FILMSKI RADOHOLIČAR I SEKS SIMBOLSasvim slučajno, radnja novog filma Clivea Owena, triler "International", poklapa se s aktualnom svjetskom financijskom krizom. U njemu Owen glumi Interpolova agenta Louisa Salingera koji uz pomoć tužiteljice iz New Yorka (Naomi Watts) nastoji razotkriti sve kriminalne radnje koje provodi jedna od najvećih svjetskih banaka. Ideja o takvom filmu prvi put se pojavila prije šest godina, ali s obzirom na to da se premijera, kako svjetska tako i hrvatska, poklopila sa svjetskom recesijom, film sada izgleda vrlo realistično.

Clive Owen (46) ponovo, nakon uloge u filmu "Djeca čovječanstva", spašava svijet. Iako ga većina publike, osobito ženske, percipira kao seks-simbol, on u ovom filmu izgleda umorno, neobrijan je, potpuno posvećen poslu i ne izgleda pretjerano seksi. No uživo, kada smo u povodu premijere razgovarali s njim za Nacional, čista je suprotnost pojavi iz filma "International". Kako i ne bi bio, kada je njegova karijera tijekom ovog desetljeća gotovo neprestano u uzlaznoj karijeri. Od filmova "Gosford park" redatelja Roberta Altmana i "Bourneov identitet" u kojem glumi plaćenog ubojicu, preko briljantne drame "Closer" Mikea Nicholsa i filma "Sin City" Roberta Rodrigueza, pa do krimića "Insider" redatelja Spikea Leeja i "Djece čovječanstva" Alfonsa Cuarona, Clive Owen je pokazao da jako dobro bira filmove u kojima će glumiti. Ujedno, njegovu statusu seks-simbola nikada nije smetalo ni to što je već 14 godina u braku sa Sarah-Jane Fenton s kojom ima dvije kćeri Hannah i Eve.

NACIONAL: U filmu "International" spašavate svijet kao i u "Djeci čovječanstva". Je li zabavno glumiti osobu koja spašava svijet?

- Ne bih rekao da spašavam svijet, više mi izgleda kao da ga pokušavam spasiti. Ali na kraju filma ne osjećam da sam ga spasio. Završetak filma "International" je otvoren, on sugerira da do promjena teško dolazi, da se ništa neće promijeniti ako maknete jednog kriminalca ili jednu grupu kriminalaca. Međutim, upravo me taj neobičan završetak privukao tome filmu. To je film koji na sjajan način opisuje funkcioniranje bankarskog svijeta i zato zaslužuje otvoreni završetak. Uostalom, završetak filma je poput naših života, sasvim neodređen. U životu stvari nikada nisu idealno zaokružene pa tako ni završetak ovog filma nije takav.

NACIONAL: Ovaj film je planiran davno prije i njegova tema sasvim se slučajno poklapa sa sadašnjom financijskom krizom. Kako vi gledate na tu krizu?

- Drugi ljudi iz filmskog biznisa stručniji su i informiraniji od mene što se tiče financijske krize. Problem je što ni oni ne vide izlazak iz trenutačne situacije. Riječ je o vrlo neobičnoj vrsti recesije i pametniji od mene kažu da u ovom trenutku ne vide izlaz iz ove situacije. A to je ono što nas sve zabrinjava. Osobno, nisam financijski grabežljivac, nisam ulagao svoj novac u dionice kompanija tako da nisam ni izgubio novac tijekom dosadašnje krize. No znam one kojima se to dogodilo.

NACIONAL: Može li Barack Obama biti djelomičan tračak nade?

- Mislim da je Barack Obama velik tračak nade za cijeli svijet.

NACIONAL: U filmu glumite osobu prepunu ideala, koja svoje ideale neće mijenjati ni za što. Je li moguće biti hollywoodska zvijezda i ne odustajati od glumačkih ideala, ne prodati ih za novac?

- Moguće je, i ne mislim da je to tako teško. Na svu sreću, moja se karijera u ključnim trenucima razvijala u pravim smjerovima i da nije bilo tako, mislim da bi sada postojao drukčiji Clive Owen s drukčijom karijerom. Nije sve uvijek išlo glatko, ali je na kraju sve dobro ispalo. U svakom trenutku imao sam jasnu predodžbu o tome kako želim raditi i snimati onakve filmove kakve ja hoću. Uvijek mi je najvažnija bila glumačka vještina i vještina stvaranja filma. Nikada nisam prihvatio ulogu samo zato što sam mislio da će film biti uspješan ili zato što sam smatrao da će to biti dobar potez za moju karijeru niti sam ikada pretjerano slavio uspjeh filma u kojem sam glumio. Najbolji potez koji možete napraviti u karijeri jest biti dobar glumac pri čemu nije bitno jeste li bili dobar u malom ili velikom filmu. Budi dobar i tvoja će karijera trajati. A da bi bio dobar, moraš posjedovati glumački apetit. Dobivam brojne scenarije i katkad, ne znam zašto ni kako, otvara mi se glumački apetit spram nekih od ponuđenih scenarija. Iz nekog razloga osjetim strast za istraživanjem lika koji trebam glumiti. Zbog tog apetita postaješ sve bolji glumac, taj apetit te nosi tijekom snimanja filma. I tada znaš da si prihvatio ulogu iz pravih razloga, zato što tom ulogom nešto želiš reći. Zato smatram da nije teško zadržati ideale, bez obzira na financijske ponude. Nema sumnje da uspjeh filma pomaže karijeri, ali to ne znači da se trebate prodati.Clive Owen sa svojom filmskom partnericom Naomi Watts na premijeri filma 'International', održanoj 9. veljače u New Yorku

NACIONAL: Je li vam vaš agent ikada rekao da biste trebali prihvatiti ulogu u nekom filmu jer će to pomoći vašoj karijeri?

- Ne, zato što imam pametnog, briljantnog agenta koji svaki put stavi ponude pred mene i prepusti mi da sam odlučim u kojem ću filmu glumiti. On mi nudi izbor i nikada me nije tjerao da prihvatim određenu ulogu kako bi mi se karijera poboljšala. Čak i da je to ikada pokušao, ja bih odbio, ja sam taj koji uvijek donosi odluku, koji će glumiti u tom filmu, ne on. Jedno je imati ideju o nekom filmu, drugo je stati pred kamere i glumiti u njemu.

NACIONAL: Koji su bili ključni trenuci vaše karijere koji su poslije odredili vaš uspjeh?

- Riječ je o tri velike, najvažnije stvari u mom životu. Prva je bila odluka da upišem glumačku akademiju. Bio sam mlad, dolazio sam iz malog mjesta, dvije godine sam bio nezaposlen i odlučio sam postati školovan glumac. Bila je to ogromna promjena. Drugi važan događaj bila je premijera filma "Croupier" u Americi 1998. Bio je to mali film i prihvaćanje te uloge bilo je važno jer me taj film predstavio američkoj publici i nakon toga počeo sam dobivati ponude iz Hollywooda. Treći ključni trenutak zbio se kada me je redatelj Mike Nichols pitao bih li prihvatio ulogu u njegovu filmu "Closer". Vezan sam strastveno za tu dramu, glumio sam u kazališnoj verziji tog djela i osjećao sam da je to uloga u kojoj moram dati sve od sebe. To su tri ključna događaja iz moje karijere.

NACIONAL: S koliko ste godina odlučili postati glumac?

- Imao sam 13 godina kada sam glumio u predstavi koju smo organizirali u školi. Bio je to "Oliver!", a ja sam glumio Artfula Dodgera. S obzirom na to da se to ime koristi za onoga koji je dobar u izbjegavanju odgovornosti, čini mi se da sam u karijeri često glumio nekog Artfula Dodgera. Od tog trenutka nisam se više želio baviti ničim drugim. Postao sam opsjednut glumom, obuzela me neka strast, ali, ponavljam, sve je to bio rezultat nekih sretnih i nevjerojatnih okolnosti. Živio sam u malome mjestu pokraj grada Coventryja gdje su tražili mlade glumce za kazališne nastupe koji su rađeni baš za klince. Odmah sam se upisao u tu kazališnu grupu i glumio u kazalištu, predstavu za predstavom. Čovjek koji je vodio kazalište zvao se Michael Boyd a taj isti čovjek danas vodi Royal Shakespeare Company. On mi je tada strašno pomogao, utjecao na mene, zbog toga sam upisao glumačku akademiju.

NACIONAL: Biste li danas željeli raditi s Michaelom Boydom u Royal Shakespeare Company?

- Nisam već dugo glumio u kazalištu i sigurno bih želio ponovo glumiti, ali u ovom trenutku nema predstave koja me privlači. Ako Patrick Marber, autor drame "Closer", napiše novu dramu i ulogu za mene, sigurno ću se vratiti kazalištu.

NACIONAL: S obzirom na to da dolazite iz malog mjesta, kako su ljudi oko vas reagirali kada ste rekli da želite postati glumac?

- Sjećam se da smo u osnovnoj školi imali lekcije o karijeri, o tome što ćemo biti kada odrastemo. U tim razgovorima ja sam uvijek govorio kako ću biti glumac a jedan drugi klinac, Dominic, govorio je kako će biti gitarist. Svi su nam se u razredu smijali. Pitali su nas "A što ćete zapravo raditi?". Ja sam, ponovo, govorio da ću biti glumac. Nitko me nije shvaćao ozbiljno.

NACIONAL: Što se dogodilo s Dominicom?

- Mislim da je postao učitelj.

NACIONAL: Rekli ste da ste dvije godine bili nezaposleni. Je li vas to naučilo da cijenite uspjeh i zarađeni novac više od vaših kolega?

- Naravno. Odrastao sam u radničkoj obitelji i nikada nisam imao puno novca. U vrijeme kada sam bio nezaposlen u Velikoj Britaniji je vladala kriza, tako da nije bilo neobično biti nezaposlen. Zato danas iznimno cijenim sve što sam postigao i dobio u životu. I danas poznajem ljude koji su nezaposleni i zato se smatram sretnikom, oni me podsjećaju na to da moram cijeniti sve ono što imam.

NACIONAL: Smatrate li se radoholičarom s obzirom na to da godišnje u kinima vidimo dva filma u kojima glumite glavne uloge?

- Do prije nekoliko godina radio sam sumanuto, snimao filmove jedan za drugim, a onda sam odlučio stati zato što se volim kvalitetno pripremiti za ulogu koju sam prihvatio. Učinilo mi se da bi kvaliteta moje glume mogla opasti ako se ne pripremim dovoljno dobro za ulogu. Jednostavno, ne volim s jednog snimanja otići direktno na snimanje drugog filma. Iznimno je važno pripremiti se za ulogu, makar to značilo samo čitanje scenarija, i to nekoliko puta.

NACIONAL: Jeste li još uvijek veliki zaljubljenik u nogomet?

- Jesam. Liverpool je moj klub, dobro je započeo sezonu, ali je onda pao, zatim je ispao iz engleskog kupa, ali napreduje u Ligi prvaka.

Režiser filma Tom Tykwer i glumci Armin Mueller-Stahl te Clive Owen na filmskom festivalu u BerlinuNACIONAL: Kako ste se osjećali kada je hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila Englesku 3:2 na Wembleyju, zbog čega Engleska nije nastupila na prošlogodišnjem europskom prvenstvu?

- Što mislite kako sam se tada osjećao? Film "International" snimali smo u vrijeme odigravanja te utakmice. Pitajte redatelja Toma Tykwera kako sam se tada osjećao. Pokušavao me je oraspoložiti na sve moguće načine, nije išlo. Bio sam u depresiji, bilo mi je jako teško. Međutim, moram priznati da je Hrvatska igrala jako dobro.

NACIONAL: Sljedeći mjesec u Americi se počinje prikazivati vaš novi film "Duplicity" u kojem glumite s Juliom Roberts. U koju biste kategoriju svrstali taj film?

- "Duplicity" je film kod čijeg mi se scenarija strašno otvorio glumački apetiti. Pročitao sam ga i kada sam okrenuo posljednju stranicu, nazvao sam svog agenta i rekao mu da prihvaćam tu ulogu po svaku cijenu jer je to fantastična priča. Redatelj i scenarist filma je Tony Gilroy, briljantan pisac, dijalozi u filmu su sjajni, već dugo nisam pročitao nešto tako dobro. On je napisao i režirao film "Michael Clayton" s Georgeom Clooneyjem i da bi me privukao filmu "Duplicity", prikazao mi je "Michaela Claytona" prije nego što je došao u kino. Rekao sam sebi, ovaj frajer je nevjerojatan, kakav film, moram glumiti u njegovu sljedećem filmu. Još kada sam saznao da će Julia Roberts glumiti u filmu, koja je rođena za tu ulogu, rekao sam "to je savršeno". Posebno me oduševila činjenica da Julia Roberts ne prihvaća puno filmskih uloga a k tome mi je pomogla da podignem razinu kvalitete svoje glume. Kada ona glumi, sve izgleda tako lako, iako, vjerujte mi, to kako ona glumi nije nimalo lako. Riječ je o priči u kojoj nas dvoje glumimo špijune koji rade za velike korporacije, zaljubimo se jedno u drugo, odlučimo prevariti korporacije za koje radimo, ali istovremeno ne vjerujemo jedno drugome. Novinari su mi rekli da ih to podsjeća na film "Gospodin i gospođa Smith", ali, vjerujte mi, ovo je potpuno drukčiji film.

NACIONAL: S obzirom na to da je sada sve tako savršeno u vašoj karijeri, postoji li uopće neka uloga koju biste željeli, neki redatelj s kojim biste silno željeli raditi?

- Ne, jer nikada nisam tako razmišljao. Dok sam bio kazališni glumac, nisam razmišljao o ulozi u velikoj drami, isto se događalo i tijekom filmske karijere. Naravno, postoje redatelji s kojima bih želio raditi, ali nisam tašta osoba niti imam plan svoje karijere. Meni se sve, eto, nekako dogodilo.

NACIONAL: Kako sada, kada ste slavni, uspijevate čuvati svoj privatni život do kojeg vam je, uvijek ste isticali, jako stalo?

- Nemam velikih problema. Svjestan sam da u opisu mog posla stoji kako nužno privlačim medijsku pozornost te da me ljudi prepoznaju na ulici, no i uz to uspijevam voditi normalan život. U dijelu Londona u kojem živim najnormalnije šećem, odlazim u dućan kupiti namirnice i nitko me ne ometa u tome. Druge je glumce, vidio sam to, njihova popularnost odvela do razina na kojima ne mogu voditi normalan život. Ja, za razliku od njih, vodim normalan život. Nemam prevelikih problema ni s paparazzima jer se ni ja ni moja obitelj ne pojavljujemo na mjestima gdje oni čekaju kako bi snimili nekog poznatog.

NACIONAL: Imate li neke informacije o tome kada će početi snimanje drugog dijela filma "Sin City"?

- Ne znam ništa o tome, nikakvih priprema za početak snimanja filma još nema. Otkako je snimljen prvi "Sin City", pitaju me kada će se snimati drugi dio, ali ja, nažalost, ne znam ništa više od vas. Osim toga, pitaju me i zašto nisam prihvatio ulogu Jamesa Bonda i sviđa li mi se Daniel Craig u toj ulozi. Ponavljam po stoti put, nikada nisam službeno ni sa kim razgovarao o prihvaćanju uloge Jamesa Bonda, nitko mi nije ponudio tu ulogu. U to vrijeme sam bio zadovoljan filmovima koje sam snimao tako da nisam ni razmišljao o Jamesu Bondu. I treće pitanje na koje stalno nailazim jest kada počinje snimanje drugog dijela filma "Insider". E, tu konačno imam vijesti. Scenarij je napisan, Spike Lee je potvrdio da će režirati i drugi dio, ali ja još nisam pročitao scenarij tako da ne znam o čemu je riječ.