04.03.2009. / 15:15

Autor: Nika Jurčević

Spas za mnoge: Tableta koja briše loša sjećanja

Sjećate se filma “Vječni sjaj nepobjedivog uma” u kojem Jim Carrey i Kate Winslet, nakon bolnog prekida, odluče zauvijek izbrisati jedno drugo iz svojih sjećanja? Ta SF ideja sve je bliže stvarnosti. Dok znanstvenici pokušavaju pronaći način da omoguće brisanje neželjenih foldera iz našeg sivog spremnika uspomena, mišljenja stručnjaka podijeljena su kada je riječ o etičnosti te ideje

Nekih stvari doista se ne želimo sjećatiNekih stvari doista se ne želimo sjećatiNe bi li bilo idealno kada bi svi mogli pobijediti svoje strahove, izbrisati bolne uspomene i preboliti potisnute nemire? Bilo bi, a možda i jest! Znanstvenici su otkrili da fobije i posttraumatski stres mogu biti zauvijek izbrisani iz memorije naših sivih stanica, i to uz pomoć običnog lijeka za krvni tlak.

Je li to moguće?

Kada ljudi proživljavaju traume, njihovo tijelo luči adrenalin koji djeluje na dio mozga povezan s emocijama. Na taj se način stvaraju sjećanja ispunjena intenzivnim emocijama, poput straha ili tjeskobe. No takva se sjećanja mogu ublažiti uzimanjem propranolola, lijeka za snižavanje krvnog tlaka koji blokira receptore adrenalina.

Prijašnja istraživanja pokazala su da ljudi koji su doživjeli traumu poput silovanja ili prometne nesreće pokazuju manje znakova stresa ako su prije prisjećanja na te događaje primili dozu propranolola, tj beta blokatora. No kako bi istražili može li ta pilula dugoročno zaustaviti vraćanje straha, Merel Kindt i njezini suradnici na "Amsterdamskom sveučilištu" proveli su istraživanje na 60 zdravih studenata.

Studentima su pokazane slike paukova, dok su u isto vrijeme primali blage električne šokovi kojma je umjetno stvoreno sjećanje ispunjeno strahom. Rečeno im je da dobro zapamte slike i vrate se sutradan. Tada su ih podijelili u dvije skupine, jednoj su dali propranolol, a drugoj placebo pilulu. Studenti iz prve skupine puno su rjeđe treptali kada su ponovno gledali fotografije paukova uz dodatne zastrašujuće zvučne efekte, što indicira na to da su bili pod puno manjim stresom od onih koji su dobili samo placebo.

Zbogom fobijama

Isto testiranje proveli su nekoliko dana nakon uzimanja propranolola, kada je lijek izašao iz njihova organizma, a rezultati su bili isti - znači li to da je loš dio njihova sjećanja zauvijek izbrisan? Ili barem ublažen dovoljno da ne uzrokuje nikakve mjerljive fizičke reakcije poput ubrzana lupanja srca ili znojenja dlanova? "Ne možemo dokazati da je sjećanje potpuno nestalo, ali dovoljno je oslabjelo da ga više ne možemo detektirati." rekla je Kindt.

U teoriji ova bi metoda mogla iskorijeniti sjećanja na traume koje smo proživjeli prije nekoliko godina, njome bi se moglo pomoći pacijentima da savladaju svoje fobije, opsesije, poremećaje prehrane, pa čak i seksualne probleme. No ta istraživanja odnose se samo na emociju straha, dok stanja poput posttraumatskog stresa često uključuju i složenije emocije, poput ljutnje i srama, a je li i njih moguće na isti način eliminirati, još uvijek je nepoznato.

SF umjesto stvarnosti

Dakle, prema ovom istraživanju najbolji način da pobijedite npr. strah od visine jest da se bacite s "bungee jumpingom" nakon što ste popili djedovu tabletu za tlak? Bilo bi vrlo praktično kada bi to bila istina, no osim znanstvenih nedoumica, ova tema pokrenula je i oštre rasprave među britanskim stručnjacima vezane uz njezinu etičnost.

Dr Daniel Sokol, predavač medicinske etike na "George's University" u Londonu rekao je: " Uklanjanje loših sjećanja nije isto što i uklanjanje ožiljka ili madeža. To je nešto što će promijeniti naš identitet, jer sve što mi jesmo pohranjeno je u sjećanjima". Prema njegovom mišljenju takva bi metoda bilo vrlo korisna u nekim slučajevima, no "prije nego što iskorijenjenje nečijeg sjećanje učinimo mogućim, trebali bismo se zapitati kakve to efekte može imati na individualca, društvo i humanost ljudskog bića".

Profeseor John Harris, stručnjak u bioloskoj etici na "University of ManchesterW rekao je pak "Na svakome je da sam odabere je li brisanje nekih sjećanja vrijedno rizika od mogućih posljedica, poput psihološkog diskontinuiteta".

Na greškama se uči

Čak i kad bi ova metoda zaista bila djelotvorna, tko bi nam mogao garantirati da nećemo slučajno izbrisati i naša najdraža sjećanja? A što je s onim "na greškama se uči"? Kada bi tako lako mogli izbrisati sjećanja na loša iskustva I zaboraviti sve greške koje smo napravili , tko nam garantira da ih ne bi ponovili?

Ideja brisanja čovjekova sjećanja nije ništa manje etički upitna od ideje kloniranja, no još uvijek nema razloga za paniku - jer za sada je dokazano samo da se ovom metodom osjećaj anksioznosti drastično smanjuje, no čini se da će pravo brisanje sjećanja i dalje ostati samo tema SF filmova. Možda je tako i bolje.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika