove "Antigone", to je bio jedini klasični tekst koji sam imao kod sebe.

NACIONAL: Što ste htjeli po završetku akademije, kazališnu ili filmsku karijeru?
- Privlačila me klasična škola glume i kazalište. Razmišljao sam i o filmskoj karijeri, ali mi je kazalište bilo važnije. No kad sam počeo dobivati filmske uloge, odlučio sam održavati ravnotežu između filma i kazališta. Trenutačno u kazalištu Schaubühne am Lehniner Platz glumim u Čehovljeve "Tri sestre", to mi je možda najdraže djelo. Što se tiče filmske karijere, mislim da sam popularan, ali želim biti neovisan glumac. Tek sam prošle godine počeo prihvaćati uloge u potencijalnim hit filmovima jer sam shvatio da treba i zaraditi nešto novaca. Pri tome ne mogu i ne želim prihvaćati uloge u glupim filmovima. Radije ću se zaposliti kao konobar nego da se zbog novca ponižavam u lošim filmovima. Nisam završio akademiju radi takvih uloga. Možda sam previše romantičan i idealist, ali ja želim pravu glumu, a ne neke uloge u serijama, serem ti se na serije. To nema veze s glumom. Shvaćam one koji zbog novca prihvaćaju uloge u sapunicama, ali meni nije potrebno raditi tako nešto. Imam dvoje djece i nikada ne znaš što se može sutra dogoditi, ali zasad mi nije potrebno glumiti u serijama.

NACIONAL: Iz vaše karijere zanimljiv mi je francuski film "Prstenjak" iz 2005., koji je ujedno bio prvi film Olge Kurylenko, danas poznate kao Bond djevojka iz filma "Zrno utjehe".
- Da, to je bila francusko-njemačka koprodukcija. Budući da nisam gledao posljednjeg Jamesa Bonda, jer me ne zanima, nisam imao pojma da Olga Kurylenko glumi u tom filmu. Doznao sam to prije dva tjedna, kad me prijatelj nazvao i rekao mi taj podatak. Ona je bila poznati model, poslije je bila u braku s bogatašem Damianom Gabrielleom, a to sve joj je sigurno pomoglo da izgradi glumačku karijeru. Spavaš s pravom osobom i evo dobre uloge. Danas je film biznis i uspjet će oni glumci koji su lijepi, imaju lijepe zube i tako dalje. Neki dan sam čitao kako je Al Pacino popunio usne. Njega sam obožavao, ali kada sam pročitao što je napravio, on je za mene umro. Kako nekome od 68 godina, tko je filmska ikona, trebaju takvi zahvati? Razumio bih da je to napravio Brad Pitt, ali Al Pacino, to ne mogu shvatiti.

NACIONAL: Protivite se komercijalizaciji filma, ali vaš novi film koji uskoro dolazi u njemačka kina je "Phantomschmerz" u kojem glumite s Tilom Schweigerom, najvećom njemačkom zvijezdom, koji ima svoju kompaniju koja primjenjuje holivudska pravila u Njemačkoj.
- Da, ali on nije sam producirao taj film, on je jedan od nekoliko producenata. Uloga mi se svidjela jer se radi o art VRHUNAC KARIJERE Iako tvrdi da preferira niskobudžetne uloge, Stipe Erceg prihvatio je ulogu u 'Baader Meinhof Komplexu' radi 'osobnog prestižaVRHUNAC KARIJERE Iako tvrdi da preferira niskobudžetne uloge, Stipe Erceg prihvatio je ulogu u 'Baader Meinhof Komplexu' radi 'osobnog prestižafilmu koji ima potencijal da postane hit film. Danas art filmovi više ne postoje, ni braća Coen ne snimaju art filmove, i oni se prilagođavaju. Til Schweiger je cool tip, bio je u Americi, pokušao i vratio se. Ja nemam iluzija o odlasku u Hollywood. Što ću ja tamo? U Americi postoji toliko dobrih mladih glumaca, mojih vršnjaka, tako da ja nemam što raditi tamo. Tako je i s Hrvatskom, što ću ja tamo snimati kada to nije moj materinji jezik. Nedavno sam snimao film u Beogradu, gdje sam zbog deset rečenica vježbao dva mjeseca da izbrišem njemački akcent. Mogao bih prihvatiti dvije, tri uloge u američkim filmovima, ali ne bih mogao provesti cijeli život u Americi. Ni jedan njemački glumac nije u tome uspio. Osim Marlene Dietrich. No to je druga priča. Schweiger se vratio pa su mu se ovdje rugali kako nije uspio. No on se vratio i iz drugih razloga, ne samo glumačkih. Mi se poznajemo, on ima ukusa za dobar film, ali on ima tri kuće, četvero djece, nekoliko automobila oldtimera, a sve to treba plaćati. I zato snima komercijalne filmove.

NACIONAL: Koji je to srpski film u kojem ste glumili?
- U listopadu sam bio u Beogradu jer sam snimao film "Žena sa slomljenim nosom" redatelja Srđana Koljevića s Nebojšom Glogovcem u glavnoj ulozi. Ja sam Koljevića i njegovu suprugu upoznao na filmskom festivalu u Wiesbadenu. Postali smo prijatelji, on mi je rekao da ima jednu ulogu za mene u novom filmu, nagovarao me da dođem u Beograd, a kako nikad nisam bio u Beogradu, prihvatio sam njegovu ponudu. Bio sam u Beogradu tri puta po šest dana kako bih odigrao svoju ulogu. Što se tiče Hrvatske, prije nekih godinu dana zvali su me s RTL-a i spominjali ulogu u sapunici, na što sam im rekao: "Ma što vi hoćete od mene." Ne pratim baš ni hrvatski film, više me zanima stara jugoslavenska kinematografija. No svako ljeto provodim u Vrgorcu. Prošlog ljeta proveo sam ondje šest tjedana. Ove godine imam jedan filmski projekt, ja bih i režirao i glumio, napisao sam scenarij, i dijelom bi se taj film snimao u Hrvatskoj, dijelom u Berlinu. Trenutačno tražim novac za taj projekt. Ja sam ipak veliki Dalmatinac, nemam ni njemačko državljanstvo, samo hrvatsko. Nikada nisam ni tražio njemačko državljanstvo. Mene ništa ne privlači u Njemačkoj, iako je u Njemačkoj perspektiva bolja nego u Hrvatskoj. Ali pogledaj kako je hladno u Berlinu, i tako je godišnje šest mjeseci. To nije život za jednog Dalmatinca.

NACIONAL: Zvučite kao filmski idealist kojem je gluma važnija od novca. Mislite li da ćete i u budućnosti moći razmišljati na taj način i da se nikada nećete predati?
- Treba ne samo pričati o idealima, nego i živjeti život idealista. Nisam toliko glup pa da se dovedem u situaciju da zbog svog idealizma sutra ne mogu plaćati stanarinu. S druge strane, ako održavam solidan životni standard, nije mi potrebno da kupujem novi stan, auto, neću ljetovati na Bahamima i tako dalje. Meni to ne treba niti želim živjeti na kredit. Kako sam sve duže u glumačkom poslu, vidim da je gotovo sve oko mene laž i zato sam ciničan prema cijelom tom svijetu. Imam svoju istinu, ali s njom u ovom svijetu mogu samo udariti glavom u zid. Da ne udarim, da preživim, postao sam ciničan i ironičan.

NACIONAL: Kakav je onda vaš standard?
- Vozim BMW star 15 godina. Zimi troši 20 litara benzina i to me ubija, ali volim ga. Prije nekoliko dana je u Berlinu bilo toliko hladno pa nije upalio te sam ga morao gurati. Živim sa suprugom Laurom koja je također glumica, koja se sad više posvetila djeci, našim sinovima Jošku i Luki koji imaju četiri i pol i tri godine. Živimo u iznajmljenom stanu u istočnom dijelu Berlina. Ne žalim se, prošle godine sam snimio šest filmova i volio bih da i sljedećih 40 godina radim ovako kako sada radim. Nemojte misliti da nisam ambiciozan. Ja sam već mogao biti bogat, jako bogat, imati tri stana u Berlinu i kamenu kućicu na Hvaru, ali nisam želio prihvatiti ponude da glumim u televizijskim filmovima koje su radili PRO 7 i RTL. Ti filmovi su čisti užas. Ponekad sam znao samom sebi reći "Stipe, pa uzmi novac", pa onda još jednom pročitam scenarij, upoznam redatelja, i kažem "ne, nikako". Ja ne mogu raditi šest tjedana film s ljudima koje ne podnosim i za to dobiti 150 tisuća eura. Šest tjedana mog života vrijedi više. Ja ću uzeti 150 ili 200 tisuća eura, ali na filmu na kojem ću morati raditi manje kompromise, zdrave kompromise.

NACIONAL: Znači li to da ste u filmovima u kojima ste glumili dobivali manje od 150 tisuća eura, koliko su vam nudile njemačke televizije?
- Da, manje, ali još uvijek dovoljno. Osim za film "Der Baader Meinhof Komplex".

Baader-Meinhof

Skupina Baader-Meinhof bila je ekstremna ljevičarska skupina, nastala krajem 60-ih te proizišla iz njemačkog studentskog pokreta, koji je iskazivao nezadovoljstvo ratom u Vijetnamu i nespremnošću društva da se suoči s nacističkom prošlošću. Službeni naziv skupine je RAF, odnosno Rote Armee Fraktion, Frakcija Crvene armije, ali su nazvani Baader-Meinhof po svom vođi, sitnom kriminalcu Andreasu Baaderu, i novinarki Ulrike Meinhof, koja im se pridružila. Početkom 70-ih počeli su napadati američke ciljeve u Njemačkoj. U lipnju 1972. uhićen je Andreas Baader, nešto kasnije i drugi članovi RAF-a. Holger Meins umro je 1974. od posljedica štrajka glađu, a Ulrike Meinhof se 1976. objesila u ćeliji. U listopadu 1977. godine Baader, Gudrun Ensslin i Jan Carl Raspe počinili su samoubojstvo u svojim ćelijama, a još se danas sumnja da su bili ubijeni.

Biografija

■ Tridesetčetverogodišnji Vrgorčanin, rođen u Splitu, s četiri godine se s roditeljima preselio u Tübingen, a 1996. se upisao na glumačku akademiju u Berlinu, koju je završio 2000. Vrlo brzo počeo je glumiti u kazalištu, koju godinu poslije i na filmu, a lani je dospio do glumačkog vrhunca glumeći u čak šest filmova, od kojih je 'Der Baader Meinhof Komplex' najpoznatiji, u što ćemo se uvjeriti 29. siječnja, kad se film počinje prikazivati u Hrvatskoj.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika