ŠUKER I PRÖLL Hrvatski i austrijski ministar financija prošli tjedan u Zagrebu: iza zatvorenih vrata razgovaralo se o antirecesijskim mjeramaPremijer Ivo Sanader u sve težoj je situaciji jer su pritisci na njega da počne povlačiti poteze kako bi spriječio sve dublju ekonomsku krizu sve jači, te ne dolaze samo iz Hrvatske, nego i iz inozemstva, od najvećih hrvatskih inozemnih prijatelja. Situacija je za Sanadera sve teža jer vodeći ljudi HDZ-a, zbog lokalnih izbora, od njega traže da do svibnja ne poduzima nikakve nepopularne poteze. Neki od vodećih ljudi HDZ-a, posebno oni s desnice, smatraju da bi za HDZ bilo opasno kad bi u ovom trenutku krenuo u rebalans proračuna ili bilo koju drugu stabilizacijsku mjeru, jer bi one pogodile upravo one segmente stanovništva odakle HDZ dobiva najveću potporu. U posljednjih tjedan dana značajno se pojačao pritisak hrvatskih poslovnih krugova na Vladu i Sanadera jer je stanje u gospodarstvu sve teže, a proteklih dana započeo je i značajan pritisak iz inozemstva, osobito iz Austrije.

Iz dobro obaviještenih izvora bliskih Vladi Nacional je doznao kako je austrijski ministar financija Josef Pröll tijekom svog prošlotjednog posjeta Hrvatskoj od hrvatske vlade zatražio hitno provođenje mjera koje će osigurati makroekonomsku stabilnost u idućem razdoblju. Iako je Pröllov dolazak u hrvatskim medijima predstavljen kao sastanak na kojem se raspravljalo o ekonomskoj stabilnosti regije, Nacionalov sugovornik tvrdi kako je Pröll svom hrvatskom kolegi prenio službeni austrijski stav kako Hrvatska mora što prije početi provoditi antirecesijske mjere: "Austrijanci su jako zabrinuti zbog ekonomske situacije u Hrvatskoj, prije svega zbog sposobnosti Hrvatske da otplaćuje dugove. Austrijske banke ovdje su plasirale milijarde eura, a s obzirom na to što im se događa u Ukrajini i Rumunjskoj, strah ih je da uskoro i Hrvatska ne upadne u probleme s likvidnosti. Hrvatski bankarski sustav trenutačno je stabilan, ali Austrijanci se boje kako bi moguća devalvacija kune izazvala krizu. Zato je Pröll Šukeru priopćio kako očekuje da Vlada počne provoditi mjere koje bi osigurale dugoročnu stabilnost tečaja kune."

Takav pritisak Austrije trenutačno je velik problem za hrvatsku vladu. Naime, ako želi pomoći Hrvatskoj narodnoj banci da očuva stabilnost tečaja kune, Vlada bi morala provesti rebalans proračuna i značajno smanjiti državnu potrošnju. Te mjere podrazumijevaju zamrzavanje plaća, mirovina i ostalih socijalnih davanja. Riječ je o potezima koje već mjesecima zazivaju i domaći gospodarstvenici, ali Vlada dosad nije htjela pristati na njihove zahtjeve strahujući da bi tako nepopularne mjere mogle naštetiti njihovu političkom rejtingu uoči svibanjskih lokalnih izbora. U ovom trenutku Vlada je odlučna u namjeri da u rebalans ne kreće prije izbora, a taj je stav Vlade Nacionalu potvrđen iz više različitih izvora. Ipak, s obzirom na to da je Austrija već godinama glavni gospodarski i politički partner Hrvatske, teško je očekivati da će vlada premijera Ive Sanadera moći na sličan način zanemarivati zahtjeve tamošnje vlade. Ustraje li hrvatska vlada u svojim namjerama da ne provodi nikakve radikalne poteze do lokalnih izbora, može se očekivati i pogoršanje odnosa s Austrijom, a to sigurno neće imati dobre efekte na proces hrvatskog pridruživanja Europskoj uniji.

HERBERT STEPIC, šef Raiffeisen banke, predložio je stvaranje fonda za spas austrijskih banakaS druge strane, zabrinutost austrijskih vlasti za stabilnost tečaja hrvatske valute vrlo je razumljiva. Naime, pad vrijednosti kune u odnosu na euro vjerojatno bi izazvao brojne teškoće za sve austrijske tvrtke koje posluju u Hrvatskoj, a takvim bi događajima osobito bile pogođene banke. One su u posljednjih desetak godina na hrvatsko kreditno tržište plasirale gotovo 20 milijardi eura. Zasad je povrat tih plasmana relativno siguran, s obzirom na to da je većina njih izdana uz valutnu klauzulu, pad vrijednosti kune izazvao bi i rast otplatnih rata. U okolnostima gospodarske recesije brojni hrvatski građani vjerojatno ne bi mogli otplaćivati skuplje rate kredita, a to bi moglo izazvati i krizu bankarskog sustava. Zbog toga Austrijanci s pravom procjenjuju kako bi devalvacija kune mogla rezultirati time da velik broj "zdravih" kredita u kratkom vremenu postane nenaplativ. Uz to, ne treba zanemariti ni činjenicu da bi padom tečaja vrijednost imovine i kapitala banaka i ostalih austrijskih tvrtki u Hrvatskoj bila značajno umanjena. Austrijskim bankama taj se efekt već dogodio u Ukrajini i Rumunjskoj, pa je logična njihova želja da unaprijed spriječe slične događaje i u Hrvatskoj. U tom kontekstu Pröllov dolazak u Hrvatsku samo je dio velike vanjskopolitičke akcije koju provodi austrijska vlada. Naime, gospodarska recesija koja je pogodila države srednje i istočne Europe u ovom trenutku ozbiljno ugrožava makroekonomsku stabilnost Austrije. Tamošnje banke su u proteklih petnaest godina provodile vrlo snažno poslovno širenje u regiji. Trenutačno Erste, Raiffeisen, Bank Austria, Hypo i ostale austrijske banke u regiji imaju kreditne plasmane u iznosu od 224 milijarde eura. Riječ je o golemim sredstvima, koja iznose otprilike 78 posto austrijskog BDP-a.

Otplata tih dugovanja uvelike je ugrožena teškim stanjem u Ukrajini, Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. Samo u Ukrajini je većina potraživanja austrijskih banaka postala nenaplativa, a riječ je o otprilike 10 milijardi eura. Uvidjevši kako će ekonomsko stanje u Austriji uvelike ovisiti o stanju u državama istočne Europe, austrijski gospodarstvenici, uz podršku austrijske vlade, zatražili su od Europske unije da formira fond koji bi pomogao tim državama. Osnivanje takvog fonda, vrijednosti između 100 i 150 milijardi eura, prvi je predložio čelnik austrijske Raiffeisen banke Herbert Stepic. Njegova inicijativa isprva nije izazvala pozitivne reakcije europskih čelnika, no kad su se u cijelu akciju aktivnije uključili i predstvanici austrijske vlade, stvorila se određena podrška za taj prijedlog. Značajan je uspjeh u tom kontekstu ostvario austrijski premijer Werner Faymann koji je uspio uvjeriti njemačku kancelarku Angelu Merkel da načelno podrži austrijski prijedlog. Njezina podrška je vrlo važna jer je u prošlosti upravo ona bila glavni protivnik zajedničkih europskih antirecesijskih mjera, strahujući da će na kraju Njemačka plaćati za gospodarski oporavak drugih država. No sada, uz njemačku potporu, austrijski prijedlog pomoći državama srednje i istočne Europe ima mnogo više izgleda da bude prihvaćen. Ipak, ako i bude prihvaćen, teško je vjerovati da će taj fond raspolagati s više od 100 milijardi eura. Ta svota u ovom trenutku dovoljna je da stabilizira tržišta recesijom pogođenih država, no ako se kriza financijskih tržišta nastavi širiti, očito je da ta sredstva neće biti dovoljna. Zbog toga se austrijska vlada odlučila za provođenje preventivnih diplomatskih akcija kako bi spriječila izbijanje krize u državama gdje je bankovni sustav još uvijek stabilan, kao što je Hrvatska. U tom kontekstu Austrija će u idućem razdoblju s posebnom pažnjom motriti poteze hrvatske vlade. Od premijera Sanadera i njegovih ministara zahtijevat će se konkretne mjere za borbu protiv recesije. Vlada dosad nije uspjela odgovoriti na takve zahtjeve, a ako nastavi s takvim ponašanjem, teško će moći zadovoljiti zahtjeve Austrije. O tim je zahtjevima i sam Sanader razgovarao s kancelarom Faymannom u Beču, nekoliko dana nakon Pröllova posjeta Hrvatskoj.

JADRANKA KOSOR prva je u Vladi doznala za pitanje drugog mirovinskog stupa, a onda je premijer Sanader došao na ideju da se taj novac pretoči u državni proračunPritisak Austrije sigurno će dodatno pojačati nervozu koja posljednjih tjedana postoji u hrvatskoj vladi. Naime, premijer Sanader i njegovi suradnici već su neko vrijeme suočeni s brojnim kritikama domaćih gospodarstvenika i ekonomskih stručnjaka.
Dobar dio poduzetnika nezadovoljan je činjenicom da Sanader ne želi provesti kvalitetne antirecesijske mjere, čelnici financijske industrije ljuti su zbog najave o reformi mirovinskog sustava, a ekonomski stručnjaci Sanaderu zamjeraju da je svojim nepromišljenim postupcima ugrozio kreditni rejting države i tako Hrvatsku doveo u potencijalno još goru situaciju. Posebno je zanimljivo da Sanadera danas napadaju i ljudi koji su još prije nekoliko mjeseci smatrani njegovim saveznicima, suradnicima, pa čak i bliskim prijateljima.

Tako su prošlog tjedna Vladu u javnosti oštro kritizirali čelnik HT-a Ivica Mudrinić i predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković. Obojica su iskazali svoje nezadovoljstvo politikom koju Vlada vodi posljednjih mjeseci, iako su u tom razdoblju više puta blisko surađivali sa Sanaderom. Podsjetimo, Luković je nedavno, nakon telefonskog razgovora sa Sanaderom, stopirao najavljeno povećanje kamata Zagrebačke banke, a Mudrinić je nedavno čak figurirao i kao nasljednik Damira Polančeca na poziciji potpredsjednika Vlade. Ipak, upućeni tvrde da su njihove kritike dokaz činjenice kako poduzetnici imaju sve manje povjerenja u sposobnost Vlade da riješi ekonomske probleme u državi. Također, kritike koje dolaze od Mudrinića, Lukovića, ali i drugih poduzetnika jasno pokazuju kako su oni trenutačno pod jakim pritiskom stranih vlasnika tvrtki kojima se nalaze na čelu, te su zbog toga, suprotno svojim dobrim odnosima s premijerom, u javnosti prisiljeni zastupati interese svojih kompanija. Posljedica takve prakse je da premijer ima sve manje saveznika, a u takvoj situaciji njegova nervoza je sve očitija.

Vlada je dosad uspješno koristila Ekonomsko vijeće kao alibi za svoje odluke, ali nakon što je odbila paket antirecesijskih mjera koje je Vijeće predložilo, to više neće moći činiti. Dapače takav potez izazvao je veliko nezadovoljstvo kod nekih članova tog tijela, pa je pitanje hoće li ono uopće postojati u budućnosti. U javnosti se spekulira kako će ga napustiti tri njegova člana, esdepeovci Ljubo Jurčić i Branko Grčić, te još jedan neimenovani član. Ipak, Ljubo Jurčić je u razgovoru za Nacional demantirao kako planira napustiti Vijeće, rekavši kako će ostati njegov član dok god bude imao osjećaj da svojim radom može pomoći. Ipak, eventualni raspad Ekonomskog vijeća mogao bi postati još jedan težak udarac za javni imidž Sanaderove vlade. Upravo ta spoznaja vjerojatno je glavni uzrok izražene premijerove nervoze proteklih dana. Posljedica te nervoze bila je i Sanaderova ishitrena i nepromišljena izjava o promjenama mirovinskog sustava. Naime, premijerova izjava o ukidanju drugog stupa mirovinskog osiguranja izazvala je pad burzovnog indeksa Crobex od čak 6 posto, ali i ljutnju čelnika financijskih institucija koje trenutačno upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Svoju zabrinutost zbog takvih namjera Vlade izrazile su i brojne međunarodne financijske institucije, poput Svjetske banke. Nadalje, svoje nezadovoljstvo premijerovim postupkom izrazili su i neki članovi Ekonomskog vijeća smatrajući kako je neozbiljno da premijer izlazi u javnost s idejama, iako ih nikad prije nije spomenuo na sjednicama Vijeća.
EKONOMSKO VIJEĆE Polančec i Šuker neposredno nakon što je premijer Sanader iznio svoj prijedlog za ukidanje drugog mirovinskog stupaInače, sudeći prema informacijama koje je Nacional dobio iz krugova bliskih Vladi, premijerova najava o ukidanju drugog stupa iznenadila je i neke od njegovih najbližih suradnika: "Cijelu priču o mirovinskom sustavu pokrenuo je Silvano Hrelja iz Hrvatske stranke umirovljenika, koji je više puta od Jadranke Kosor tražio da riješi problem 130 tisuća budućih umirovljenika koji su izabrali drugi stup i čije će mirovine zbog toga biti osjetno manje, ali nije uopće spominjao ukidanje drugog stupa. Jadranka Kosor potom je počela vršiti jak pritisak na Ivana Šukera i Damira Polančeca tražeći da se taj problem riješi, ali nikakva rješenja nisu donesena, nego se o toj problematici tek nekoliko puta neformalno razgovaralo u užem kabinetu Vlade. Nitko nije očekivao da će premijer najaviti ukidanje drugog stupa na Ekonomskom vijeću. Učinio je to samoinicijativno, bez prethodnih konzultacija sa suradnicima i očito je kako je tako izazvao veliku štetu."

Nacionalov sugovornik ističe kako nije prvi put da je premijer u javnosti istupao na takav način. Sličnu stvar navodno je učinio i u prosincu tijekom pregovora sa sindikatima o suspendiranju kolektivnog ugovora i obećanoj povišici plaća za zaposlene u javnim službama. Premijer je tada u javnosti potpuno neutemeljeno izjavio kako će u slučaju da sindikati odustanu od svojih potraživanja, uspjeti ukinuti proračunski deficit, da bi kasnije, kad ga je ministar financija Šuker upozorio kako nulti deficit ni na taj način nije moguć, samoinicijativno naredio prekid pregovora sa sindikatima. Mnogi upućeni smatraju kako su takve neodgovorne izjave premijera posljedica njegova nedovoljnog znanja o ekonomiji, dok drugi drže kako premijerovu nervozu izaziva činjenica da trenutačno ne zna kakve mjere ponuditi nezadovoljnim poduzetnicima. U takvim okolnostima Sanader bi mogao početi razmišljati o promjeni politike.

Naime, iako se od njega trenutačno zahtijevaju iznimno nepopularne mjere, premijer bi njihovim provođenjem mogao pokazati kako je spreman ponašati se kao odgovoran političar. Tako bi vjerojatno osvojio simpatije značajnog broja hrvatskih birača, te bi jednu nepovoljnu situaciju neposredno uoči izbora mogao pretvoriti u svoju veliku političku pobjedu.