Objavljeno u Nacionalu br. 690, 2009-02-03

Autor: Zoran Ferić

Otpusno pismo

Mesarenje djece

Pokolj u belgijskim jaslicama čini se nepojmljivim, ali užasnuti bi nas treblo upravo to što postoji tržište organa u razvijenim zemljama, to što postoje ljudi čije je dijete teško bolesno i koji su u ime te ljubavi spremni platiti da bi obogaljili ili ubili neko drugo dijete

Nedavni pokolj u belgijskim jaslicama što ga je počinio luđak inspiriran likom iz filma zgranuo je svijet. Nožem je zaklao djecu u krevetićima i tetu koja ih je čuvala. Povodom ovoga slučaja čuli su se mnogi uzbuđeni komentari o tome kako tip zaslužuje da ga nabiju na ražanj i polako peku. Većini je taj postupak luđaka nepojmljiv, kao što im je nepojmljivo svako ubijanje djece. Iako je Biblija, pa i povijest, puna pokolja nevine dječice, taj čin još uvijek kod ljudi izaziva užas. Civilizirana Europa krajnje je senzibilizirana na ubijanje, iskorištavanje i otimanje malih ljudi. Svjedoči o tome i slučaj otete britanske djevojčice Madeleine McCann. Jedno oteto dijete u civiliziranoj i bogatoj zemlji izazvat će međunarodnu uzbunu. S kraja na kraj svijeta javljaju se ljudi koji su prepoznali Madeleine i alarmirali istragu. Takva razina solidarnosti potpomognute medijima pokazuje samo koliko nam je svima stalo da izgleda kako se zdušno zalažemo za vrijednosti koje proklamiramo. Lijepo je biti dobar i solidaran, dobro izgleda u ogledalu. Solidarni Europljanin, koji živi u relativnom blagostanju i recesija mu znači samo to da neće svake dvije godine voziti novi auto, ljubav prema vlastitoj djeci, barem deklarativno, stavlja ispred svih drugih vrijednosti. Dijete je već dugo centar obitelji, a što je djece manje, to je pažnja usmjerena na njih veća. Zakon ponude i potražnje. Komplicirana trgovina našim emotivnim potencijalima.

Djeca su u većini europskih zemalja deficitarna roba i ustanovljeno je niz mehanizama da se to nadoknadi. Budući da civilizirani čovjek ima snažnu potrebu voljeti nekoga i tu svoju potrebu smatra plemenitom, u jednom periodu života učinit će sve da je zadovolji. Pa ako ne ide prirodnim putem, na raspolaganju su umjetna oplodnja, surogat majke ili usvajanje. Sve to, naravno, postoji kako bismo iskusili najveću i najplemenitiju ljubav - onu prema djetetu. I velika većina onih koji su tu ljubav iskusili kažu da je to nezaboravno iskustvo. Zbog te vlastite velike ljubavi u stanju smo shvatiti i tuđu veliku ljubav prema djeci, poistovjetiti se s roditeljima Madeleine McCann i roditeljima druge djece koja su doživjela tragediju. Upravo zato užasnuli su me podaci iz kratkog teksta Inoslava Beškera o trgovini djecom radi presađivanja organa. Talijanski ministar unutarnjih poslova Roberto Maroni rekao je da postoje dokazi o trgovini organima malodobnika na teritoriju Italije. Ugovori o trgovini sklapaju se izvan Europe, a djeca dolaze na naš civilizirani kontinent da ih izrežu i ukradu im srce, bubreg ili oko. Djeca iz Brazila, Konga, Tajlanda i Šri Lanke živa su skladišta rezervnih dijelova za europsku djecu. Bivša predsjednica parlamentarnog povjerenstva za djecu Maria Burani Procaccini tvrdi da se godišnje izreže 60.000 djece kako bi se namirile potrebe razvijenih. Za to moraju postojati golemo tržište i golema potražnja, kao i snažne kriminalne organizacije koje mogu koordinirati otkup ili otimanje djece u Trećem svijetu, transport i vađenje organa. Međutim, ono što izaziva užas nije sama činjenica što takva organizacija postoji. Postoji i trgovina drogom, oružjem, ženama za prostituciju, radnom snagom za tvornice i plantaže. Užasnuti nas treba upravo to tržište u razvijenim zemljama, to što postoje ljudi čije je dijete teško bolesno i koji su u ime te ljubavi spremni platiti da bi obogaljili ili ubili neko drugo dijete koje nikad nisu vidjeli. I užasnuti bi nas trebalo to što ih postoji tako puno. Zamislimo samo kolonu od 60.000 djece.

Koliko dugo bi nam takva kolona prolazila pred očima? A svako od te djece rođeno je u boli, a roditelji, koji ga prodaju jer su doista siromašni i jer nemaju hrane za drugu svoju djecu, po svoj prilici ne znaju da ga prodaju za rezervne dijelove. Jer, za razliku od Europe gdje su mališani deficitarni, Nepal, Indija i Šri Lanka obiluju ljudskim materijalom koji je lako kupiti i izrezati. Dijete u Indiji košta 6 dolara, manje od goveda. Međutim, kad odrasli ljudi prodaju svoj bubreg da omoguće život obitelji to je već dovoljno strašno. Ubiti dijete kako bi mu izvadili zdravo srce uistinu je nepojmljivo. Ovakva izjava jednoga europskog ministra zaslužuje naslovnicu svakih novina u svim razvijenim zemljama. U našim gradovima ljudi koji su završili medicinu neovlašteno vade djeci jetra, srca i bubrege, a to prolazi s tek kojim tekstom u novinama. O trgovini ženama za prostituciju snimljeno je niz filmova, na televiziji vidimo spotove koji nas upozoravaju na trgovinu ženama i djecom za prostituciju.

Ali o trgovini dječjim organima nema toliko govora u javnosti. Stječe se dojam da je sama ta činjenica toliko strašna da izaziva nemir pa je i novine vole izbjeći. Istina, trgovinom ženama pogođene su bile neke nama neusporedivo bliže zemlje kao što su Ukrajina i Bjelorusija, a Balkan je bio tranzitna ruta. Međutim, koliko nam je daleko najjužniji talijanski otok Lampedusa, kamo su dovožena djeca za trgovinu organima? Vrijeme je za koordinirano sprečavanje takvog trgovanja i senzibiliziranje javnosti da se dokine to tržište. Nizom akcija, rasprava, filmova, predstava, mobilizacijom zdrave pameti i morala moguće je elementarni ljudski egoizam svesti na manju mjeru. Dovoljno je da ljudi zamisle da njihovo dijete koje treba bubreg netko tretira kao skladište organa, pa bi možda razmislili o svom postupku. Treba ukazati na vezu između kriminala i tržišta, kao u slučaju prostitucije, valjalo bi pokazati roditeljima koji se odlučuju na kupnju organa da zdravlje njihova djeteta ubija drugo dijete. Trebalo bi pokazati lice takvoga djeteta u središnjem dnevniku da nam svima lebdi pred očima. Na taj način najgnusniji kriminal današnjice vjerojatno bi izgubio dobar dio tržišta.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika