TREĆI U EUROPI Osječki gimnastičar Seligman natječe se samo na konju s hvataljkama, a na prošlom Europskom prvenstvu osvojio je brončanu medalju"Osvojit ću medalju na Svjetskom prvenstvu u gimnastici te pobjeđivati na velikim natjecanjima na kojima sljedećih nekoliko godina nastupim", rekao je nedavno za medije 22-godišnji gimnastičar, jedan od najboljih svjetskih vježbača na konju s hvataljkama, Osječanin Robert Seligman. Iako takva izjava zvuči pomalo pretenciozno, Seligman tvrdi kako ima osnove za takve najave. Njegova samouvjerenost proizlazi iz poznavanja vlastitih sportskih mogućnosti, ali i iz jedne specifične situacije. On je, zajedno sa svojim trenerom Nenadom Solarom, osmislio vježbu na konju s hvataljkama za koju obojica tvrde da će im donijeti najbolje rezultate na gimnastičkim natjecanjima. Riječ je, objašnjavaju, o vježbi sastavljenoj od deset elemenata, od kojih čak pet ulazi među elemente najveće, takozvane E težine, kakve na konju s hvataljkama izvode samo najbolji svjetski gimnastičari.

Svoju vježbu, koja je izrazito teška, Seligman tek treba dobro uvježbati, a ona bi mu mogla donijeti veliki preokret u karijeri. Niz pobjeda na međunarodnim natjecanjima, osim sportske slave, njemu bi vjerojatno značile i rješenje egzistencijalnih problema. Pobjede bi privukle sponzore, što bi mu omogućilo rješavanje teških financijskih problema s kojima se on i njegov trener suočavaju već godinama. Seligman trenira od šeste godine, a prvi je vrhunski svjetski rezultat imao već kao 15-godišnjak, kada je ušao u finale svjetskog kupa u Parizu. Tada je bio još kadet-junior, a nastupio je u seniorskoj kategoriji. Bilo je to prvi put da je neki hrvatski gimnastičar na svjetskom natjecanju u kategoriji seniora ušao u finale. Seligman je i prije četiri godine na Svjetskomkupu u New Yorku osvojio prvu seniorsku medalju u gimnastici za Hrvatsku nakon 50 godina. Kao prvi hrvatski gimnastičar pobijedio je i u Svjetskom kupu 2005. u Gentu te na Univerzijadi u Izmiru.

Prošle su godine on i Filip Ude, prvi put nakon 53 godine, donijeli Hrvatskoj medalje s Europskog prvenstva. Ude je osvojio srebrnu, a Seligman brončanu medalju. Za razliku od Filipa Udea, koji je višebojac i natječe se u više disciplina, Seligman se natječe samo na konju s hvataljkama, zbog čega nije mogao nastupati na Olimpijskim igrama, što je nedavno izmjenom pravila promijenjeno. U gimnastici se svaka vježba ocjenjuje dvostruko - ocjenjuje se težina cijele vježbe kao zbroj vrijednosti izvedenih elemenata koji se ocjenjuju slovima te tehnička izvedba svih elemenata. To što će vježba koju će Seligman izvoditi imati pet elemenata najviše E težine, donijet će mu visoku startnu ocjenu, a izvedba sa što manje grešaka, po kojoj je Seligman, kako tvrdi njegov trener, među prvom trojicom na svijetu, trebala bi mu u slučaju uspješne izvedbe cijele vježbe donijeti najviše moguće konačne ocjene.

Visoke ocjene na svjetskim natjecanjima mogla bi mu donijeti još jedna stvar po kojoj je specifičan. To je njegov način izvođenja vježbi. Iako bi ispravno vježbanje na konju s hvataljkama trebalo značiti potpuno ispruženo tijelo, koje se ne iskrivljuje dok gimnastičar zaobilazi konja, to je izrazito teško izvesti, pa zato danas tako gotovo nitko ne vježba. No, takav način izvođenja vježbi, zbog težine i gracioznosti, podiže ukupnu ocjenu vježbe na natjecanjima. Jedini gimnastičari na svijetu koji tako izvode vježbe su Seligman i dvojica Kineza, od kojih je jedan svjetski prvak Qin Xiao, a drugi ovogodišnji pobjednik Svjetskog kupa Zang Hong Tao.
Robertovo je tijelo, opisuje Solar, kada se rotira oko konja potpuno ispruženo:
"Robert rotira tijelo, bez sklanjanja kukovima, dok gotovo svi ostali gimnastičari na svijetu vježbaju tijelom koje se sklanja dok rotira oko konja."

Nenad Solar je također bio gimnastičar, a od prestanka aktivnog bavljenja sportom radi i kao trener. Radeći sa Seligmanom, a prije toga i sa svojim sinom, također uspješnim gimnastičarom Sašom Solarom, shvatio je kako se vježbe na konju s hvataljkama mogu raditi tako da je tijelo posve opruženo. No, kada je to mišljenje prvi put podijelio FILIP UDE OSVOJIO je srebrnu medalju na konju s hvataljkama na OI u Pekingus kolegama, vrhunskim ekspertima na Olimpijskim igrama u Atlanti, gdje je bio u svojstvu vrhovnog suca i izbornika hrvatske reprezentacije, rekli su mu da je to nemoguće. On je, unatoč tome, odlučio da Seligman treba tako vježbati, a sada bi mu upravo to moglo pomoći u osvajanju medalja.
Solar je vjerojatno najzaslužniji i za to što se Seligman profesionalno bavi gimnastikom. Iako zajedno postižu odlične sportske rezultate, često su prolazili kroz teške periode, poput faze kada je Seligman noću radio a danju trenirao, ili kada im je izgorjela dvorana u kojoj su trenirali.
Kada je počeo trenirati gimnastiku, Seligman je najprije vježbao višeboj, svih sedam gimnastičkih disciplina. No, Solar je uvidio kako je on osobito talentiran za konja s hvataljkama. Osim toga, i sam je Solar najbolje poznavao tu spravu jer je godinama proučavao tehnike vježbanja na njoj.
Osim trenerova utjecaja, na konačni odabir sprave na kojoj će vježbati, prepričava Seligman, utjecao je i jedan tužan događaj:

"Prije točno osam godina izgorjela nam je dvorana u kojoj smo trenirali i jedino je jedan konj s hvataljkama preživio požar, sve ostalo je izgorjelo. Tada sam imao 15 godina i kada se to dogodilo bio sam u potpunom šoku. Plakao sam, nisam mogao vjerovati. Otac mi je tada samo rekao da ne brinem jer imam trenera koji ne poznaje granice, koji će sigurno nešto riješiti. Tako je i bilo, kroz tjedan - dva trener je sredio da ponovo imam mjesto za treninge, a ja sam nastavio trenirati na konju s hvataljkama. Dvorana je bila gradski prostor, izgorjela je nakon organiziranog dočeka Nove godine i nikada nismo saznali što se točno dogodilo."
Da će gimnastika biti njegova profesija, Seligman je shvatio tek u trećem razredu srednje škole, otprilike u vrijeme njegova velikog uspjeha na natjecanju u Parizu, kada je kao kadet ušao u finale u seniorskoj kategoriji.
Robert je bio zvijezda toga natjecanja, prepričava Solar:
"Do tada niti jedan Hrvat nije na svjetskom seniorskom natjecanju ušao u finale i osvojio bodove u svjetskom kupu. Pogotovo ne s tim dobnim uzrastom u konkurenciji seniora. No, to nije bio uspjeh samo za Hrvatsku, to je bilo nepojmljivo za cijeli svijet. Bio je zvijezda tog natjecanja, djeca su tražila autograme od njega, a on uopće nije bio svjestan situacije."

Da nije bio svjestan uspjeha potvrđuje i Seligman:"Trener me doveo na natjecanje i rekao mi da radim kao što radim na treningu. Došao sam, odradio, i to je za mene to bilo to. Bio sam klinac. No, iako sam bio dijete, osjećao sam se puno zrelijim od svojih školskih kolega i vršnjaka. Imao sam se potrebu boriti za sebe. Iako sam imao samo 15 godina, nisam htio uzimati novac od roditelja, jednostavno sam bio uvjeren da mogu sam zaraditi novac za sebe i trenirati šest sati svakoga dana. Osjećao sam da mogu. Počeo sam raditi u disco klubu od 10 navečer do pet ujutro, u deset ujutro bih odlazio na prvi trening, navečer bih imao drugi, a između sam išao u školu. To je trajalo punih godinu dana. Prestao sam tako živjeti nakon što sam dobio stipendiju od grada."
Seligmanovu i Solarovu sportsku karijeru obilježili su financijski problemi, ali i nevjerojatna upornost. Kada je Seligman nakon 50 godina osvojio medalju na Svjetskom kupu u New Yorku, Solar ga je tamo odveo o vlastitom trošku:
"Uzeo sam svojih 50 tisuća kuna s računa i poveo dvojicu hrvatskih natjecatelja, Tomislava Markovića i Roberta, na tjedan dana priprema za natjecanje u New Yorku. Naša mala ekspedicija od četiri čovjeka vrijedno se pripremala tog tjedna i na kraju smo u New Yorku osvojili medalju."

Slično je bilo i nakon što im je izgorjela dvorana u kojoj su trenirali. Solar je, kaže, tada podigao milijun i osamsto tisuća kuna kredita i sam uredio gimnastičku dvoranu: "Moja obitelj i ja smo odlučili dići kredit, kupiti jedan stari objekt i od njega napraviti moderan svjetski gimnastički centar. Uzeli smo 256.000 eura kredita za kupnju objekta i njegovo uređenje i još 50.000 eura drugog kredita za kupnju gimnastičkih sprava. Već tada je procjena vrijednosti tog objekta iznosila oko pola milijuna eura." Solar je po struci magistar prehrambene tehnologije i godinama je bio procesni S TRENEROM NENADOM SOLAROM, gimnastičkim ekspertom, s kojim je zajedno osmislio vježbe za pobjedeinženjer u osječkoj šećerani. Godinama je, kaže, radio u šećerani, gdje je zarađivao plaću, a nakon završenog posla trenirao je Roberta. "Kada sam shvatio da je Robert jedini gimnastičar na svijetu toga ranga koji nema profesionalnog trenera uz sebe, dao sam otkaz u tvrtci u kojoj sam mislio da ću završiti radni vijek i posvetio se njemu."
Unatoč odličnim rezultatima, financijski problemi ih još uvijek sputavaju u radu, budući da nemaju novca za nabavku magnezija, flastera i ostalih stvari potrebnih vrhunskim sportašima. Obojica se slažu u tome da im je zbog toga sve teže funkcionirati, a Seligman se boji i kako bi uvjeti u kojima trenira mogli sputavati njegove potencijale:
"Već tri godine nisam vadio i analizirao krv, niti znam kako se moj organizam ponaša. Možda sam već ove godine mogao napraviti još bolje rezultate. Znam da mogu više, ali bojim se stagnacije. Vrijeme ne radi za nas."
Unatoč financijskim nedaćama koje im donose povremenu malodušnost, obojica su uvjereni kako imaju znanje, vještinu, talent i upornost, koji će im omogućiti pobjede. To potvrđuje i još jedna stvar - Solar je spreman založiti vlastitu dvoranu kako bi Seligmanu omogućio financijska sredstva za treniranje.

"Tražimo nekoga tko želi da naš klub nosi njegovo ime. S druge strane, garantiramo osvajanje medalja na europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijskim igrama u sljedeća 2 olimpijska ciklusa. Ne garantiramo to samo riječima, sa zainteresiranima za sponzorstvo spremni smo potpisati poseban ugovor. Ako ne osvojimo medalju, vratit ćemo sponzoru pola milijuna eura, a u zalog dajemo dvoranu čija se vrijednost procjenjuje na približno 1.000.000 eura. Dakle, mi našem budućem sponzoru garantiramo medalje ili pola milijuna eura, ako ne uspijemo", zaključuje Solar.