Nekad nam se čini da su drugi uspješniji, ali nije to najvažnija stvarDiploma...obavljeno!
Karijera...obavljeno!
Brak...obavljeno!
Dijete...obavljeno!
Put oko svijeta...obavljeno!
Je li naš život tako organiziran? Jedno je jasno, besmisleni popisi i rasporedi neće nas učiniti sretnijima. Pojavljuje se jedino panika da nemamo dovoljno godina života da stignemo napraviti sve što smo zamislili.
Problemi počinju, u našim glavama, vrlo rano. Dobijemo neki posao preko praznika, a naši prijatelji za to vrijeme putuju i rade bolji posao. Tada se zaposlimo za stalno, i konačno smo dobro plaćeni, a naši kolege već otvaraju svoja poduzeća, useljavaju se u moderne stanove i počinju zajednički život sa partnerima. Konačno i nama kreće, dobijemo promaknuće..

Ali ga i tvoja prijateljica dobije, a uz to je još i beba na putu..Prekrasno! Sljedeće na popisu nam je pronaći životnog partnera, i nakon silnog traženja i uspijemo...hm, vaši prijatelji su upravo postali vlasnici prekrasne vikendice na Hvaru. Ne stignemo se ni okrenuti, a već u sljedećoj sceni jedete tortu za vaš 35 rođendan, i svim mogućim jednadžbama pokušavate izračunati kako ćete sve ono što želite, obaviti do 40.

Postoje različite teorije i fame o otkucavanju sata kod žena, ali onaj biološki se nekako najbrže okreće. Taj već u dvadesetima polako počinje tiho alarmirati, ali svakim novim desetljećem našega života je sve glasniji i teži za zanemarit. U tridesetima se javlja pitanje: „ U kojem je stadiju moja karijera? Dajem li dovoljno sebe za uspjeh? Jesam li našla svoje mjesto pod suncem?

Uz sva ta beskrajna pitanja, čujemo i bezbroj malih satova koji izgovaraju ciljeve koje smo si nekad davno zacrtale: vlastiti ured, ljetne i zimske praznike u inozemstvu, rađenje nećeg kreativnog i bitnog za čovječanstvo.. Nakon četrdesete se polako počinjemo opuštati, ali nikad nas ne napušta mišljenje da ništa što smo postigle nije vrijedno, ako nije obavljeno do roka koji smo si same zadale.

Susrećemo toliko žena, koje izvana imaju sve, ali one su nesretne. One vide samo propuštene prilike, rokove, razočarenja, i normalno uspjehe svojih prijateljica. Provode živote diveći se drugima: „ Ja sam potpuno beskorisna, ali ti, ti si savršena i izvanredna..Tvoj život je bajka!"I one zaista tako misle, ali vjerojatno iz razloga što su shvatile da je apsolutno sve moguće i da je vrlo malo onoga što one već i same nisu postigle. Možda je najbolje rješenje da živimo dan po dan, i pustimo životu da nas iznenadi..Stavimo to kao posljednu stavku naših bezbrojnih popisa i rasporeda..