Objavljeno u Nacionalu br. 694, 2009-03-03

Autor: Eduard Šoštarić, Marko Biočina, Orhidea Gaura

PREMIJEROVA BITKA ZA OPSTANAK

Samo sezona Sanadera spašava

PREMIJER IVO SANADER odlučio je ne provesti nužne radikalne zahvate za spas ekonomije jer se boji da će mu nepopularne mjere ugroziti predsjedničku kandidaturu 2010.

U STRAHU Sanader ne poduzima nužne
korake za spas gospodarstva jer
se boji da će izgubiti glasače i
koalicijske partnereU STRAHU Sanader ne poduzima nužne korake za spas gospodarstva jer se boji da će izgubiti glasače i koalicijske partnereIako tvrdi kako se radi o dugoročnoj strategiji borbe protiv recesije, hrvatska vlada provedbom paketa antirecesijskih mjera želi osigurati funkcioniranje države do kraja mjeseca lipnja 2009. Nacional doznaje kako je upravo to premijer Ivo Sanader saopćio svojim ministrima i ostalim državnim dužnosnicima na sastanku o rebalansu proračuna koji je prošlog petka održan u Ministarstvu financija. Premijer je okupljenima tom prilikom rekao kako je glavni cilj Vlade da do 30. lipnja proračunski deficit ne pređe razinu od 3 posto, ustvrdivši kako će, ako se u tome uspije, ekonomska situacija u zemlji biti znatno lakša.
Na taj način, Vlada je opet svoje političke ciljeve pretpostavila borbi protiv recesije u Hrvatskoj, a takva politika mogla bi imati katastrofalne posljedice po stanje hrvatskog gospodarstva. Naime, iako premijer Sanader nije objasnio na čemu temelji svoju prognozu, iz njegovih riječi može se iščitati kako on računa na uspješnu turističku sezonu. Glavni dio sezone počinje upravo u srpnju, pa je lako zaključiti kako se Vlada nada da bi visoki prihodi od turizma tijekom srpnja i kolovoza mogli pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. No, ako se to ne dogodi, Vlada će biti prisiljena povući radikalne mjere. Iz te perspektive čini se da ekonomska budućnost Hrvatske gotovo u potpunosti ovisi o uspjehu turističke sezone. Takva politika Vlade bit će veliko razočaranje za sve koji smatraju kako bi država već sada trebala započeti s provođenjem dugoročnih reformi kojima bi bili rješeni neki problemi od kojih hrvatsko gospodarstvo pati već godinama, i koji su, uz globalnu recesiju, glavni razlog zašto se Hrvatska danas nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji.

Od Vlade se tražilo da radikalno smanji javnu potrošnju i određena socijalna davanja, započne reformu birokratskog aparata i zaustavi one investicije koje imaju dugi rok povrata uloženog, kao što je pelješki most. Ipak, nijedna od tih mjera nije sadržana u antirecesijkom programu. Razlog tomu je što u Vladi smatraju kako bi takve mjere bile politički štetne pred lokalne izbore koji će se održati u svibnju. Lokalni izbori samo su prvi korak u Sanaderovom planu da se što duže održi na vlasti po svaku cijenu. Kao što je poznato, Sanader se već uvelike odlučio da se kandidira na predsjedničkim izborima početkom sljedeće godine. Da bi to mogao, on mora imati stabilnu političku situaciju, jer ako se uruši ekonomija doći će do širokog političkog nezadovoljstva. Sanader ne želi nikakvim mjerama izazivati nezadovoljstvo potencijalih birača. Zato je ove mjere donio kasno i nevoljko, a one nemaju gotovo nikakvu snagu. Jedino što bi moglo pomoći jest rebalans budžeta, ali nema nikakvih naznaka da bi taj rebalans mogao biti od većeg značenja. Sanader se očito plaši drastičnog rezanja budžeta jer bi tada morao zamrznuti ili smanjiti plaće u državnom aparatu, smanjiti socijalna davanja mnogima koji ih ne zaslužuju te smanjiti subvencije neefikasnim državnim i javnim poduzećima te poljoprivredi, kojoj to ne može smanjiti jer će izgubiti koalicijskog partnera, Hrvatsku seljačku stranku. Zato odgađa bilo kakve drastične mjere nadajući da će se svjetska ekonomska situacija nekim čudom popraviti, što, s obzirom na sve ono što se čuje sa svjetskih burza, teško može očekivati. Uz to, on polaže i nadu u turističku sezonu, koja bi mogla, ako bude uspješna, stabilizirati situaciju u Hrvatskoj. No podaci iz turističkih organizacija pokazuju da će se to teško ostvariti.

Zbog toga su premijer Sanader i njegovi suradnici očito odlučili da kroz svoj antirecesijski program pokušaju spriječiti financijski slom države barem do završetka izbora, a tek onda procijeniti što se treba činiti dalje. Ipak, pokažu li se ove mjere nedovoljnima i ne uspije li se ponovno pokrenuti rast BDP-a, stanje u lipnju moglo bi postati puno gore, pa je pitanje što će Vlada tada uopće moći učiniti. Ekonomski stručnjak Branimir Lokin kaže kako Vlada kupuje vrijeme nadajući se uspješnoj turističkoj sezoni: "Vladine antirecesijske mjere ustvari bi mogle postati prorecesijske. Naime, radi se o kratkoročnim mjerama kojima je cilj zaustaviti pad proizvodnje i stabilizirati ekonomsku situaciju do ljeta kad počinje turistička sezona. Ona je jezičac na vagi gospodarskih prilika u zemlji. Ipak, ako se ove godine barem približno ne ponove turistički rezultati iz 2008. godine, može se pretpostaviti kako neće doći do stabilizacije i kako će se pad BDP-a nastaviti. Hrvatska će tada biti prisiljena provesti radikalne mjere, koje su potpuno drukčije od ovih."

Slično mišljenje o Vladinom paketu od deset antirecesijskih mjera prošlog se tjedna moglo čuti od mnogo ekonomskih stučnjaka i analitičara. Generalno mišljenje bilo je kako je plan nedorađen i kako se uglavnom sastoji od deklarativnih namjera. Plan je izrađen u vrlo kratkom vremenu. U Vladi još početkom prošlog tjedna nije bilo nikakvih planova o izradi antirecesijskog programa. Dapače, Sanader je za izradu takvog programa još ranije bio angažirao Ekonomski institut, da bi potom većina predloženih mjera bila odbijena, uz ocjenu kako njihova provedba u ovom trenutku ne bi bila politički oportuna.

Kako je Nacional doznao od osobe vrlo bliske vrhu vladajuće stranke, u Vladi su odlučili izraditi svoj antirecesijski plan tek prije tjedan dana, kad su domaći mediji objavili kako predsjednik Stjepan Mesić oko sebe okuplja ugledne hrvatske gospodarstvenike, te kako će u suradnji s njima izraditi prijedlog mjera za borbu protiv recesije: "Premijer je postao svjestan kako bi takva Mesićeva akcija u javnosti mogla biti prihvaćena vrlo dobro, a Vlada bi istodobno zbog neaktivnosti mogla postati nepopularna. Ministri Šuker i Polančec već su i ranije od premijera tražili da provede neke mjere. No, tek je Mesićeva inicijativa Sanadera uvjerila da nešto treba učiniti, ali problem je u tome što je on mjere želio predstaviti već u četvrtak na sjednici Ekonomskog vijeća, tako da baš nisu imali vremena za izradu prijedloga." Ipak, Vladin prijedlog mnoge je ostavio nezadovoljnima.


Radimir Čačić kaže da je deficit države danas 12 milijardi kunaRadimir Čačić kaže da je deficit države danas 12 milijardi kunaNaime, on se može opisati kao program od deset mjera, u kojemu devet mjera ovisi o jednoj. Ta najvažnija mjera koju je najavila Vlada je rebalans proračuna, no on bi trebao biti proveden tek za šest tjedana. Većina ostalih mjera ovisi upravo o tome koliko će rebalans biti uspješan, odnosno koliko će novca Vlada uspjeti prenamijeniti i potrošiti na mjere koje bi trebale pomoći gospodrastvu. Sudeći prema glasinama o velikom padu državnih prihoda s jedne strane, ali i najavama Vlade kako neće zamrznuti plaće u javnom sektoru i smanjiti određena socijalna davanja, upitno je koliko će novca biti dostupno u proračunu. Bez novca, i brojne druge mjere bit će neprovedive.

Dapače, čak i da bi realizirali svoj cilj i do kraja lipnja održali proračunski deficit na razini ispod 3 posto, ministri će morati znatno smanjiti proračune resora kojima su na čelu. No, s obzirom na to da je premijer Sanader najavio kako neće prekidati kapitalne investicije, poput pelješkog mosta, te kako Vlada još uvijek ne planira zamrznuti rast plaća zaposlenih u javnim službama, poprilično je izvjesno kako do značajnijih ušteda neće biti moguće doći bez promjena u sustavu subvencija i u sustavu socijalnih davanja.
Primjerice, država godišnje izda oko 9 milijardi kuna subvencija, a golem dio tog novca odlazi u poljoprivredu. Problem je u tome što se aktualni sustav subvencija u poljoprivredi pokazao potpuno neefikasnim, jer je prema zamisli čelnika HSS-a Josipa Friščića i Božidara Pankretića osmišljen tako da izdaje financijsku potporu i malim, potpuno nerentabilnim, seoskim gospodarstvima. U ovakvoj situaciji, takav sustav bi vjerojatno bio ukinut, ali problem je u tome što na to gotovo sigurno neće pristati HSS, a teško je vjerovati da bi Sanader sada bio spreman ugroziti budućnost vladajuće koalicije. Osim toga, već prilikom donošenja proračuna subvencije poljoprivredi su smanjene za 100 milijuna kuna, pa bi Friščić od Sanadera sada mogao tražiti da se smanje i ostale subvencije. Glavni kandidat su potpore koje Ministarstvo mora prometa i razvitka Božidara Kalmete isplaćuje Hrvatskim željeznicama i linijskim prijevoznicima, a iznose oko dvije milijarde kuna. Veliki potrošač proračunskog novca je i ministarstvo Jadranke Kosor. Za obitelj, branitelje i međugeneracijsku solidarnost trenutačno se izdvaja nešto više od 4 milijarde kuna godišnje, a mnogi smatraju kako bi ta cifra mogla biti nekoliko puta manja. Ipak, smanjenje dijela socijalnih davanja, iako nužno, teško je očekivati prije lokalnih izbora. Na udaru rezanja troškova zato bi se mogao naći resor Dragana Primorca.

Naime, proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa proteklih je godina konstantno rastao, a iznosi oko 12 milijardi kuna. Upravo zato, Primorac bi se mogao naći pod pritiskom da se odrekne dijela sredstava. Plan ušteda ministri moraju izraditi do kraja tjedna i dati ih na uvid ministru financija Ivanu Šukeru. Kako tvrdi Nacionalov sugovornik, Šukera to čini politički vrlo moćnim: "On je danas najbliži suradnik premijera Sanadera. Premijer mu vjeruje i njegov rejting u Vladi je posljednjih mjeseci strahovito porastao. Dokazuje to i što je sastanak oko rebalansa proračuna održan u njegovu ministarstvu, a ne u Vladi. Šuker sad ima Sanaderovu dozvolu da pritišće ostale ministre. No, mnogi od njih na potrošnji grade vlastit imidž, pa se može očekivati da će neki ministri u sljedećem periodu pasti u Sanaderovu nemilost." Nije teško shvatiti zašto je štednja Vladi bitna. Osim rebalansa proračuna, većina mjera koje su predložili ne odnosi se na štednju, već na potrošnju, a trenutačno nije jasno gdje će pronaći novac za financiranje takvih mjera.

JADRANKA KOSOR s premijerom Sanaderom i Đurom Dečakom: njen utjecaj u Vladi s krizom opadaJADRANKA KOSOR s premijerom Sanaderom i Đurom Dečakom: njen utjecaj u Vladi s krizom opadaTako je i s planiranom financijskom pomoći Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj. Naime, Vlada je obećala da će osigurati dodatnih 400 milijuna eura kako bi HBOR mogao kreditirati gospodarstvo. Iako se radi o dobrom potezu, država prvo treba osigurati taj novac, a to nije nimalo jednostavan zadatak. Vlada će na stranim tržištima, osim novca za HBOR, morati pronaći i novac za povrat dospjelog dijela inozemnog duga u ovoj godini. Ministar Šuker zasad nije imao uspjeha tražeći kreditore, a situacija bi mogla biti još teža ako, na temelju loših makroekonomskih pokazatelja, neka od velikih svjetskih bonitetnih agencija snizi kreditni rejting Hrvatske, što se već dogodilo cijelom nizu istočnoeuropskih država.

Također, ako želi pomoći malim i srednjim poduzetnicima Vlada bi novac za HBOR morala pronaći što prije, jer kako tvrde u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, upravo je ožujak ključni mjesec u poslovanju takvih tvrtki. S obzirom na katastrofalne poslovne rezultate u prva dva mjeseca 2009., brojne tvrtke bi se u ožujku mogle naći u velikim problemima, a ne bude li pomoći mnoge će i propasti. Zbog toga uspjeh ove mjere zapravo ovisi o tome koliko će brzo država uspjeti pribaviti potrebna sredstva. Upitno je i Vladino obećanje kako će osigurati likvidnost na tržištu, tako što će skratiti rokove plaćanja javnih poduzeća na 60 dana. Naime, iako bi takva mjera uvelike poboljšala stanje na tržištu, teško je vjerovati da je ona provediva. Naime, javna poduzeća su i dosad imala zakonsku obvezu plaćanja u roku 90 dana, ali tu obvezu gotovo nikad nisu poštovala. Rokovi plaćanja javnih poduzeća, pa i institucija kao što je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje često su bili dulji od 200 dana. Zbog toga je teško vjerovati da Vlada u ovako teškoj ekonomskoj situaciji može dekretom radikalno smanjiti rok plaćanja. U Vladi se pak nadaju kako će likvidnost javnih poduzeća osigurati kroz uštede u njihovu poslovanju. Ipak, preliminarni popis ušteda koji je izrađen u Vladi sadrži brojne nerealne planove.

Teško je vjerovati da će HEP, kao što se planira, smanjiti troškove održavanja svojih objekata i tako uštedjeti 40 milijuna kuna, niti da će Hrvatska pošta uspjeti uštedjeti 80 milijuna kuna putem smanjenja plaća radnika, budući da je u toj tvrtki na snazi kolektivni ugovor, pa je smanjenje plaća bez pristanka sindikata praktički nemoguće. Posebno je bizaran plan ušteda u Fini, gdje namjeravaju uštedjeti 750 tisuća kuna smanjivanjem i isključivanjem grijanja i hlađenja prostora koji ne koriste. Zbog toga zasad nije izvjesno da će državne tvrtke uspjeti uštedjeti 2 milijarde kuna. Brojne kritike izazvala je i Vladina namjera da kroz kontrolu uvoza zaštiti domaću industriju, kao i činjenica da će akcijski plan za turizam biti izrađen tek do 31. ožujka. Naime, tada već počinje predsezona, a mnogi turistički radnici smatraju kako je sad posljednji trenutak da se realiziraju mjere kojima bi se utjecalo na cijene smještaja u Hrvatskoj i tako donekle spasila sezona.

DAMIR BAJS ministar turizma u najtežoj godini za hrvatsku privreduDAMIR BAJS ministar turizma u najtežoj godini za hrvatsku privreduIpak, unatoč tome što su u Vladi očito zaključili kako jedino uspješna turistička sezona može spasiti hrvatsko gospodarstvo, oni zasad ne poduzimaju ništa osim marketinških aktivnosti. Iako je zbog devalvacije valuta u nekoliko velikih istočnoeurospkih država, poput Mađarske, izazvala to da je Hrvatska tamošnjim potrošačima danas četrdesetak posto skuplja nego prošle godine, ministar turizma Damir Bajs zasad nije najavio bilo kakvu pomoć hotelijerima. Ako se tim problemima doda i pad dolazaka iz zapadne Europe, a velike hrvatske agencije bilježe čak 40 posto manje rezervacija iz Austrije, sezona bi mogla biti neuspješna. U takvoj situaciji, Vladina preporuka hrvatskim školama da maturalna putovanja organiziraju u Hrvatskoj ne ulijeva povjerenje da će se problemi u turizmu uspješno riješiti. Neovisni ekonomist Damir Novotny smatra kako je upravo ta mjera dobar pokazatelj kako se ne radi o ozbiljnom antirecesijskom planu: "Antirecesijske mjere Vlade izgledaju kao predizborni politički program, a ne kao paket ekonomskih mjera koje bi trebale pomoći Hrvatskoj da se suoči s recesijom. Recesiju se ne može zaustaviti blagim političkim preporukama. Moramo se ugledati na zapadnoeuropske zemlje čije su vlade donijele fiskalne zakone. Na taj način se ozakonjuju mjere ukupnih ekonomskih politika koje onda mogu zaustaviti negativne recesijske trendove. Ako država već želi pomoći turizmu, onda postoje dva načina na koji to može učiniti. Prvi je da hotelijerima pomogne pri otplati velikih kreditnih zaduženja uz pomoć kojih su proteklih godina financirali unapređenje svojih objekata, a drugi je taj da smanji državne namete i na taj način im pomogne da formiraju konkurentniju cijenu. Ipak, koliko znam država zasad nije učinila ni jedno ni drugo."

HDZ glasove branitelja plaća 7 mlrd. kn godišnje

Velike financijske obveze hrvatske države spram hrvatskih branitelja sve više potapaju državni proračun u vrijeme najveće ekonomske krize u posljednjih dvadeset godina. Ako država doista želi napraviti rez, to neće biti moguće bez zadiranja u mirovine i razne socijalne naknade branitelja. Antirecesijske mjere hrvatske vlade ostavile su nedirnutima hrvatske branitelje, jednog od najvećih korisnika državnog proračuna.
Naprotiv, u vrijeme najveće gospodarske krize od hrvatskog osamostaljenja, hrvatska vlada je ne samo odustala od diranja u njihova stečena prava već je u 2009. odlučila povećati njihove mirovine, pa je tako samo za ovu godinu predviđeno približno 5 milijardi kuna za 60 tisuća braniteljskih mirovina. Ako se tomu dodaju i drugi troškovi predviđeni u Ministarstvu branitelja od 1,1 milijarde kuna za skrb branitelja, pa potom troškovi predviđeni u Ministarstvu zdravstva i ostalim institucijama, brojka se penje do čak 7 milijardi kuna godišnje.

U troškovima predviđenim za skrb branitelja u iznosu 1,1 milijardu kuna najviše odlazi za trajna prava branitelja odnosno invalidnine i obiteljske invalidnine u iznosu 875 milijuna kuna. To su prava koja nitko ne može osporiti braniteljima ranjenima i oboljelima na bojištu, te njihovim obiteljima. Također, neupitna je briga u stambenom zbrinjavanju invalida Domovinskog rata koje je u 2008. iznosilo 100 milijuna kuna. Međutim, opće je poznato kako je veći dio ratnih invalidnina dobiven nakon prometnih nezgoda, pada niz stepenice, samoranjavanja u alkoholiziranom stanju i slično. Raznim braniteljskim udrugama isplaćuje se 27 milijuna kuna za njihovo funkcioniranje, a za poboljšavanje kvalitete života 3 milijuna kuna. Samo za sudske troškove izvršavanja pravomoćnih presuda Ministarstvo branitelja mora isplatiti 9,5 milijuna kuna. Jednokratna prava iz Zakona o hrvatskim braniteljima iznose 14,5 milijuna kuna godišnje. Za zapošljavanje branitelja država izdvaja 40 milijuna kuna godišnje. Ako to čini čak 13 godina nakon Domovinskog rata onda je posve jasno kako je država i njezin model skrbi za branitelje doživio potpuni fijasko, jer se priča o tome trebala davno završiti. Otkad je Jadranka Kosor počela voditi brigu o hrvatskim braniteljima broj invalida Domovinskog rata popeo se s 20 tisuća početkom 2004. na 43 tisuće danas. Prosječni iznos braniteljskih mirovina iznosi 5100 kuna. Više od 50 tisuća hrvatskih branitelja ima veću mirovinu od hrvatske prosječne mirovine, a od tog broja 30 tisuća branitelja prima mirovinu veću od 6 tisuća kuna.

S ovakvom ekonomskom logikom u državi u kojoj sve manje radne snage plaća sve više umirovljenika, i to onih između 35-55 godina života, situacija je neizdrživa. HDZ je golemim izdvajanjima za branitelje od njih zapravo učinio populaciju naviknutu na vegetiranje i iščekivanje prihoda svakog petog u mjesecu na svojim računima umjesto da je kvalitetnim programima omogućio njihovo zapošljavanje.
I dok hrvatski poduzetnici pokušavaju naplatiti svoje usluge od države čekajući nekoliko mjeseci kako bi uopće mogli preživjeti, između ostalih, i osigurati mirovine hrvatskim braniteljima, predsjednik zagrebačke Hvidre Ivan Pandža nedavno je izjavio kako su branitelji danas najugroženija skupina u ovoj državi, jer mu se nije nešto svidjelo oko reforme zdravstva, odnosno bilo mu je nezamislivo da branitelji izdvajaju dodatnih 3 posto za zdravstvo kao što će to morati izdvajati i ostali građani.
Među 60 tisuća umirovljenih branitelja, njih petina je mlađih od 40 godina, a radni staž branitelja u prosjeku je 18 godina. Hrvatska u odnosu na zapadnoeuropske zemlje ima najveći broj invalidskih i obiteljskih mirovina. Od početka stvaranja Zakona o hrvatskim braniteljima i njihovim pravima bilo je jasno kako HDZ pod svaku cijenu želi izdašnim materijalnim pravima na dulji rok stvoriti sigurno biračko tijelo, a važno je da broji što više članova. Tako se uspjelo doći do brojke od približno 500 tisuća hrvatskih branitelja koje je na neki način trebalo zbrinuti povlasticama, autima bez carinskih i poreznih davanja, udjelima, mirovinama, kuponima i tome slično.

Temeljna obveza i dužnost svakog hrvatskog državljanina početkom Domovinskog rata bila je obrana države i tu sva priča oko privilegija treba prestati. Svu moguću pažnju i skrb države bilo da se radi o povlasticama, mirovinama i slično trebali su dobiti jedino ranjenici i invalidi, obitelji poginulih hrvatskih branitelja i bivši zatočenici logora. Ono što je država trebala učiniti prema svim ostalim hrvatskim braniteljima koji su ostali bez posla zbog toga što im je tvrtka u kojoj su radili propala jest omogućiti im ponovno zapošljavanje i resocijalizaciju. Međutim, to nije znala učiniti, bilo je lakše posegnuti u državni proračun i imati socijalni mir, podijeliti braniteljima poduzetničke kredite bez programa, uvoz automobila bez carina i poreza, a onda je uslijedila najveća privatizacijska prevara u iznosu 13 milijardi kuna. HDZ je još 1998. proveo propalu kuponsku privatizaciju hrvatskih tvrtki u kojima su najveći dobitnici trebali biti hrvatski branitelji, a na koncu su bili najveći gubitnici. Dodijeljene vrijednosne kupone hrvatskih tvrtki za privatizaciju branitelji su prodavali ispod svake cijene “torbarima” koji su preko noći postali vlasnici velikih investicijskih fondova, odnosno većinski vlasnici poduzeća u privatizaciji. Nešto slično događa se i s braniteljskim fondom koji vrijedi između 3 i 4 milijarde kuna. Udjele su dobivale, između ostalih, čistačice, tajnice u kabinetima MORH-a, Oružanih snaga i policije, policijski službenici sa asfalta nekoliko desetaka kilometara udaljeni od bojišta i slično. HDZ ni pod koju cijenu ne želi objaviti popis hrvatskih branitelja, jer bi se na taj način teško kompromitirao. Naime, na popisu bi se našle tisuće osoba koje su Domovinski rat provele ponajviše u Austriji, Mađarskoj, te Njemačkoj. HDZ-ova izdašna i posve nerazumna financijska politika spram braniteljske populacije od početka njezina stvaranja sada je došla na naplatu.
HDZ je dozvolio masovnu proizvodnju lažnih invalida, jer se u početku nije htio obračunati s takvim koruptivnim pojavama u društvu. Kako bi ipak pokazao da želi raščistiti s takvim pojavama HDZ je preko USKOK-a pokrenuo kozmetičke akcije ”Dijagnoza 1 i 2” kojima je bio cilj raskrinkati lažne branitelje i invalide Domovinskog rata. Rezultati su bili katastrofalni, razotkriveno je “čak” 10 lažnih invalida i potom je sve stalo.

Kada se dolaskom koalicijske vlade Ivice Račana htjelo uvesti reda među lažnim braniteljima i invalidima opet je HDZ zagalamio. Tada se tvrdilo kako je revizija najdublja uvreda za invalide Domovinskog rata. Primjerice, kada je okončan rat u Vijetnamu samo je jedan američki general stekao pravo na invalidninu dok ih je u Hrvatskoj vojsci dvadesetak. Naklonost HDZ-a prema braniteljskoj populaciji i njegova velika financijska pomoć svih prošlih godina raznim braniteljskim i udrugama invalida ima prije svega političku pozadinu, ne samo zbog glasačkog tijela već i zbog činjenice da su udruge odrađivale političke zadaće u ime stranke. U rujnu 1996. Hvidra je po zapovijedi tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška organizirala prosvjed na Markovu trgu na kojem je bilo desetak tisuća ratnih vojnih invalida.

Prosvjed je predvodio tadašnji predsjednik Hvidre i HDZ-ov zastupnik u Županijskom domu Sabora Marinko Liović. Svrha prosvjeda bila je da Šušak demonstrira silu i preplaši tzv. tehnomenadžersku struju u HDZ-u, dakle, Nikicu Valentića, Zlatka Matešu, Borislava Škegru i ostale. Liović je dobro obavio zadaću pa je dobio kadrovski stan od stotinjak kvadrata u elitnom dijelu Zagreba i čin bojnika, iako je u ratu bio pripadnik odjela minobacača u pričuvnoj brigadi. Tada je Hvidra prvi put upotrijebljena u političke svrhe. Godine 2001. održan je prosvjed na splitskoj Rivi u znak potpore generalu Mirku Norcu. Glavni organizatori bili su Stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata i Hvidra, a stvarni organizator bila je tada glavna opozicijska stranka HDZ. Tada su branitelji drugi put iskorišteni u političke svrhe. Čelni ljudi Hvidre, od Mladena Jurkovića preko Marinka Liovića, do Josipa Đakića, redom su bili i jesu saborski zastupnici HDZ-a. Iz toga se vidi da je vodstvo Hvidre uvijek bilo pod čvrstom kontrolom HDZ-a.

Sudbina države u rukama Bajsa

Koliko će i na kakav način svjetska financijska kriza utjecati na nadolazeću turističku sezonu na hrvatskoj obali, još uvijek je teško prognozirati, no po svemu sudeći sezona će biti slabija nego lani. Neki pokazatelji mogu se vidjeti već iz statistike Ministarstva turizma. Tako je u studenom 2007. Hrvatsku posjetilo 207.975 turista, a ostvarena su 507.578 noćenja, dok je u studenom 2008. godine bilo približno 11 tisuća ili oko 6 posto turista manje, te čak 56 tisuća ili oko 12 posto manje noćenja. I na svjetskom nivou predviđaju se negativni trendovi, posebno u prvih šest do devet mjeseci ove godine.

Državni tajnik za turizam Branko Grgić rekao je da je Ministarstvo turizma zbog toga rebalansom prošle godine i planiranjem proračuna u 2009. osiguralo ukupno 185,5 milijuna kuna za pojačanu promidžbu Hrvatske u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom. “Vladinim Programom pripremnih i provedbenih aktivnosti za turističku 2009. godinu predviđeno je ostvarivanje turističkog prometa na razini prošle godine. Međutim, s obzirom na trenutačnu globalnu gospodarsku situaciju, konačnu procjenu za turističku 2009. dat ćemo nakon sajma ITB u Berlinu”, rekao je Branko Grgić. No, u Adriatica.netu trenutno bilježe rast u svim segmentima turističke ponude. Izvršni direktor korporativnih komunikacija te tvrtke Kristijan Gržetić razlog rasta vidi u činjenici da je Adriatica.net ove godine puno ranije nego inače izdala katalog za sezonu 2009./2010.

“U ovom trenutku je prerano govoriti o tome kakva će točno biti turistička sezona. Iako naši preliminarni statistički podaci bilježe rast od 15 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, te brojke još uvijek nisu relevantne. To je rezlutat ranijeg datuma izlaska našeg kataloga i većeg angažmana u first minute aranžmanima koji donosi određene beneficije za raniji booking. Međutim, bolje prognoze moći ćemo dati tek u travnju, a najkonkretnije tek u lipnju. Ako se ostvare prošlogodišnji rezultati, sezonu možemo smatrati uspješnom”, rekao je Gržetić.
Direktorica receptivnog odjela u Generalturistu Marija Perša kaže: “Ako pad u odnosu na prošlu godinu bude samo 10 posto, mislim da možemo biti sretni. Trenutačni rezultati nisu ništa lošiji od onih prošle godine. Međutim, situacija je puno neizvjesnija. Dolazi do otkazivanja već dogovorenih i prodanih aranžmana, što se ranije rijetko događalo”, rekla je Marija Perša.

Ona smatra da će ove godine trend biti bliže i jeftinije destinacije, a mogao bi profitirati i privatni smještaj. Sljedeći tjedan počinje jedan od najvećih turističkih sajmova u svijetu, ITB Berlin, od kojeg se puno očekuje, a nakon toga slijedi veliki turistički sajam u Moskvi. “Sajam u Moskvi za nas je izuzetno važan jer s ruskim touroperaterima pojedinačno ostvarujemo najveći promet i oni su jako zainteresirani za našu ponudu, posebno za područje Istre. Prošle godine taj je promet iznosio više od 40 milijuna kuna, uključujući i programe u Crnoj Gori. Međutim, tražili su bolje uvjete, na koje naši hotelijeri za sada ne pristaju te trenutačno nijedna strana ne želi popustiti. No, ne traže samo Rusi povoljnije uvjete, to traži cijeli svijet te svakodnevno zaprimamo upite za snižavanjem cijena. No, sve je bolje od otkazivanja. Istodobno treba spomenuti i jedan svijetli primjer, a to je japansko tržište koje ne pokazuje znakove recesije u smislu smanjenja programa za Hrvatsku”, kaže Marija Perša.
Budući da je prema statističkim podacima udio organiziranih turističkih dolazaka s 20,8 milijun noćenja u prošloj godini iznosio svega 34 posto, dok je udio individualnih dolazaka s čak 36,2 milijuna noćenja iznosio čak 66 posto, pitanje je hoće li kriza najviše pogoditi upravo agencije. Prošle je godine 15,5 milijuna ili 27 posto noćenja ostvareno u kućanstvima, a gotovo isto toliko u hotelima i aparthotelima.
S 13,3 milijuna noćenja kampovi su uzeli čak 27 posto tržišta, a još 23 posto ulazi u statistiku pod opisom ”ostalo”. Ukupan udio stranih gostiju prošle je godine iznosio čak 84 posto. S više od milijun i pol gostiju i gotovo 11 milijuna noćenja godišnje među stranim turistima u Hrvatskoj najviše je Nijemaca, a slijede ih Slovenci i Talijani. Prema statistikama, oko polovice stanovnika Slovenije odnosno njih više od milijun je u 2007. i 2008. ljetovalo u Hrvatskoj, s prosječnih 5,5 milijuna noćenja godišnje. Talijana je na našoj obali prošle godine bilo oko 80 tisuća manje nego 2007., odnosno 1,16 milijuna s oko 5 milijuna noćenja. Slijede Austrijanci, Česi, Poljaci pa potom Nizozemci, Mađari, Slovaci i Francuzi.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika