Objavljeno u Nacionalu br. 690, 2009-02-03

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Naopaka pila Vedrane Rudan

Ubijanje djece i nedužnih ljudi, od holokausta do Gaze, nije tema o kojoj bi se na televiziji smjelo pričati dok brusiš i lakiraš nokte. Međutim, što skandaloznije to bolje oduvijek je bilo u samoj srži Rudaničine poetike

Što je napravila Vedrana Rudan? Nacrtala je karikaturu Muhameda s bombom u turbanu, ništa drugo. Baš kao i u slučaju znamenitog danskog originala, ni u Rudaničinoj dvorani iskrivljenih zrcala nema ni zrnca duhovitosti, nema zapravo ničega osim autorske želje i potrebe da se napravi skandal o kojem će se pričati. Ubijanje djece i nedužnih ljudi, od holokausta do Gaze, sa svim Vukovarima, Srebrenicama, Ruandama i Darfurima između njih - to definitivno nije tema o kojoj bi se na televiziji, bilo čijoj i bilo kakvoj, smjelo pričati dok si brusiš i lakiraš nokte. Međutim, drsko okretanje "pile naopako", što skandaloznije to bolje, oduvijek je bilo u samoj srži Rudaničine poetike. Ako to znaju njezini čitatelji i gledatelji, k vragu, pa nisu li to trebali znati i - kako na Nacionalovu portalu piše kolega Ćustić - urednici koji su je ponovo angažirali na Novoj TV? Hajde, dobro, dopustimo ipak mogućnost da su zaista toliko neinformirani o svojoj staroj/novoj/bivšoj suradnici, ali ne postoje li urednici upravo zato da stvari dovode u red, makar i baš ništa ne znali o stilu suradnika? Ako je emisija snimana i pripremana danima unaprijed, nije li se na nekakvom kolegiju na vrijeme moglo reći: "Ovo ne može ići, ej, pa skočit će nam za vrat i Židovi i svi živi. Objasni joj, Delale, da to mora napraviti ponovo, da nema lakiranja noktiju, da nema psovki i da mora, ako je baš zapela za to, točno citirati 'Dnevnik Anne Frank' s onim o postajanju ljudima, a ne ovako ofrlje. Alo, pa jel znate vi uopće na koji nam dan ide ta emisija, a da ne govorim da nam je gazda predsjednik Svjetskog židovskog kongresa?" Kolegij Nove TV očito nema nijednog takvog urednika, barem takvog, i nastao je (multi)medijski skandalčić lokalnih razmjera, pisalo se o njemu tri dana i onda je sve utihnulo, kako to već u nas biva sa skandalčićima lokalnih razmjera.

Ipak, taj naizgled nijemi epilog nudi nam itekakav "porod od tmine" na raznim internetskim forumima - od nepismeno zluradog veselja zbog otkaza "veleizdajnici" Rudan, do nepismeno huškačkog ustašijanja. Golem broj ljudi uključio se u to, i to baš po špranci koju sam pred koji tjedan ovdje opisao: na dva donekle razumna sudionika u raspravi - osam frustriranih idiota, s time da sedmero od tih osam podjednako mrzi i Rudanicu i Židove. No najjezivije je od svega objavljivanje nekakvog popisa tobože moćnih Židova u Hrvatskoj. Na prvi pogled čini se da se tom zloćudnom rabotom, srećom, bavi tek grupica iščašenih marginalaca, ali i to je dovoljno za podsjećanje na 1991., kad su se slični popisi (doduše, mahom Srba, ne toliko Židova) tiskali u tada najtiražnijim hrvatskim tjednim novinama. Ne znam sjećate li se još Slobodnog tjednika, ali znam da je revolveraška praksa tog obavještajno-estradnjačkog žurnalističkog smeća osim izravne štete (nanesene ljudima s objavljenih popisa) napravila i dugotrajnu nepopravljivu kolateralnu štetu apsolutno svim građanima Hrvatske, čak i onima koji će se tek dogodine roditi. Slobodni tjednik, naime, svojom je doktrinom javnog ponašanja zasijao cijelu ovu današnju njivu egzibicionističkog švindlanja i medijskog šmiranja. Sva gadljiva površnost i neobrazovana bahatost, sve dirigirano zatupljivanje i ciljano zaglupljivanje, ma sve na što vam se danas povraća u hrvatskim medijima i na javnoj sceni uopće, niklo je iz tog ST-ovog sjemena. Ono bi, naravno, ostalo jalovo da nije palo na plodno tlo, ali to je već druga priča. A ova prva, podsjetimo se, započela je objavljivanjem popisâ navodno pogibeljno opasnih Srba u Hrvatskoj, s punim imenima, adresama i telefonskim brojevima.

Kao i danas, i tad se činilo kako to čini tek grupica marginalaca (što su, na kraju krajeva, u ono doba i bili, ma koliko da su neki među njima danas ugledni i važni građani), a njihove stvarne štetočinske potencijale shvatili smo tek kad je postalo prekasno za bilo kakvu protumjeru. S takvim iskustvom, reklo bi se da bismo danas trebali znati kako reagirati dok nam je još na vrijeme. Međutim, suvremeni sastavljači popisa nepoželjnih sugrađana imaju dvije prednosti o kakvima su njihovi mrziteljski prethodnici s početka 90-ih mogli samo sanjati: štiti ih inernetska anonimnost, a publika im je (barem potencijalno) neusporedivo brojnija. I tako, još jednom, umjesto da se krug zatvori, on se pretvara u spiralu: popisi "neprijatelja" iznjedrili su žurnalizam vrijeđanja i neukusa, iz kojega se sad opet rađaju javne liste za odstrel, perpetuirajući nove vulgarne komentare i nove popise... Jedino pametno što u ovom trenutku možemo učiniti jest ne pripisivati Vedrani Rudan nikakav antisemitizam. Da joj ništa slično i ne pada na pamet, pokazala je upravo onim lakiranjem noktiju u spornom prilogu: jednako bi ih lakirala i da je pljucala po muškarcima, ženama, mladima, starima, Hrvatima, Srbima, Etruščanima, psima, Dalmatinkama, partizanima, ustašama, kukičanju ili veterinarstvu, bilo o čemu što joj se učini zgodnom metom za prekomjerno granatiranje na njezin način. Da je stvarno antisemit, Rudanica bi u svojem prvom (i posljednjem) prilogu zauzela strogu komentatorsku pozu i potegla puno više iskrivljenih i dekontekstualiziranih citata. Nema kod nje antisemitizma ni koliko je crnog pod noktom. Baš kao ni antikukičarenja ili antietruščanstva. Sve je to samo skakutanje među klasjem niklim na onoj ST-ovoj plodnoj oranici.

Uostalom - znate li da su Palestinci, baš kao i Židovi, u etnološkoj nomenklaturi pripadnici iste, semitske skupine naroda? Moja generacija to je učila u srednjoj školi (doduše, to je bilo u ona davna vremena kad su i pučkoškolci znali gdje je Stradun i kad je otkrivena Amerika, premda ni u Dubrovniku ni u Americi nikad nisu bili) i ponekima iz nje sve do danas nije jasno zbog čega se idiotska mržnja prema svakom Židovu kao takvom (mrziti Židova zato što je Židov jednako je suvislo kao i voljeti sebe samo zato što si Hrvat, nije li?) naziva upravo riječju "antisemitizam". Pa nisu li onda najveći antisemiti novog doba upravo Izraelci, odnosno njihovi politički i vojni vođe?! I ne ispada li onda da je Vedrana Rudan, dok prosvjeduje zbog ubijene palestinske djece, zapravo ambasadorica filosemitizma?

Vezane vijesti

"Dabogda te majka rodila": Beskompromisno o tabu temama

"Dabogda te majka rodila": Beskompromisno o tabu temama

U subotu 31. ožujka 2012. u riječkom HKD Teatru održat će se premijera predstave "Dabogda te majka rodila", nastale prema istoimenom romanu Vedrane… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika