Svaki iole iskusniji urednik hrvatskog news portala zna da je ime Vedrane Rudan u naslovu vijesti veliki mamac za klikove čitatelja. Stoga nije čudno što se od sinoć hrvatski web bavi uglavnom takozvanim "slučajem Vedrane Rudan". Jedna rečenica u emisiji IN magazin Nove TV bila je dovoljna da slavna spisateljica i osebujna javna osoba Vedrana Rudan dobije kopito već u prvom svom pojavljivanju na novom poslu.

Nakon te emisije, u kojoj je Vedrana Rudan manje-više usporedila holokaust s izraelskom vojno-policijskom akcijom protiv Hamasa, izvrijeđala Annu Frank i kazala "prestanite biti Židovi i budite ljudi", u hrvatskim se medijima razvilo nekoliko vrijednih i interesantnih rasprava. Jedna od njih bavi se antisemitizmom u Hrvatskoj danas. U njoj, doduše, nitko nije ispravno ocijenio problem anitsemitizma, koji je zgodno oružje u rukama ljevice kad njime treba lupiti Thompsona po glavi. Lako je ljevici pregrmiti svoje vlastite predrasude u tim trenucima, kad zna da će pri slijedećem pokušaju Izraela da omogući siguran život svojim građanima imati priliku dati oduška svom antisemitizmu. Ali to nije bit problema u slučaju Vedrane Rudan.

Mnogo se raspravlja i o slobodi govora, što je uvijek dobro. Izjave Vedrane Rudan opisane su kao "govor mržnje". To je možda i istina, ali ne znači da bi se takav govor trebao zabraniti. Svaka ideja trebala bi se moći iznijeti u javnosti, koliko god bila glupa, zla ili pokvarena. U današnje vrijeme ljudi robijaju u zapadnoeuropskim zemljama, koje imaju zakone protiv nijekanja holokausta, zbog objavljivanja knjige, u preciznom oživotvorenju bizarne tvrdnje da čovjek može istodobno biti zatočenik savjesti i monstruozni nacist. Ali ni to nije bit problema u slučaju Vedrane Rudan.

Bit problema je u Vedrani Rudan. Nama u Nacionalu bila je čast godinama surađivati s jednom tako talentiranom i inteligentnom osobom, vrhunskom spisateljicom i izvanrednom provokatoricom malograđana. Za Vedranu Rudan, ženu briljantna uma, nijedna tema nije bila tabu, okrutno je vrijeđala starce, djecu, žene, muškarce, domovinu i crkvu. Ni danas nisam načistu je li to samo njena javna persona, literarni work in progress ili je to zaista ona.

Neki od naslova njenih najčitanijih kolumni tijekom suradnje s Nacionalom bili su "Kad je muškarac peder?", "Kad je žena kurva", "U očekivanju falusa", "Kurac i dijamanti", "Svi smo mi kurve", "Moć pičke", "Da sam kurva...", "Penis Croaticus".

Hrvatsku je svojedobno nazvala "zemljom zločinaca, ubojica i varalica". Povodom poznatog slučaja kad je Zdravko Mamić doživio slom na novinskoj konferenciji i počeo novinare "nabijati na kurac" Vedrana Rudan je napisala kolumnu u kojoj je na papir sasula više prostota nego Dinamov izvršni na pressici.

Nakon takve povijesti novinskih kolumni, televizijskih pojavljivanja u zloglasnom kostimu opatice te tri romana koji se čitaju kao besramna kolektivna podsvijest Hrvatske, Nova TV odluči angažirati Vedranu Rudan. Za emisiju IN magazin, u 18:30, vjerojatno zamišljenu kao konkurenciju RTL-ovom besprizornom trash magazinu Exkluziv. Angažira Vedranu Rudan, ženu koja bi za potrebe pojavljivanja na televiziji vjerojatno trebala na čelu imati žig s brojkom 18.

I što bi onda Vedrana Rudan učinila, nego potopila emisiju već u prvom pojavljivanju, kao škorpion žabu u Ezopovoj basni. Je li joj to zaista u prirodi, je li ju iznenadila reakcija, ili je riječ o eksperimentu iz slobode govora, literarnom zahvatu na stvarnosti ili nečem sasvim desetom, zna samo ona.