Britanska patronažna medicinska sestra Caroline Petrie suspendirana je zato što je, na kraju svojeg prvog kućnog posjeta 79-godišnjoj May Pippen, upitala pacijenticu želi li možda da se i pomoli za njezino zdravlje. Starica je (premda kršćanka) odgovorila s "Hvala, ne trebate", Caroline je rekla OK, pa su se lijepo pozdravile. Sutradan je baki došla druga patronažna sestra i, riječ po riječ, May joj je, zla ne sluteći, ispričala detalj o Carolininoj jučerašnjoj ljubaznoj ponudi. A kolegica je to lijepo prijavila šefovima i, dok si rekao "Gospodin je moj pastir..." eto Carolini suspenzije zbog, pazi ovo, "nepoštivanja ravnopravnosti" i "nametanja vjerskih uvjerenja". Sama pacijentica je šokirana takvom odlukom, kaže da je Caroline bila ljubazna i profesionalna, te da se nada kako neće dobiti otkaz. Šefovi još nisu donijeli odluku o tome, ali u međuvremenu su Caroline poslali na nekakav "tečaj za razvijanje tolerancije i prihvaćanje različitosti".

I sam Richard Dawkins, najpoznatiji i najuvjerljiviji ateist današnjice, sigurno je ostao zblenut nad tom jučerašnjom viješću. Caroline je, naime, prvo ljubazno pitala May, onda i s jednakom ljubaznošću prihvatila njezino (također ljubazno) odbijanje; nije joj uvaljivala molitvenike ili časopise, nije je pozivala na pravi put, niti počela glasno moliti unatoč staričinoj želji. Nenametljivost i poštivanje različitosti u samoj su se svojoj esenciji pojavile za tog kratkog susreta dviju pristojnih žena. I sad jedna od njih mora ići na tečaj o nečemu što itekako dobro i poznaje i prakticira!

Problem bi u čitavoj priči postojao jedino da je Caroline svoju molitvu ponudila nekoj uvjerenijoj vjernici neke druge konfesije, osobi koja vjeruje da joj Carolinino moljenje na drugačiji način – znači, barem malo drugačijem bogu - može samo pogoršati bolest. Takva bi pacijentica zacijelo sestrin nastup opisala nametljivijim i netolerantnijim no što je to učinila May, a moguće je i da bi se požalila na kvalitetu medicinske usluge, što May nije učinila.

Carolini sad prijeti otkaz. A što bi bilo u obrnuto postavljenoj sceni, recimo, da je bolesna i nemoćna kršćanka May na kraju posjete rekla: "Sestro, molite za mene", i da je Caroline to ispričala svojim šefovima? Bi li (prema istim propisima!) May ostala bez patronažne skrbi, ili bi joj u kuću dolazio i instruktor s onog "tečaja za razvijanje tolerancije i prihvaćanje različitosti"? Kako bi presudili politički korektni činovnici? Čija bi tu prava na različitost (ponavljam – prema istim propisima!) bila ugrožena, i čime?

Prije dva dana hrvatska je Udruga za prava ireligioznih osoba najavila jače aktiviranje. Kao agnostik udaljen samo korak od ateizma (naime, tek sam na polovici Dawkinskove "Iluzije o Bogu", a Hitchensovu "Bog nije velik" još nisam ni otvorio) sugerirao bih im da, pri afirmaciji svojih vrijednosti i prava na javni glas, temeljito prouče sva iskustva britanskih kolega. Jer bilo bi stvarno glupo da se i u Hrvatskoj jednoga dana (koji danas punoljetni građani Hrvatske, doduše, neće doživjeti) zbog besmislenog netolerantnog tjeranja na toleranciju dogodi nešto slično slučaju Caroline Petrie, paradoksu prispodobivom jedino onom oglasu s nekog beogradskog haustora: "Poklanjam tri mačeta – dva različita, jedno isto".