"Demokracija je skupa, jer demokracija jest procedura, a procedura i traje i košta"; to je bilo prvo suvislo definiranje demokracije koje sam u životu čuo. Kazao mi ga je, i svim ostalim studentima u predavaonici, jučer preminuli profesor Ivan Škarić, prije gotovo četvrt stoljeća, još u socijalizmu. I, koliko vidim, ni do danas nije izmišljen pojam koji bi s više prava od te famozne procedure mogao stajati uz znak jednakosti pokraj riječi demokracija.

Poštivanje procedure, na primjer, dogodilo se sinoć u slovenskom parlamentu - Janšina stranka, sasvim u skladu s poslovnikom, prekinula je sjednicu Zbora i tako do daljnjega odgodila i samu raspravu o ratificiranju hrvatskog pristupa NATO-u. Formalni razlog (nekakav nepodneseni izvještaj o proračunskom stanju države i nacije, takvo nešto, u 2007., ej, dvije tisuće i sedmoj!) nije ni bitan, bitno je, izgleda, iritirati Hrvatsku gdje god se to proceduralno može. Parlamenti najmanje deset zemalja, uglavnom i važnijih i utjecajnih od Slovenije, već su se složili s time da Hrvatska može i treba u NATO, ali Slovenci ne daju, samo im je neugodno otvoreno to reći. I sad će procedura koštati, i nas i njih. Nas živaca, njih novaca. Tisuće dnevnica, putnih troškova i noćenja platit će slovenski porezni obveznici zbog niza izvanrednih parlamentarnih, odborskih i pododborskih sjednica što će uslijediti nakon ovog prekinutog zasjedanja, ali - gušti su gušti, i gdo to more plačat?

Istoga dana i hrvatski je parlament zorno demonstrirao jednačenje demokracije i procedure: Radimiru Čačiću nije dopušten povratak u saborske klupe zato što zahtjev za to nije podnio u zakonskom roku od osam dana. Ante Bagarić se mogao vratiti u Sabor, a Čačić ne može zbog nekakvog "vjerodostojnog tumačenja" koje za Bagarića nitko nije zatražio, dok za Čačića jest. Pa sad imamo jednog nevjerodostojnog zastupnika i jednoga koji to vjerodostojno ne može biti, iako je na zadnjim parlamentarnim izborima za njega glasalo više od 60 tisuća birača. Mislite da nas, sve skupa, to nipošto neće koštati ni živaca ni novaca?

Adio, šjor Škariću, i fala in za pravovremeno otvaranje očiju. To zbilja niko ne more platit.