02.02.2009. / 14:05

Autor: Ante Mihić

Tko je kriv što je Hrvatska osvojila srebro?

Dalo bi se raspravljati o tome je li je Lino Červar vukao prave poteze i jesu li njegove odluke bile ispravne, mogli bi danima raspravljati i o danskom sudačkom paru, koji je prema mišljenju mnogih glavni krivac za neosvajanje zlata, a možda istina piše i negdje u francuskim medijima, da je Hrvatska izgubila zbog Ivana Balića

Lako je biti general poslije bitke i napisati nešto kada je sve gotovo, kada ,nažalost ne možemo vratiti vrijeme unazad i stvari postaviti drugačije, napisati priču sa sretnim završetkom. Kada bi i postavili stvari drugačije, još uvijek nisam siguran bi li Hrvatska osvojila zlato u jučerašnjoj utakmici jer je sport nepredvidiv i detalji čine razliku između pobjednika i gubitnika.

Ne bih se složio s komentarima mnogih stručnih i manje stručnih ljudi da je Hrvatska izgubila zlato. Prije bih rekao da je osvojila srebro. Bez obzira na sve, ovo je veliki uspjeh hrvatskog rukometa i hrvatskog sporta. Siguran sam da bi se dalo raspravljati o tome je li je Lino Červar vukao prave poteze jesu li njegove odluke bile ispravne, je li opet svaki time out bio smiješan rukometni laicima, ali Červar je od IHF-a proglašen najboljim trenerom svjetskog rukometnog prvenstva, a njegovi rezultati u posljednjih šest godina dokaz su njegovi stručnosti i znanja. Červar je prije svega uspješan trener.

Mogli bi danima raspravljati i o danskom sudačkom paru, koji je prema mišljenju mnogih glavni krivac za neosvajanje zlata. Ali, budimo realni i priznajmo: Francuska je u finalu bila bolja reprezentacija. Istina je, bilo je mnogo pogrešaka, Francuzi su igrali puno grublje od Hrvatske i mnogo odluka išlo je na štetu hrvatske momčadi. Ali rekao bih da suci nisu bili dorasli finalu i da su njihove pogreške bile plod neiskustva jer teško mi je povjerovati da bi neznalice sudile finale.

Možda istina piše i negdje u francuskim medijima, da je Hrvatska izgubila zbog Ivana Balića. Ne mislim da je Balić kriv za bilo što, dapače, treba mu se nakloniti za sve što je dao i što daje ovoj reprezentaciji u trenucima kada je očito da njegovo tijelo teško podnosti bilo kakav napor, a da ne govorim o naporu koje iziskuje jedno veliko natjecanje. Balić je nekada bio virutoz s loptom, rukometni Michael Jordan, rukometaš koji je ne samo lomio protivničke momčadi, već je svojim asistencijama i sve svoje suigrače činio boljima. Nažalost, ozljede su učinile svoje, Balić je izgubio dio eksplozivnosti i snage, ali još je uvijek dovoljno mlad da ponovo bude najbolji igrač svijeta jer njegov igrački uzor Jackson Richardson i u 35. godini bio je jedan od najboljih na svijetu.

Puno je razloga zašto Hrvatska nije osvojila zlato, ali siguran sam da će nakon nekoliko dana i igrači biti svjesni kakav su napravili uspjeh i da će, unatoč žalu što nisu otišli do kraja, biti ponosni na sve ono što s napravili u proteklih 15 dana. Ova reprezentacija pokazala je da ima igrače koji će dostojno zamijeniti Petra Metličića, Ivana Balića, Mirzu Džombu i sve ostale "kauboje" koji su već šest godina u vrhu europskog i svjetskog rukometa.

Osim rukometaša, sve pohvale i organizatorima prvenstva, volonterima, popratnom osoblju koje su prvenstvo učinili gotovo savršenim. Bilo je i nedostataka jer se problemi s podlogom i spuštanje zastava ne smiju dogoditi na natjecanju ovakve važnosti. Ali Hrvatska je dokazala da je spremna organizirati najjača sportska natjecanja bez obzira o kojem se sportu radi. Posebna priča cijelog prvenstva su navijači.

Bez obzira što su mnogi sumnjali u opravdanost velikih dvorana, splitska, zadarska, osječka, porečka, varaždinska i zagrebačka publika dokazali su da su dvorane ispunile svoju svrhu, a simbioza navijača s hrvatskom, ali i sa svim ostalim momčadima potvrda je da su hrvatski navijači prepoznali vrijednost hrvatskog rukometa. Atmosfera je na svakoj utakmici bila na najvišoj razini, bez ijednog ekcesa, a kako bi mnogi igrači rekli, uz takve navijače jednostavno morate dati sve od sebe.

Vjerujem da je ovo prvenstvo samo početak ekspanzije hrvatskog sporta, put prema još većim i boljim rezultatima i još jedan poticaj mnogima za ulaganje u sport i njegov razvoj, ali i u razvoj mnogih generacija koje dolaze. I za kraj, još jednom čestitke na velikom uspjehu hrvatskim rukometašima, njihovom vodstvu, čelnicima saveza jer unatoč tome što niste ostvarili "svoj san", dokazali ste svoju vrijednost, a uz malo sreće možda upravo vi u Švedskoj ukradete nekome dio sna i popnete se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.

Vezane vijesti

Hrvatske rukometašice bolje od europskih doprvakinja

Hrvatske rukometašice bolje od europskih doprvakinja

Pobjedom protiv aktualnih europskih doprvakinja Šveđanki (27-26) hrvatske rukometašice osigurale su plasman u osminu finala Svjetskog prvenstva koje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika