Objavljeno u Nacionalu br. 690, 2009-02-03

Autor: Miljenka Čogelja

Interview

Ida Prester - medijska ikona nove generacije

Glazbenica, novinarka, voditeljica i svestrana ljubiteljica trash kulture govori o svom angažmanu za prava homoseksualaca, kompromisima u karijeri, bijegu od uredskog posla i štreberstvu u školi

Da se hrabrošću i tolerantnošću znatno razlikuje od većine hrvatskih medijskih ličnosti, nedavno je pokazala HTV-ova voditeljica Ida Prester (29). U tjednu kad su dvojica mladića navukli 24-godišnjaka Nevena Rauka na razgovor preko internetskog portala Iskrica pa potom dogovorili sastanak, našli se s njim te ge pretukli, a sve samo zato što je homoseksualac, Ida Prester sudjelovala je u photo sessionu za kalendar koji promiče različitost i toleranciju prema homoseksualcima. Iako joj već pomalo smeta etiketa "gay/queer ikone", koja je često prati u svemu što radi, svojim nastupom i porukama u javnosti uvijek nastoji braniti ono drugačije.
Mnogima je poznata kao osnivačica, autorica glazbe i tekstova te izvođačica u pop-grupi Lollobrigida. Bila je scenaristica popularne HTV-ove dokumentarne serije "Direkt", koji se na neuobičajen način bavi problemima urbane mladeži. Uz to je radila i na drugim HTV-ovim emisijama: autorica je brojnih priloga u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska", voditeljica emisije za mlade "Briljanteen", glazbene emisije "Vip DJ" te emisije o eksperimentalnom filmu "Videodrom", ove sezone u emisiji "Hrvatska uživo" ponedjeljkom ima svoju rubriku "Koktel", a bit će i jedna od voditeljica ovogodišnje "Dore".
Zaštitnica prava homoseksualaca

NACIONAL: Kako ste počeli javno promovirati prava homoseksualaca?
- Sasvim slučajno. Fani Stipković se bori za prava životinja, Gibonni i Maja Vučić spašavaju djecu u Africi, a ja ono što najbolje razumijem - gejeve. Okružena sam homoseksualcima, jako puno ih ima među mojim prijateljima. Ta koncentracija homoseksualaca oko mene vjerojatno je povezana s mojim bendom Lollobrigida. Vole nas jer smo zaigrani, provokativni, a nama su oni inspirativni jer su u posebno gadnom položaju u ovom prilično šovinističkom, klerikalnom društvu. Ti ljudi žive u posve šizofrenim okolnostima. Ne žele se skrivati, a moraju da ih netko ne prebije na ulici. A dobivaju batine puno češće nego što mislimo, svaki deseti slučaj se prijavljuje. A najgore poniženje koje se čovjeku može dogoditi jest da mora skrivati tko je. Pitala sam nedavno prijateljicu zašto ne kaže kolegama na poslu da je gej. Odgovorila mi je da nije problem samo u potencijalnim uvredama i napadima. Puno više boli to što će biti etiketirana do kraja života - svima će biti najprije lezbijka, pa tek bilo što drugo. Meni je lako promovirati njihova prava, jer sam heteroseksualna pa mogu glumiti Ivanu Orleansku. Ali da sam ja u tom položaju, vjerojatno se ne bih busala u prsa.

NACIONAL: Lani ste doživjeli fizički napad u središtu Zagreba jer ste bili u društvu s transvestitom. Kako ste to doživjeli?
- Moja prva šora, a nikog nisam uspjela razbit. Jednostavno, nije mi palo na pamet da bi se takvo što moglo dogoditi. Nisu nas napali skinsi ili nekakva udružena organizacija ekstremista. Bio je to običan hrvatski mladić, koji je napao čovjeka jer je bio obučen u žensku odjeću. Pa koga to još može frapirati. I što je sljedeće? Šamaranje žena u hlačama ili muškaraca s dugom kosom. Od staroga vijeka muškarci oblače žensku odjeću. Ali hrvatski prosjek ne podnosi ništa što odstupa od prosječnosti. Ili sam u krivu, pa je ovo bio izoliran incident, voljela bih u to vjerovati.

NACIONAL: Vi pak propagirate različitost.



- Ne propagiram nekakve perverzije, pušenje trave, analni seks i slične grozote. Samo mi se uglavnom sviđa ono što je drugačije od ustaljene vizije ponašanja, oblačenja, zabavljanja. Nešto za što je potreban minimum hrabrosti. Čini mi se da su svi odabiri koje sam napravila u životu imali neki pomak od uobičajenoga. To nije uvijek nešto krajnje subverzivno, ali drugačije je od onoga što su nas učili kako treba biti.

IDA PRESTER ljubiteljica je imidža na granici šunda i ekstravagantne odjeće, najčešće izrazito šarenih bojaIDA PRESTER ljubiteljica je imidža na granici šunda i ekstravagantne odjeće, najčešće izrazito šarenih bojaNACIONAL: Kako ste, kao odlikašica ili, kako ste sebe zvali, štreberica, postali "alternativka"?
- Još sam štreberica. Odgovorna sam, perem zube, čistim nokte, trošim u shopping centrima, prava uzorna građanka. Samo što nisam zaposlena u Hrvatskoj narodnoj banci ili u managementu Atlantic grupe, za što su me roditelji godinama pripremali, nego sam postala medijska džirlo djevojka. Sve se promijenilo kad sam 2002. dobila diplomu diplomirane ekonomistice. Izgubljena u bespućima hrvatske korporativne zbiljnosti, dala sam petama vjetra. Pobjegla sam u Njemačku, upisala faks, više i ne znam koji. Da se malo odmaknem, vidim što zapravo želim. U to vrijeme užasno su mi išli na živce nacionalizam, tuđmanofilija i popovanje o krvi i tlu. Nisam se tu dobro osjećala. Otišla sam u Köln, gdje sam se družila s ljudima iz Vijetnama, Bocvane, odasvud. S muzičarima, znanstvenicima, umjetnicima, frikovima, vratila sam se s osjećajem da sam građanka svijeta i okrenula sam sve naopako. Do odlaska na "dekadentni Zapad" uvijek sam bila "dečko koji obećava", slijedila šablonu uspješnog mladog čovjeka, a onda su me odjedanput roditelji viđali doma kako lupam po starom sintisajzeru i šijem haljinice od vreća za smeće.

NACIONAL: Što se s vama događalo nakon povratka?
- Vratila sam se i shvatila da sam potpuno izgubljena. Nisam imala novca, dečka, auto, plan. Još sam bila i bucmasta - prava Štefica Cvek. Roditelji su već bili nestrpljivi, bilo je vrijeme da počnem odrađivati dividendu onoga što je u mene bilo uloženo kroz godine. Morala sam nešto raditi, pa sam se prijavila za posao u Agrokoru. Došla sam na razgovor za posao i - ne znam što se točno dogodilo. Je li provirio neki bedž na mojoj odjeći, neki pramen kose nije stajao kako treba, zaista ne znam što se dogodilo. Ali gospođa u Agrokoru mi je rekla da njima ne trebaju otkačeni kreativci, nego operativci - ljudi koji će izvršavati zadatke, komandosi. Sjećam se da me to malo pogodilo. No na kraju je ispalo da je tako doista najbolje za sve. Ta žena je spasila i mene i firmu od propasti. Pokušala sam još nekoliko puta raditi neki uredski posao, svaki put je loše završilo. U svakoj firmi u kojoj sam bila imala sam isti osjećaj, da me želi progutati, odstraniti mi privatni život, interese, imam dojam da bi najsretniji bili da nemam ni familiju, ni vikende, ni prijatelje, da sam njihov mali robot koji živi negdje iza uredskog filadendrona. Korporativna lobotomija.

NACIONAL: Tada ste počeli surađivati s ekipom "Direkta". Kako ste ih upoznali?
- To je bilo teško razdoblje - bila sam na burzi, roditelji su gnjavili. A onda sam jednu večer na televiziji vidjela nešto što mi je izgledalo ludo. Neobični kutovi snimanja, neuobičajene teme, priče malih ljudi o njima velikim stvarima, bez senzacionalizma i tračeva. Na odjavnoj špici pronašla sam ime nezavisnog produkcijskog studija Fade in koji radi tu emisiju, na netu našla adresu i pokucala im na vrata. Pripremali su "Direkt" o agresiji, a od mene su tražili da nađem nekoga tko će pričati o svojim nekontroliranim agresivnim stanjima. Dovela sam prijatelja, žestokog nogometnog navijača, kojega smo snimali kako se priprema za utakmicu, na utakmici i nakon nje. Svidjelo im se kako sam to odradila i zadržali me. Moj je zadatak bio sjediti u kafiću na Cvjetnom trgu od popodne do navečer, pričati s ljudima i slušati njihove priče - kafić je bio zapravo moj ured.

GRUPU LOLLOBRIGIDA čine Sanja Šiljković, Lora Šuljić, Zoran Pleško i Ivana VodanovićGRUPU LOLLOBRIGIDA čine Sanja Šiljković, Lora Šuljić, Zoran Pleško i Ivana VodanovićNACIONAL: Često vas angažiraju kao voditeljicu na HTV-u, iako se baš i ne uklapate u stereotipe o hrvatskim voditeljicama.

- HTV je prilično konzervativna institucija u kojoj ljude poput mene teško prihvaćaju. Začudo, ja sam dobro prihvaćena - iako ne mogu zamisliti da mi netko na HTV-u da neku ozbiljnu emisiju. Mislim da sam jedina voditeljica na HTV-u koja se sama oblači. Pokušali su mi na početku dati stilista, ali brzo su uvidjeli da to nije za mene pa su me pustili da budem ono što jesam. No, zbog svoje osebujnosti morala sam prihvatiti neka ograničenja. Stvari na HTV-u funkcioniraju na ustaljen način. Voditelji se druže jedni s drugima, s urednicima, stvaraju kontakte koje iskorištavaju za napredovanje. Ja dođem, odradim što imam, skinem šminku i odem kući. Želim raditi stvari na svoj način, ali moram balansirati između kompromisa koje moram raditi da zadržim posao i toga da ostanem to što jesam. Nisu to veliki kompromisi, ali koji put se okliznem. Radila sam svakakve programe, najavljivala Škoru, vodila razgovore s trash estradnjacima. Takve su mi stvari zabavne.

NACIONAL: Spomenuli ste ozbiljne emisije. Kakve su uopće vaše ambicije na HTV-u?
- Moja prirodna pozicija na HTV-u je voditelj-urednik u nekoj zabavnoj ili edukativnoj emisiji. Zabava, ali ne za penzionere, evergreeni, kuhanje ili slično. Ni tračevi me ne zanimaju. Upravo zato želim raditi na državnoj televiziji, smatram to svojim prirodnim okruženjem. No nisam sigurna kolike su mi šanse za takvo što. Problem je što mi se čini da me ne doživljavaju ozbiljno, toleriraju moje često rubne cinične komentare i ekstravagantan stil, ali samo na ovoj razini gdje sam sada, ispod radara. Za neki veliki, ozbiljni HTV-ov proizvod vjerojatno bih trebala biti puno konvencionalnija. HTV je, čini mi se, u konfliktu sa samim sobom. S jedne strane želimo ostati fini i konzervativni, a s druge želimo gledanošću konkurirati "Red Carpetu" Nove TV. Smatram kako javna televizija ne smije slijediti komercijalne televizije, njihova pozicija i interesi su jasni. Uloga javne televizije, po mom mišljenju, jest informacija i zabava, ali sa sadržajem, s nekom poantom. I ona može biti moderna i urbana, ali ne smije biti opterećena grafikonima gledanosti. Radila bih show koji je usmjeren na prezentiranje zanimljivih mladih ljudi u Hrvatskoj. Ljudi koji su zavrijedili medijski prostor. Taj show ne mora bit dosadan, ne mora ga voditi neka gospođa u sivom kostimu. Može biti šaren i zabavan. Htjela bih uhvatiti kod današnjih mladih ljudi, slično kao u "Direktu", htjela bih znati o čemu razmišljaju, koji su im politički stavovi, čega se boje. Raspravljati s njima o nekim važnim stvarima, sociološkim fenomenima, klupskoj kulturi. Servirati im informacije o relevantnim društvenim događanjima, koncertima, filmovima. Danas se događaj bitan za televiziju uglavnom svodi na prepričavanje modnih kombinacija celebrityja.

U društvu najmoćnijih mlađih od četrdeset prema Nacionalovom izboruU društvu najmoćnijih mlađih od četrdeset prema Nacionalovom izboruNACIONAL: Budući da vam je to ambicija, na kakve ste kompromise spremni da bi ju ostvarili?
- Moraš imati granicu. Imala sam puno kompromisa i trudim se balansirati između svog privatnog svijeta, koji nema nikakve veze s HTV-om, i posla. Alternativci me podržavaju zato što sam jedna od rijetkih njihovih na toj poziciji. Djevojka iz pankerskih krugova koja ima pristup u mainstream svijet. Potiho mogu progurati neke stvari u vezi s njima. Ne mogu sve što hoću, ali ponešto mogu. Kad sam počela raditi "Koktel", prezentirala sam prilog o punk-folk grupi Brkovi. Sutradan mi je došao urednik s tablicom gledanosti - u minuti kad su bili pankeri, gledanost je pala. U sljedećoj emisiji gošća mi je bila Maja Šuput. Meni je u interesu raditi stvari u koje vjerujem, ali to ne isključuje intervjue s Majom Šuput. Samo radiš na tome da Brkove i slične polako vratiš, uguraš ih kroz neku rupu. Da bi radio stvari koje želiš, moraš pristati i na neke koje ne želiš.

NACIONAL: U kakvo ste obitelji odrasli, čime se bave vaši roditelji? - Tata mi je doktor Baltazar, kemija, nešto sa supravodljivošću, doktor fizike, radi u Institutu za fiziku. Mama mi je psihologinja, u mirovini. Kad gledam iz ove pozicije, u mojoj je obitelji zaista puno stvari bilo dopušteno. Primjerice, sa 16 godina sam autostopom proputovala cijelu hrvatsku obalu. Sa 17 sam već sama putovala Interrailom i prošla cijeli kontinent. Osim toga, počela sam raditi sa 17 godina, a dosta sam rano počela i živjeti s tadašnjim dečkom. Radila sam što god mi se ponudilo. Od 18. godine brinem se za vlastiti džeparac.

NACIONAL: Otac vam je počasni član benda. Kako je to postao?
- Moj je otac pravi ponosni tatica. Bio je ponosan kad su me primali u pionire, kad sam kao mala glumila Mariju u crkvi Svetog Blaža, a sad je ponosan na moj bend. Dolazi na sve naše koncerte, što je mene u početku izluđivalo. Činilo mi se da mu nije mjesto u klubu s hrpom pijanih klinaca, da gleda vlastiti kćer kako po stageu skače u baletnoj suknjici i razmazuje ruž. Mislila sam da on to nema što gledati. No, on se s vremenom potpuno uklopio u ekipu. Za naš nastup bio nam je potreban grafoskop, koji nam je on nabavio u Institutu. Sad tijekom koncerta on radi VJ-ing, stavlja slike na grafoskop u ritmu s glazbom. Tata je bio i ključni faktor pri snimanju novog spota. Trebao nam je stroj za paru, ali ga nismo uspjeli nabaviti pa ja tata uzeo tekući dušik iz firme. On je za vrijeme snimanja spota stajao iza zavjese i kad bi režiser viknuo "tata", on bi pustio tekući dušik, a mi bismo se probijale kroz paru poput starleta iz svemira.

NACIONAL: Kad su se vaši roditelji prestali bojati za vašu budućnost?
- Još se uvijek boje, ali manje, vide da stvari funkcioniraju i da mi je dobro. Ne drogiram se, nisam gladna, toplo sam obučena, uglavnom uredna, nekad i počešljana. Pričala sam na nekom intervjuu za neke beogradske novine kako sam sretna osoba: imam novca, posao koji želim raditi, samostalnost. Onda mi je ta novinarka odgovorila kako joj baš nije jasno o čemu pričam - živim u stanu od 40 kvadrata u kojem ne radi kotlić, vozim Opel Corsu 1.2 motor, oblačim se na Hreliću. Ali ne trebam više od toga. Sretna sam što mogu raditi to što želim i za to biti normalno plaćena, to je danas već jack pot.

NACIONAL: Poželite li ponekad preusmjeriti svoju karijeru, bolje iskoristiti diplomu?
- Ja sam se na neki način etiketirala. Gotovo je. Vjerujem da više nikad neću moći raditi u Agrokoru, posebno ne nakon ovog intervjua. Vjerojatno ni u Ministarstvu financija, niti ću raditi u listu Katoličke crkve. Mogla bih misliti i na način - baš me život poklopio, sad sam se zaribala. Zato što sam tako luckasta ne mogu dobiti stalan posao na HTV-u, krpam sto poslova ko ukleti Holandez. S druge strane, djevojka sam koja ne izgleda kao Nikolina Pišek, nemam dikciju kao Vesna Spinčić ni političku erudiciju Mislava Bage, a opet, sa svojim čudnim vizijama života uspjela sam dogurati dovde gdje jesam i meni više ne treba. Bar zasad.

Biografija

■ 1997. maturirala u Klasičnoj gimnaziji i srednjoj glazbenoj školi, upisala se na Ekonomski fakultet i Fakultet političkih znanosti
■ 2002. diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
■ 2002. odlazi u Njemačku
■ 2003. vraća se u Hrvatsku, počinje raditi na emisijama 'Direkt' te osniva grupu Lollobrigida
■ 2004. počela voditi emisije 'Videodrom' i 'Briljanteen' na HTV-u
■ 2007. vodila emisije 'VIP DJ' i 'Ljeto nam se vratilo'
■ 2008. vodi emisije HTV-a 'Koktel' i 'Briljanteen

Vezane vijesti

Ida Prester: Volim dronjke, ne pucam na titulu modne ikone

Ida Prester: Volim dronjke, ne pucam na titulu modne ikone

“Damski outfit za mene je totalni makeover jer se ja inače odijevam puno ležernije. Ovo mi je prvi susret s ekstenzijama i valovitom kosom u životu”,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika