Objavljeno u Nacionalu br. 688, 2009-01-20

Autor: Marko Biočina

Mesićeva inicijativa

Posljednja šansa za plin iz Katara

Obnova predsjednikove inicijative da Hrvatska izgradi LNG terminal i počne uvoziti plin iz Katara izazvala je velik interes energetskih eksperata

KATARSKI EMIR Šeik Hamad bin Kalifa al-Tani sa
svojom suprugom šeikom Moza Bint-Naser al-Misned, osnivačicom dječjeg kanala Al-Jazeere i nositeljicom sedam prestižnih počasnih doktorataKATARSKI EMIR Šeik Hamad bin Kalifa al-Tani sa svojom suprugom šeikom Moza Bint-Naser al-Misned, osnivačicom dječjeg kanala Al-Jazeere i nositeljicom sedam prestižnih počasnih doktorataInicijativa hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića o energetskoj suradnji Hrvatske i Katara izazvala je velik interes hrvatskih energetskih stručnjaka i gospodarstvenika. Gotovo je konsenzualni stav u Hrvatskoj da bi bilo kakav aranžman oko uvoza plina bio dobar potez. Smatra se da bi Hrvatska trebala iskoristiti dobre političke odnose s Katarom i pokušati sklopiti dugoročne ugovore o dobavi plina. U skladu s tim, ali i najavama predsjednika Mesića da je Katar zainteresiran za ulaganje u gradnju Terminala za ukapljeni plin (LNG) u Hrvatskoj, ponovno je aktualiziran nekadašnji plan gradnje takvog terminala u Pločama.

Izradu takvog plana, kojim je predviđena gradnja LNG terminala vrijednog 220 milijuna eura i kogeneracijske plinske elektrane vrijedne 180 milijuna eura, prije nekoliko godina naručila je Luka Ploče. Tada su postojali određeni kontakti s investitorima koji su bili zainteresirani za gradnju takvog terminala, ali se ostalo samo na inicijalnim kontaktima. Sad ima i onih koji smatraju kako bi taj projekt mogao biti zanimljiv katarskim investitorima, iako stručnjaci upozoravaju kako postoje ozbiljni nedostaci u projektu, te da je vrlo upitno koliko bi on bio isplativ. Upravo je nedostatak studije o isplativosti glavni razlog zašto je upitno može li projekt biti realiziran.

Sam terminal u Pločama zamišljen je tako da se sastoji od dva tanka za ukapljeni plin, od kojih bi svaki bio kapaciteta 125 tisuća kubika, te modernog pristana na koji bi mogli pristajati i najveći tankeri za prijevoz LNG-a klase Qmax. Ukupni godišnji kapacitet terminala iznosio bi nešto više od 2,1 milijarde prostornih metara plina, a napravljen je i okvirni proračun njegove raspodjele na tržištu: na hrvatsko tržište bilo bi plasirano oko 740 milijuna prostornih metara plina, što je oko 25 posto godišnje potrošnje plina u Hrvatskoj. Za tržište Bosne i Hercegovine namijenjeno je 920 milijuna prostornih metara, dok bi ostatak kapaciteta bio za rad elektrane.

Hrvatska elektroprivreda već dugo planira gradnju nove elektrane u Dalmaciji. Ploče su često spominjane kao adekvatna lokacija za gradnju te elektrane, ali to je prvenstveno bilo zato što su Ploče kao luka povoljne za uvoz velikih količina ugljena potrebnih za rad termoelektrane kakva je bila planirana. Plinska elektrana bila bi snage 500 megavata, a radila bi u sinergiji s LNG terminalom. Cijeli kompleks zamišljen je tako da viškom topline iz elektrane ukapljenom plinu vraća plinovito agregatno stanje te da se tako izbjegne hlađenje mora, koji navodno može negativno utjecati na okoliš.


Ipak, bez obzira na te okvirne planove, stručnjaci su vrlo skeptični prema mogućnosti realizacije. Teško je očekivati da će investitori ući u projekt bez opsežne studije o isplativosti. Rezultati te studije vjerojatno bi ovisili i o razgovorima investitora s hrvatskom vladom, odnosno moguće je da katarske kompanije svoju investiciju uvjetuju obvezom Hrvatske da svake godine otkupi određenu količinu plina. Iako se očekuje da će potrošnja plina u Hrvatskoj sljedećih godina rasti, do 2030. za čak 43 posto, pitanje je na koliki se otkup plina Hrvatska u ovom trenutku može obvezati. To će biti naročito problematično ako se u budućnosti normalizira dobava ruskog plina, budući da je taj plin značajno jeftiniji od LNG-a.

Budući da se u Omišlju na Krku planira gradnja LNG terminala koji će biti gotovo pet puta veći i povezan s distributivnim mrežama velikih europskih zemalja, čini se da je taj projekt u ovom trenutku za Hrvatsku prioritetan, pogotovo zato što je proglašen projektom od strateške važnosti. Zbog navedenih razloga može se zaključiti kako je taj projekt daleko od realizacije, ali bez obzira na njegovu sudbinu Hrvatska bi morala iskoristiti mogućnost za suradnju s Katarom. Katar je, uz Maleziju, Indoneziju, Alžir i Nigeriju, najveći izvoznik ukapljenog plina na svijetu, 2007. izvezao je 39 milijuna tona LNG-a ili 17 posto svjetskog izvoza, pri čemu ne treba zaboraviti da 1 tona LNG-a daje oko 600 tisuća prostornih metara prirodnog plina. Uz to, u Kataru se grade novi kapaciteti za ukapljivanje koji nadmašuju sadašnje. Zbog toga se smatra kako bi Hrvatska suradnjom s Katarom mogla riješiti problem svoje ovisnosti o Rusiji, odakle uvozom namiruje oko 35 posto svoje godišnje potrošnje

Energetski stručnjak Igor Dekanić smatra kako je najizgledniji modus suradnje s Katarom, onaj vezan za dobavu plina, te kako će i u tom slučaju Hrvatska morati pregovarati s velikim američkim i europskim naftnim kompanijama koje imaju znatne vlasničke udjele u katarskim tvrtkama koje se bave eksploatacijom i izvozom plina.: "Pretpostavljam da bi suradnja s Katarom uglavnom obuhvaćala rezervaciju kapaciteta za ukapljivanje plina i izvoz ukapljenog plina (LNG) iz katarskih terminala za ukapljivanje. Ukapljivanjem i izvozom LNG-a bave se dvije kompanije: Qatargas i RasGas. KATARSKI EMIR sa saudijskim
kraljem AbdulahomKATARSKI EMIR sa saudijskim kraljem AbdulahomQatargas je korporacija u vlasništvu Qatar Petroleuma, Totala, ExxonMobila, Shella, ConocoPhillipsa, te japanskih industrijsko-energetskih giganata Mitsui i Merubeni. RasGas je također katarska korporacija, u čijem vlasništvu sudjeluju ExxonMobil, Qatar Petroleum i s manjim udjelom više ostalih investitora. Prema objavljenim podacima, Qatar Petroleum je državna kompanija čiju upravu sačinjava domaći katarski menadžment i u kojoj vjerojatno presudan utjecaj imaju katarski emir i vladajuća porodica. No operativni nadzor nad ukapljivanjem i izvozom LNG-a imaju Qatargas i RasGas i posredno svjetski energetski divovi, kao što se vidi i iz vlasničke strukture katarskih korporacija. Dogovaranje izvoza LNG-a iz Katara trebalo bi obaviti sa svjetskim energetskim divovima, premda je i utjecaj katarskog emira svakako vrlo značajan. Uobičajena je praksa da se LNG, kao i transport plina ugovara kroz dugoročne ugovore, premda je i kod LNG-a u porastu kratkoročno ili spot-tržište. Prema tome, inicijativa je svakako vrijedna pozornosti, ali tek ju treba ozbiljno razraditi."

Interes Katara za suradnju i ulaganja u energetski sektor u Hrvatskoj postoji već gotovo deset godina. Prvi kontakti Hrvatske i Katara o tom pitanju ostvareni su još krajem 90-ih, kad je katarski emir Hamad bin Kalifa Al-Tani navodno bio zainteresiran za ulaganje u Hrvatsku. Ipak, ti su razgovori zaustavljeni, da bi se reaktualizirali u proljeće 2003. kad je katarski emir pozvao u službeni posjet Radimira Čačića, tadašnjeg ministra obnove i razvoja u vladi Ivice Račana. U dvosatnom razgovoru emir je ponudio investiranja i financiranje LNG terminala na Krku. Kako je Čačić ispričao u razgovoru za Nacional, uvjeti su bili maksimalno povoljni te je on o ponudi obavijestio Račana, Mesića i Tomislava Dragičevića, direktora Ine. Račana taj problem nije pretjerano zanimao, no Mesić i Dragičević pokazali su interes, ali nisu imali podršku tadašnje vlade. Tijekom ljeta katarski stručnjaci su došli u Hrvatsku i izradili projektnu dokumentaciju prema kojoj bi ukupni kapacitet terminala ukapljenog plina bio tri puta veći od godišnje hrvatske potrošnje plina. Onda je krajem 2003. na vlast došao HDZ i cjelokupni projekt je stavljen ad acta.
U Kataru nisu odustali od te ideje i prošle godine su je realizirali s Talijanima, ali sad su ponovo zainteresirani za Hrvatsku. U Hrvatskoj je 2008. napravljena nova energetska strategija koja je potvrdila da su terminali potrebni, a budući da očito i dalje postoji interes katarskih ulagača, možda ovaj put projekt bude realiziran.

Prvi dogovor propao zbog crkve i udruga

■ U posljednjih pet godina nitko iz vlasti nije pokazivao interes za oživljavanje pregovora s Katarom. Iznimka je predsjednik Mesić koji je sa suradnicima 2004. bio u Dohi i s tamošnjim vlastima ponovo razgovarao o izgradnji terminala za ukapljeni plin u Omišlju. Dogovori su odmakli, a onda je sve propalo zbog protesta ekoloških udruga i Katoličke crkve.

Veliki arapski reformator

Na svjetskoj listi zemalja s najvećim društvenim proizvodom po glavi stanovnika Katar se nalazi na prvome mjestu. Njegovo golemo bogatstvo potječe od ogromnih izvora nafte i prirodnog plina. Po rezervama prirodnog plina Katar se nalazi na trećem mjestu na svijetu iza Rusije i Irana, a po rezervama nafte na 15. mjestu. Katar je i po površini i po stanovništvu mala zemlja, po površini je 164. zemlja svijeta, a po stanovništvu 159. Iako je Katar - kao i većina drugih arapskih naftom bogatih država na obali Perzijskog zaljeva - formalno apsolutna monarhija, sadašnji katarski vladar Hamad bin Kalifa al-Tani uveo je u zemlji brojne političke reforme, tako da je država po unutarnjem ustrojstvu demokratičnija od susjeda.

U trinaest godina, koliko je na vlasti, emir je pokrenuo razne unutarnje reforme, ali je i odlučio Katar pretvoriti u značajniji politički faktor u arapskom svijetu. Počeo je jako mnogo raditi na propagiranju Katara u svijetu, a to je činio organiziranjem velikih sportskih natjecanja, ali i kroz medije. Pritom je počeo koristiti enormni novac što ga mali Katar zarađuje od svojih bogatih nalazišta nafte i plina. Katarski suveren želio bi da i druge arapske zemlje krenu njegovim putem, jer smatra da bi arapski svijet bio jači kad bi arapske države počele s takvim reformama.
On te reforme posredno u drugim zemljama potiče i preko vrlo moćnog oružja, a to je televizijska postaja Al Jazeera, koju je sam pokrenuo, koja ima sjedište u Kataru, a koja je posljednjih godina postala najjačim medijem arapskog svijeta. No drugi apsolutistički režimi tog područja sa sumnjom gledaju na ono što se događa u Kataru i oko njega, jer se boje takvih reformi, ali i povećanog utjecaja te zemlje i njezina emira. Njegovi susjedi nisu zadovoljni što Katar pokazuje sve više političke samosvijesti. Uz to, dok su druge zemlje tog područja već uvelike načele svoje rezerve nafte i plina, Katar ima relativno znatno veće zalihe od njih. Tek je nedavno počeo agresivnije tražiti kupce za te svoje energente, prije svega plin, pa bi u idućim godinama mogao sebi stvoriti još jaču ekonomsku, ali i političku poziciju. Zamijećeno je da je Katar spreman na značajne investicije u zemlje i područja gdje bi taj plin mogao dugoročno, stabilno prodavati.

U vezi s Katarom i njegovom političkom pozicijom, razvija se neobična kontradikcija. Zbog sadašnje sve dramatičnije situacije u Gazi katarski emir šeik Hamad bin Kalifa al-Tani pozvao je ovih dana sve arapske zemlje na hitni summit u katarski glavni grad Dohu, ali je njegov poziv naišao na vrlo slab odaziv. Vodeće arapske zemlje, Saudijska Arabija i Egipat, odbile su poziv objavivši da on nije potreban jer će se šefovi arapskih država ionako sljedećih dana naći na summitu u Kuvajtu, pa će moći razgovarati i o Gazi. Katarski emir iznosi radikalnije prijedloge postupanja prema Izraelu zbog njegove vojne akcije u Gazi. Predložio je, među ostalim, prekid arapskih ekonomskih odnosa s Izraelom, ali ni to nije naišlo na jači odziv. Situacija je neobična jer Katar je jedan od najvećih američkih saveznika u području Perzijskog zaljeva, a SAD snažno podržava Izrael. No, s druge strane, neke arapske zemlje tvrde da Katar nekim svojim potezima ide na ruku radikalnim islamskim režimima tog područja, pa na to upozoravaju i u ovom slučaju oko Gaze.

Vezane vijesti

Annan upozorava na "sveopći" rat u Siriji

Annan upozorava na "sveopći" rat u Siriji

Međunarodni mirovni izaslanik UN-a i Arapske lige za Siriju, Kofi annan, u subotu je upozorio da Sirija klizi u "sveopći" rat, a sirijski oporbeni… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika