Premijer se u VIP loži zagrebačke Arene počastio čašicom vina, iako je alkohol zabranjen na sportskim priredbama Foto: PixsellTeško je procijeniti na koje će sve načine jučer okončano Svjetsko rukometno prvenstvo kratkoročno i dugoročno dati pozitivan odjek za hrvatsku naciju. Vrag će ga znati na kojim će sve mikro i makro razinama prosječni hrvatski seljak-turistički djelatnik-yuppie-svećenik-proizvođač pločica ubrati plodove rada ove bjelosvjetske manifestacije upriličene u našoj avliji? Hoće li kakav građevinac na individualnoj bazi donijeti profit svojoj kući nakon što započne proces ručne demontaže dvorana koje će zbog galopirajuće financijske krize i skupog održavanja tih spodoba, aktualna vlast prodati u staro željezo-beton-parket-plastične sjedalice?

Teško je onako "odokativno" prstom pokazati na prvoborce hrvatskog oportunizma koji će prvi pokušati omastiti brkove nakon što čuju na Dnevniku da će Sanader iznimno jeftino licitirati sa slavolucima u Novom Zagrebu. Hoće li barem rukometne golove donirati nekim lokalnim školama, podovima dvojbene kvalitete prekriti štale u nekoj ličkoj zabiti, a supermoderne centralne megaekrane montirati na stropove regionalnih vjerskih megaustanova, pa da se božja providnost učetverostruči?

Ovakav scenarij možda i nije izgledan, ali se vjerojatno kao premisa na prvu ruku, mota u glavama prosječnog građanina ove zemlje, sada kad je namjena ovih ustanova odradila svoj pravi smisao. Ne treba to ni čuditi, ako se u obzir uzmu nimalo logična obrazloženja nadležnih ministara u državnoj administraciji, koji kroz medijski rakurs već mjesecima prezentiraju dvojbeni i nedorečeni kredo za odluke preko kojih se u ove betonske mastodonte umlatilo dobrih par milijardi kuna.

"To će Hrvatskoj donijeti ugled", "vidjet će Europa da smo najbolji organizatori u povijesti", "vrijeme je bilo da sportska nacija dobije jednu svjetsku sportsku manifestaciju".... Istina. Ali, što nakon toga? U posljednje vrijeme, dosta je analiza u hrvatskim medijima, u kojima se pak hipotetički nagađa na koji bi način hrvatska ekonomija barem koju godinu mogla ubirati plodove dvotjedne rukometne "ludnice" - kako su ovom događaju tepali medijski djelatnici tijekom proteklih tjedana. Recentna studija, nedavno objavljena u jednim tjednim novinama, posebno je zanimljiva.

Latentni izraz koji tali čelik: Ministar Dragan Primorac na otvaranju Svjetskog rukometnog prvenstva odaslao je ključnu čestitku, koja će uvjetovati otvaranje ljetne sezone u 1. mjesecu Hrvatska će, kažu analitičari koji donose ove brojke, posebnu priliku tražiti u turizmu. Prema tim podacima, Svjetsko rukometno prvenstvo dugoročno će nam svima donijeti 367,5 milijuna eura! Turizam će, kako rekosmo, dobiti najveći financijski kolač, pa se predviđa 150 milijuna eura zarade u sljedećih 10 godina. Neminovno, broj gostovanja iz zemalja koje još nisu otkrile ovaj raj povećat će se, i to već tijekom ovogodišnje sezone. Jer, ako je itko s imalo razuma gledao, recimo, prve minute otvaranja same manifestacije, neće odoljeti tom porivu. Kao što je poznato, pozdrav svijetu odaslao je premijerov poslanik. Tople riječi izlazile su iz usta ministra za kojeg kažu da predstavlja obrazovanje i sport u okviru Hrvatske. Primorac je vješto ujedinio rečene resore, začinivši to s militantnim neverbalnim pokretima, latentnim facijalnim izričajem koji uvjerava i kratkim i sadržajno improviziranim rečenicama.

Uz spomenuto diplomatsko oružje, ministar je pokazao prilično umijeće u kontroliranom dirigiranju 10 tisuća zvižduka, koji su, kao u nekom Pavlovljevom pokusu, častili omiljenog partijskog funkcionara na svaki spomen imena onog, koji ga je tamo poslao. Nakon ove promišljene marketinške razglednice, iznajmljivači ležaljki na plaži ne trebaju više strahovati od konkurencije, jer će biti posla za sve, osobito nakon događaja u prvom dijelu rukometnog "pakla", kako to ovih dana kažu mediji u Hrvatskoj. Vjerojatno su norveški gledatelji bili iznimno impresionirani. Obećali su da u Hrvatsku svakako moraju doći, osobito nakon što su vidjeli masovnu toleranciju, koja je bila jednako uvjerljiva izvan i unutar sportskih borilišta na utakmicama istočnih susjeda.

Rukometno-politička spona: Sport je kao sporedna ljudska djelatnost oduvijek bila magnet za hrvatsku desnicu, odnosno centar. Rukometaši su neskriveno uzvraćali tu ljubavPusti mediteranski otoci će, govore najnovije procjene domaćih ekonomista, biti preplavljeni francuskim pustolovima, mali gradovi sjeverne Dalmacije nova Meka za Dance, a podvelebitsko područje europska verzija dalekoistočnog mističnog magneta za one koji će na autentičnim lokacijama westerna Winnetou tražiti vlastiti identitet. Ekonomija će posljedično bujati, ulagači će donositi kapital, što bi moglo biti od iznimne važnosti u nadolazećim razdobljima svjetske ekonomske krize. To će se posebice ostvariti nakon što su stranim gledateljima prevedeni razlozi zbog kojih je jedan lokalni moćnik odlučio skinuti sve zastave država-natjecateljica s jednog gradskog trga.

Dugoročno smo, dakle osigurani, i to samo nakon jedne sportske priredbe. Kratkoročno pak, osim masnih novčanih cifri koje idu reklamnim panoima, odnosno lucidnim "stručnim komentatorima", osim televizije koja je osvijetlala obraz svojim vlasnicima jer je prikazala sve osobine njemačkog poimanja zabave i sporta, i osim lokalnih dućana kojima je dopušten rad do ponoći, Hrvatska je dobila i na političkom planu. Odnosno, državna aparatura je dobila na političkom planu, i to barem nekoliko tjedana. Vlada je, na kraju krajeva, najzaslužnija za ostvarivanje ovog megaspektakla, pa bi stoga bilo nepravedno da i oni nisu poentirali, pa makar i u onom duhovnom, prosvjećenijem smislu. Naime, poneseni euforijom, svi su mediji, kao da su prije toga uspostavili konsenzus - proteklih mjesec dana naslovnice i udarne termine u pravilu punili dogodovštinama s rukometnih terena. To su Sanaderovi vitezovi, za koje se ne može kazati da su dio arturovskog postulata "prvi među jednakima", iskoristili za konstantno prosipanje oligarhijskog cinizma u javnosti, a da nisu dobili znatniji kritički feedback.

Posljednji MUP-ov tehnološki krik: Vozila koja su za potrebe gašenja požara i ispiranja bijesne rulje sa Markovog trga iz resornog ministarstva nabavili netom prije početka Prvenstva Ako su ga dobili, onda je bio zabilježen na marginalnim stranicama. Masovna euforija i sportska priredba za rulju, još se jednom pokazala kao jedan od najomiljenijih Sanaderovih represivnih aparata za efektno korištenje u 'posebnim trenucima'. No, što sada, nakon što je Prvenstvo privedeno kraju? Prema procjeni potpisnika ovih redaka, Vlada će retoriku koja uključuje riječ recesija, početi koristiti od kraja ovog tjedna, taman kad splasne "rukometno ludilo", kako su to znali govoriti u javnosti. Tada će naime, još jednom iz javnosti nestati heretički pridjevi i imenice, kao što su "kauboji", "vatreni", "pakleni", "Francuzi će pasti", "gaženje" i slično. Povratak pak najavljuju iznenadno anulirane imenice i pridjevi kao što su "kriza nas nagriza", "ekonomski kolaps", "recesija" i slično. Treba kazati kako se vladajuća garnitura oboružala i za ove situacije, i to drugim omiljenim represivnim aparatom, koji je manje suptilan od onog prvog.

Nedavno je MUP slavodobitno prezentirao dva vozila s pripadajućim vodenim topovima, koji su izvrsni za gašenje požara, ali i nereda u urbanim područjima. Od trenutka kad prosječni građanin zamijeni jednomjesečne ekstatične emocije osjećajima gnjeva koji proizlazi iz činjenice da su se kolektivni otkazi pripremali tijekom minulih tjedana, nove će tehnološke novotarije u najmanjem dijelu biti korištene za gašenje požara.