Naciju su zadnjih dana ushićivali nastupi i trijumfi hrvatske rukometne reprezentacije, a usporedo sa sportskim doživljajima ushićenje nesumnjivo proizvodi i širina geste Milana Bandića, koji je u rukometni nagradni fond ubacio dodatnih petsto tisuća kuna, kako reče: "kao svoj osobni poklon". Taj "osobni poklon" pristiže, dakako, iz fonda zagrebačkog poglavarstva, odnosno iz džepova zagrebačkih građana, a Bandićeva personalistička formulacija darovnice suptilnijem promatraču ukazuje na iznimnu razvijenost Bandićeve privatne identifikacije sa Zagrebom i sredstvima koja mu u njemu stoje na raspolaganju. Ne radi se u prvome redu o davanju kao takvom, koliko o njegovome predstavljanju. Intiman odnos gospodina Bandića prema zagrebačkim fondovima poznata je stvar, bio u pitanju rukomet, pomoć prekograničnome zavičaju ili druge stvari.
Neke ankete sugeriraju da dugogodišnja privatizacija Zagreba Bandića ne će uzdrmati na sljedećim izborima; navodno je još uvijek omiljen u dovoljnoj mjeri da ih dobije. "Ne ćemo ga se riješiti", glasi parola dana, koja je u navedenom povodu stvorena u pojedinim humorističko-analitičkim krugovima. Bandićevo trajanje u vremenu svakako je proizvod činjenice da je Zagreb danas mnogo više kulturološki pregled Hrvatske kao takve, negoli njezin elitni urbani izraz. Osim toga, Bandića guraju i SDP i centrala HDZ-a, čemu se nije lako suprotstaviti. Od kandidature za gradonačelnika odustao je, na primjer, Radimir Čačić, kad je spoznao da mu ankete nisu previše naklonjene, s tim da mu ni politička logistika nije naročita u usporedbi s Bandićevom. Postoje u isto vrijeme naznake da bi promatranje predizbornih nastupa Jasena Mesića moglo postati dramski intrigantno. HDZ-ov oficijelni kandidat nastoji se vlastitom voljom i ambicijom od marginalnoga "dečka koji obećava", tj. od Sanaderova programiranog outsidera, razviti u Bandićevoga ozbiljnoga konkurenta i postati nešto više od igre. Njegovi izgledi skrivaju se kod glasača koji traže promjenu pod svaku cijenu, uz nekakvo novo lice koje se s nužnim minimumom uvjerljivosti predstavlja kao njezin nosilac. Uspije li se Mesić nametnuti publici, Sanader će ga po sili okolnosti morati podržati na nešto egzaktnije načine negoli je to do sada činio.
Radimir Čačić, na drugoj strani, preusmjerava svoje ambicije na predsjedničku kandidaturu, u čemu će vjerojatno dobiti potporu Stipe Mesića, ali neizvjesno je - paradoksima kraja nema - hoće li ga podržati i Vesna Pusić, koja također razmišlja o samoj sebi na Pantovčaku. Gospodin Čačić vjerojatno ne bi bio loš izbor za predsjednika države; dobar je ekonomist, energičan je i autonoman u odnosu na hadezeovsku vladu, a i na potencijalnu esdepeovsku, i kao takav u zemlji bi održao određenu ravnotežu vlasti, barem u istoj mjeri kao i aktualni predsjednik. Čačićev image, međutim, postao je prilično radikalan, odiše uvredljivošću, a s vremena na vrijeme obilježen je i paušalnošću. Odbili su ga zadnjih dana primiti u Sabor, zbog zakašnjenja s prijavom, što je Vesna Pusić u njegovo ime sa zgražanjem predstavila kao plod političke urote HDZ-a.
Ok, jasno je da HDZ prema Čačiću postupa tendenciozno i zlonamjerno, posebno u svjetlu činjenice da na svoga zastupnika Bagarića nije primijenio iste kriterije rigoroznoga pridržavanja propisa. Unatoč tome, gospodin Čačić za slučaj bi mogao okriviti i samoga sebe, što bi ostavilo elegantniji dojam. Kad se poziva na Bagarićev presedan, to je slično kao da se žali na policiju zašto njega hvataju zbog prolaska kroz crveno, kad je i onaj prije njega prošao kroz crveno. Da se prijavio u roku, ne bi bilo problema. Osim toga, sadašnja situacija otvorila mu je mogućnost da razotkrije HDZ kao stranku koja zakone primjenjuje selektivno čak i na razmjerno marginalnim stvarima, i bolje bi postupio da iskoristi tu situaciju, pod uvjetom da se pomiri s vlastitim dijelom odgovornosti.
Pozvao se na političku urotu i kad su njegovu firmu svojedobno prozvali zbog loše izvedenih radova u zgradi Ministarstva vanjskih poslova. Na televiziji su službenici egzaktno naveli što je po njima u zgradi izvedeno ispod standarda, a Čačić je na to odgovorio kako je "očito da je izborna kampanja počela", ni riječju ne komentirajući ono što njegovoj tvrtki predbacuju. Politički nastupi pretendenata na najviše državne funkcije, koji pritom žele uvesti veći stupanj reda u državi, nametnuti nekakva građanska pravila i podići razinu političke konzekventnosti, ne podnose takvu paušalnost i skretanja s teme, i taj bi specijalan poučak gospodin Čačić morao usvojiti prije ulaska u veličanstvenu bitku za predsjednika.
Odmjereni, precizni i stručni Jurčić
U njoj ga, uostalom, čekaju snažni protivnici koje se ni po čemu ne može unaprijed otpisati. Za HDZ će, po mnogim naznakama sudeći, zaigrati sam Ivo Sanader. Protiv njega radi galopirajuća ekonomska kriza, ali propagandna logistika i televizijski efekti njegove retorike ostaju snažni, bez obzira na to što je (ta retorika) uglavnom utemeljena na demagogiji. SDP će vjerojatno kandidirati Ljubu Jurčića, ekonomista koji je zadnjih mjeseci drastično poboljšao svoj javni status. Nepristran je, spreman na suradnju s drugim strankama uključujući i HDZ, odmjeren, precizan i vrlo stručan, i ta svojstva mu daju dobru podlogu za predsjedničke aspiracije, kad ga već nisu etablirala na planu stranačko-političke pragmatike. Kako stvari trenutačno stoje, izostat će sraz Šimonovića i Josipovića (koji su neki zli cinici unaprijed opisali kao nastup "štrebera protiv štrebera"), a ni Tomislav Dragičević ne pokazuje zasad poseban entuzijazam u odnosu na svoje najavljene pretenzije, što znači da bi se pitanje budućeg predsjednika države moglo riješiti u trolistu Sanader-Čačić-Jurčić. Ne bude li nekih specijalnih iznenađenja, dakako.
Laušić i Haag; MVP i mine
Iz svjedočenja ratnog šefa Vojne policije Mate Laušića u Haagu može se zaključiti da taj profesionalni policajac odgovornost za svoje politički motivirane propuste nastoji danas koncentrirati kod optuženih ratnih zapovjednika. Prema zaključku suca Alphonsa Orieja, njegovi "izvještaji i analize nisu odražavali pravo stanje stvari na terenu" i "oslikavali su situaciju u izrazito pozitivnom svjetlu, što je bilo daleko od istine". Ubojstva u Varivodama, na primjer, ili mučenja i ubojstva u Lori, bila su primarno u nadležnosti njegove službe, bez obzira na spoznaje koje o njima imaju glavni operativni zapovjednici. Laušić je pokušao pravno preživjeti na tvrdnji da su ti zapovjednici dobivali izvješća, i da su po funkciji bili odgovorni za primjenu sankcija nad vojnim zločincima i kriminalcima, ali pokazalo se u proceduri da je ta tvrdnja krajnje manjkava. Realistička izvješća od njega nisu dobivali, a upitno je koliko su se - na temelju onoga što su znali - mogli baviti prijavama i kažnjavanjima, s obzirom na to da je za taj posao izravno zadužena Vojna policija, koja u odnosu na zapovjedništva funkcionira kao inokosna institucija. Situacija se razvija.
U minskom polju pokraj Petrinje poginuo je prije nekoliko dana osamnaestgodišnjak, a usporedo s tim pojavila se vijest da je Hrvatska izostavljena s popisa zemalja koje će do 2013. godine od EU-a dobivati četrdeset milijuna eura godišnje pomoći za razminiravanje. Zašto je izostavljena? Zato što u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova smatraju da ona "zbog uspješnog razminiravanja ne spada više među minski najugroženija područja", tako da nisu ni aplicirali za dobivanje spomenutih sredstava. No comment.