GOL U DERBIJU Na nedavnom derbiju u Splitu između Hajduka i Dinama, Ibričić je postigao drugi gol za pobjedu Hajduka od 2:0 (na slici u duelu s Luisom Ibañezom"Ibro, Ibro", skandirala je Torcida nakon Hajdukove pobjede u Zaprešiću nad Interom. Senijad Ibričić, Hajdukovo pojačanje i bivši igrač "Zagreba", postao je miljenik navijača kada je s 25 metara dao gol Dinamu u nedavnom derbiju na Poljudu. Senijad je početkom rata iz BiH kao dječak s obitelji prognan iz Kotor Varoši, a nogomet je prvi put počeo trenirati u Vrbovcu.

U utakmici u Zaprešiću reprezentativac BiH ne samo da je postigao svoj sedmi gol u ovogodišnjem prvenstvu, nego je prvi put u životu dobio suzavac u oči. Dan nakon utakmice imao je povez na oku, ali suzavac u spreju kojim su redari "špricali" Torcidu - Ibričić je slučajno nastradao - nije ostavio posljedice.
"Naravno da mi je drago što mi je Torcida skandirala. Navijači Hajduka su me prihvatili, a ja igram najbolje što mogu. Znam da Hajdukovi navijači poštuju one koji se maksimalno zalažu. Protiv Dinama i protiv Intera postigao sam golove i tako pridobio njihove simpatije. Takvo skandiranje je veliko priznanje igraču koji je u Split stigao sa strane. Hajduk grabi prema prvom mjestu i uvjeren sam da ćemo biti prvaci", priznao je Ibričić kojeg uskoro čeka reprezentativni nastup s BiH u utakmici protiv Belgije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.

NACIONAL: Što se dogodilo u Zaprešiću?
- Prvi put sam doživio takvo iskustvo. Torcida je skandirala nama u čast, zvala me, a ja sam radostan potrčao prema tribini s našim navijačima. Bacio sam im dres, okrenuo sam se i osjetio peckanje i bol u oku. Nisam znao od čega je i nisam obraćao pozornost na redare. Kada sam se odmakao nekoliko metara, čuo sam uzvike navijača: "Bježite, suzavac!". Okrenuo sam se i vidio redara koji mi je bio najbliži kako šprica suzavac po navijačima. Radio je to i drugi, treći, četvrti. Očigledno su se dogovorili. Šprintom sam se zaletio prema svlačionici, tražeći doktora da mi ispere oko. Stavili su mi kapi, isprali oko i dali zaštitni povez. Sada sam dobro.

NACIONAL: Je li to bila situacija gdje se morao upotrijebiti suzavac?
- Naravno da nije. Torcida nije učinila ništa što bi bilo opasno za sigurnost igrača ili utakmice. Radovali su se, navijali i tražili da im se bace dresovi, nije bilo nereda. Nije mi jasno zašto su to redari učinili. Posebno kada se zna da redarska službe ne smije imati suzavac i upotrebljavati ga. Na televizijskim snimkama se vidi da su redari od ranije imali pripremljen suzavac i planirali ga upotrijebiti. Jedino logično objašnjenje je da su time htjeli isprovocirati Torcidu kako bi došlo do nereda.

NACIONAL: Je li Ibro vaš nadimak?
- U Splitu me svi zovu Ibro, što je skraćenica od prezimena. U Bosni me zovu Trupko. To mi je nadimak iz djetinjstva. Rodio sam se i rano djetinjstvo proveo u Kotor Varošu. Kao dječak bio sam bucmastiji i krupniji. U to vrijeme bila je neka pjesma "Ej, trupavko!" i nazvali su me Trupko.

NACIONAL: Kada ste počeli igrati nogomet?
- Od sedme godine igram nogomet. Počeo sam trenirati u Vrbovcu. Iz Kotor Varoša smo morali otići kada je počeo rat. Moja je obitelj prognana i stigli smo 1992. u Hrvatsku. Od početka mi je to dobro išlo i u Vrbovcu sam trenirao tri godine. Kada je rat završio 1996., nismo se mogli vratiti u svoju kuću u Kotor Varošu jer je to mjesto ostalo u Republici Srpskoj. Cijela obitelj, petero braće s obiteljima su otišli u Sanski Most jer su se tamo vraćali prognani Bošnjaci i Hrvati. Otac se kasnije u mirovini sam vratio u Kotor Varoš. Strašno mu je nedostajalo njegovo mjesto. Ibričići su velika obitelj. Sva braća su oženjena, imaju djecu i veliki je praznik kada se svi skupimo. Tada nam treba hotelska sala. I ja sam se oženio prije godinu i pol dana, s nepune dvadeset i dvije. Oženio sam se mojom dugogodišnjom djevojkom Anitom, dok sam još igrao u "Zagrebu".

NACIONAL: Kako se razvijala vaša karijera?
- Nakon povratka u Bosnu, nastavio sam igrati nogomet u Sanskom Mostu, u klubu Podgrmeč. Sve do 18. godine sam igrao u Podgrmeču, koji je igrao u drugoj i trećoj ligi. Dogurao sam do prvog tima. Kako sam igrao dobro, uspio sam doći u "Zagreb".

NACIONAL: Kako se to dogodilo?
- Podgrmeč je igrao u drugoj ligi, čak smo bili peti. Imali smo vrlo solidnu ekipu za malo mjesto kao što je Sanski Most. Kako sam dobro igrao i zabijao golove, primijetio me Davor Vokić iz Gruda u Hercegovini. Postao je moj prijatelj, menadžer i vjenčani kum. Pitao me bi li želio igrati u većem hrvatskom klubu i ja sam pristao. U ljeto 2004. došao sam na probu u Split. Vokić je poznavao ljude u Hajduku i javio sam se treneru Ivanu Kataliniću. Nakon dvadeset dana nisam ih zadovoljio. Rekli su mi da nisam dovoljno dobar da ostanem u Hajduku. Nisam se obeshrabrio. Imao sam 18 godina i u tim godinama ne znaš što je razočarenje. Meni je bila čast što sam uopće mogao trenirati u Hajduku. Kada su mi rekli "Nisi za Hajduka", dobro sam to podnio. Da sam to doživio u 21. godini, to bi bio neuspjeh i razočarenje. S Vokićem sam iz Splita stigao do "Zagreba". Trener je bio Mile Petković, a sportski direktor Robert Prosinečki. Bili su jako zadovoljni sa mnom i nakon samo pet dana imao sam ugovor.

NACIONAL: Često vašu igru i pojavu na terenu uspoređuju s Robertom Prosinečkim?
- Vrlo često su me uspoređivali s Prosinečkim i to mi je strašno imponiralo. Naravno da je za ostanak u "Zagrebu" bilo važno mišljenje trenera Petkovića, ali je i istina da je Prosinečki u meni vidio talentiranog igrača. Sve dok nije otišao u stožer nogometne reprezentacije, uvijek mi je davao savjete. I ne samo meni, već svim igračima koji su željeli napredovati. Nisam dobro poznavao starije hrvatske igrače, ali tu čuvenu generaciju Prosinečki, Boban, Štimac, Šuker, Bilić sam s divljenjem gledao. Prosinečki je bio moj idol i bila mi je čast upoznati ga, igrati godinu dana u "Zagrebu" dok je bio sportski direktor.

NACIONAL: Tu ste sezonu odlično odigrali u "Zagrebu".
- Te godine je ekipa "Zagreba" odlično igrala. Čak smo dva puta pobijedili Hajduk, u Zagrebu 2:1, u Splitu IBRIČIĆ igra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine koja nastupa u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo; dosad imaju dvije pobjede i dva poraza, a uskoro igraju utakmicu s reprezentacijom Belgije4:2. Možda mi je bilo suđeno stići do "Zagreba" i iskušati se prije u manjem klubu. "Zagreb" je tada okupio otpustio stare igrače i doveo mlade. Tako sam dobio priliku odmah zaigrati. Iza Petkovića trener je bio Slovenac Rus, a nakon njega stigao je Ćiro Blažević.

NACIONAL: Kakav je bio Blažević?
- Nisam ga prije poznavao. Svi smo bili impresionirani i uspostavili smo dobru suradnju. Stalno nam je davao upute i galamio, ali nikad u lošoj namjeri, i tjerao na naporan rad. U početku je uvodio kaznene krugove. Kada bi napravio pogrešku, poslao bi te trčati kazneni krug. Uveo je mnoge novosti. Igrao sam veznog i polušpicu, koja mi najbolje leži. Volim djelovati iz drugoga plana, iza napadača, baš kao što me trener Miše sada postavlja u Hajduku. Ta sezona sa "Zagrebom" je bila jako dobra. Na kraju smo bili treći sa sasvim mladom ekipom. U njoj su igrali Stojkić, Vrdoljak, Mandžukić, Lovrek, Nadarović, Sopić, Brkljača, Mujudža.

NACIONAL: Neke igrače iz te ekipe, poput Vrdoljaka i Mandžukića, Zdravko Mamić doveo je u Maksimir. Zašto ste otišli u Split, a ne u Maksimir? Žali li Mamić što vas nije doveo u Dinamo?
- Ne znam žali li, ali mu sigurno nije svejedno što dobro igram u Hajduku i što zabijam golove Dinamu. Prije nego što sam čuo za interes Dinama i Hajduka, imao sam nekoliko zanimljivih ponuda iz inozemstva. Ti se transferi nisu realizirali. Kada sam prošlog ljeta čuo da se za mene zanima Hajduk, spominjao se i Dinamo. Odmah sam rekao da želim ići u Hajduk i bio sam zadovoljan što su razgovori o prelasku u Hajduk odmakli dalje, nego kontakti s Dinamom. Vidio sam da se u Hajduku događaju nove stvari. U svakom intervjuu tadašnji trener Goran Vučević je izjavljivao da me želi kao pojačanje. To mi je bio dodatni motiv za dolazak, a što je Mamić mislio, ne znam. I ne volim se na to vraćati. U Splitu sam zadovoljan. Sve je to od Boga.

NACIONAL: Mislite da ste došli u Hajduk po Božjoj providnosti?
- Da, ja sam vjernik i vjerujem da je Bog želio da igram nogomet, da se afirmiram u "Zagrebu" i da sada nastupam u velikom Hajduku, s kojim bih želio osvojiti titulu prvaka. Kako je Bog tako htio, ja sam zadovoljan i presretan. Nekim drugačijim raspletima se ne opterećujem.

NACIONAL: Iako ste dobro igrali i prošlu jesen, u sve tri utakmice u nastavku prvenstva igrali ste jako dobro. Što se dogodilo?
- Uvijek je igraču teško kada prijeđe iz manjeg u veći klub. Trebalo mi je neko vrijeme za adaptaciju. Hajduk ima ime, zahtijevne navijače, drugačiji način rada i sve to na igrača stvori pritisak. Zato nisam odmah mogao pokazati sve što znam. Ali, već šest mjeseci nisam pod pritiskom i igram sve bolje.

NACIONAL: Koja je vaša najjača igračka kvaliteta?
- Najjači sam kada imam loptu u nogama. Volim rulat loptu, prodati štos. Nogomet se igra zbog publike i treba nekada učiniti i neki potez koji će ih razveseliti. Trener kaže da ponekad pretjeram.

NACIONAL: Koji su vam uzori među nogometašima?
- Robert Prosinečki i Safet Sušić. Pogledao sam stare snimke i uvjerio se da je Sušić bio veliki igrač. Uz njih su mi veliki uzori Zinedine Zidane i Totti.

NACIONAL: Hoće li Hajduk izdržati Dinamov pritisak do kraja prvenstva?
- Hoće. Prvi smo na tablici nakon tri godine. Imamo odličnu ekipu koju trener Miše dobro vodi jer smo postigli osam pobjeda u nizu. Uprava je napravila veliki posao. Sve držimo u našim nogama i rukama. Ne vidim niti jedan razlog da se ne borimo do kraja i osvojimo prvo mjesto u prvenstvu i kupu. Zabio sam do sada ukupno sedam golova, a nadam se da ću još. Gol na prepunom Poljudu pamtit ću cijeli život. To je moj prvi pravi derbi u životu. Nikada nisam odigrao utakmicu pred toliko ljudi na Poljudu i takvom ambijentu. Torcidi treba skinuti kapu do poda. Molio sam Boga da mi dade snagu da izdržim i budem zdrav.

NACIONAL: Jesu li vaša braća i rođaci bili na derbiju protiv Dinama?
- Naravno, došla su moja braća, rođaci, prijatelji, njih tridesetak iz Kotor Varoša i Sanskog Mosta. Svi su bili jako sretni, i zbog pobjede Hajduka i zbog mene.