Kühnl kaže da Češka podupire inicijativu Ollija Rehna, ali i da sve ovisi o dogovoru između Slovenije i Hrvatske i da nitko ne može diktirati odluke tih dviju državaKarel Kühnl, češki veleposlanik u Zagrebu, prije dva tjedna je ispred predsjedništva Europske unije uputio demarš hrvatskoj vladi kao izraz nezadovoljstva zbog navodnog prikrivanja tzv. topničkih dnevnika. Vlada i resorno ministarstvo pravosuđa tjedan dana su šutjeli o europskom upozorenju, a kada su mediji za to saznali, tvrdilo se kako je riječ o uobičajenoj proceduri. U razgovoru za Nacional, Kühnl objašnjava da se ipak radilo o demaršu, i navodi razloge ovakve reakcije Europske unije. Iako je tijekom razgovora u više navrata izrazio želju da se hrvatski pregovori odblokiraju, istovremeno je upozorio na podatak o kojem su u posljednje vrijeme, zbog ultimatuma iz Slovenije, gotovo i ne govori - i bez blokade, Hrvatska bi jako teško zatvorila nekoliko poglavlja, i u budućnosti će ti problemi iznova iskrsnuti.

U Češkoj je Karel Kühnl godinama bio jedan od najvažnijih političara. Nekadašnji politički emigrant, član je desno-liberalne stranke Unija slobode i u 90-ima je obnašao dužnost predsjednika Vijeća TV Češke, potom je bio ministar trgovine, veleposlanik u Velikoj Britaniji, a zatim osam godina parlamentarni zastupnik. Između 2004. i 2006., kao ministar obrane, sudjelovao je u dogovoru s Amerikancima o postavljanju antiraketnog štita u Istočnoj Europi, što je izazvalo žestoki odgovor Rusije. U Zagreb je stigao 2007., ali prvi put Hrvatsku je posjetio još 1972., i kako kaže na odličnom hrvatskom: "Moje veze s vašom zemljom su povijesne."

Razgovor za Nacional otvorili smo upozorenjem iz Europske unije.

NACIONAL: Je li bila riječ o demaršu?

- Češka je trenutačno predsjedavajuća članica Europske unije, i nastupili smo u toj funkciji. Diplomatskim rječnikom bio je to verbalni demarš predsjedništva EU s ciljem nastavka procesuiranja poglavlja 23. Naš demarš nije sadržavao ništa novo, samo smo podsjetili kako pregovarački okvir iz 2005. vrlo jasno govori i o obvezi Republike Hrvatske na suradnju s Haaškim sudom. Vaši ministri Ivan Šimonović i Gordan Jandroković su u razgovoru koji smo imali eksplicitno potvrdili kako Hrvatska želi i dalje surađivati s Haagom. Vjerujem da će hrvatska vlada izvršiti sve na što se obavezala.

NACIONAL: Ali u formalnom smislu, Hrvatska još uvijek nije Haagu isporučila cjelokupnu dokumentaciju vezanu za topničke dnevnike?

- To je pitanje na koje mogu odgovoriti Haaški sud i tužitelj Brammertz, odnosno, hrvatska vlada. Za nas u EU važno je ono što piše u pregovaračkim okvirima, što znači da se Hrvatska obvezala na suradnju s Haagom. Ne bih rekao da smo nezadovoljni ponašanjem Hrvatske, budući da smo demarš uputili kako bismo vašoj vladi iznijeli stajalište koje zastupa svih 27 zemalja članica Europske unije. Još jednom želim naglasiti kako vjerujemo da je Hrvatska spremna surađivati s Haaškim sudom.

NACIONAL: Što mislite o ministru Šimonoviću, kome ste predali demarš Europske unije?

- On ima veliki kredibilitet u EU. Šimonović je stručnjak koji zna što želi, radi na tome, i svi partneri u EU ga poštuju.

NACIONAL: Češki ministar vanjskih poslova Aleksandr Vondra ovih je dana najavio mogućnost odgode pretpristupne konferencije o Hrvatskoj, koja bi se trebala održati 27. ožujka. Prema vašim informacijama, hoće li doći do odgode?

- Problem se svodi na to da u ovom trenutku nemamo ni jedno poglavlje koje bismo na ovoj konferenciji mogli otvoriti ili zatvoriti. Moramo razmišljati ima li u takvim okolnostima smisla održati konferenciju. O tome bismo razmišljali kada bi se otvorila mogućnost da kroz dva ili tri tjedna Slovenija odblokira neka pregovaračka poglavlja ili dođe do otvaranja poglavlja koja su u ovom trenutku još zatvorena. To je čista pragmatika, i u takvim okolnostima imalo bi smisla održati međunarodnu konferenciju, makar i s nekoliko tjedana odgode. Želim biti jasan: mi ćemo napraviti sve kako bi pregovori s Hrvatskom dalje napredovali, i u to nitko ne treba sumnjati.

S bivšom hrvatskom ministricom vanjskih poslova i europskih integracija Kolindom Grabar KitarovićNACIONAL: Čini se kako je posljednjih mjeseci u Češkoj splasnuo optimizam vezan za napredak pregovora između Hrvatske i EU. U prosincu su vaši državni dužnosnici najavljivali kako će tijekom češkog predsjedništva doći do rješenja hrvatsko-slovenskog spora, a sada se takva solucija i ne spominje.

- U Češkoj smo bili uvjereni da blokada pregovora s Hrvatskom neće trajati šest mjeseci. Osobno vjerujem kako je napredak još uvijek moguć, ali, na žalost, to ovisi o dogovoru između Hrvatske i Slovenije. Pritom ne treba upotrebljavati izraz pesimizam, budući da se radi o realnom stanju stvari. Razumije se da nismo zadovoljni, i zato podupiremo inicijativu Ollija Rehna, jer to je jedini način za rješavanje problema.

NACIONAL: Znači vi podržavate medijaciju?

- Nije važno što drugi podupiru, nego samo oko čega će se složiti Hrvatska i Slovenija. Ako se slože oko medijacije, za nas je to u redu, kao što bismo podržali i dogovor o rješavanju graničnog spora ne nekom međunarodnom sudu. Nitko treći ne može diktirati kako će se ponašati Slovenija ili Hrvatska, to je nešto oko čega se te dvije države moraju dogovoriti.

NACIONAL: To je pat-pozicija u kojoj je gubitnik Hrvatska, a još je lošije to što ovakva situacija može trajati godinama?

- Na žalost, situacija nije dobra. Nismo sretni zbog toga, ali ne treba padati u pesimizam. No postoji još nešto o čemu treba govoriti, pri čemu ostaje činjenica da Hrvatska ovisi o odluci Slovenije da deblokira pregovore. Cjelokupna EU smatra Hrvatsku kao pokazatelj europske perspektive i za druge države zapadnog Balkana, i zbog toga želimo uspjeti s vašom zemljom. Ali bilateralni spor Hrvatske i Slovenije nema nikakve veze s pravnim okvirom EU (acquis communautaire), kao ni sadržajem pregovaračkih poglavlja. Posljednjih nekoliko mjeseci, u svim razgovorima koje smo moj premijer, ministar vanjskih poslova i ja vodili s vaši dužnosnicima, 85 - 90 posto razgovora svodilo se na problem koji imate sa Slovenijom. A to jednostavno nije dio onoga o čemu bismo trebali diskutirati u okviru pregovora. U pregovorima s Europskom unijom, Hrvatska nema problem samo u odnosu s Haaškim sudom. Tu su i problemi pravosuđa, korupcije, struktura gospodarstva, brodogradnja ili porezi na cigarete. Samo u poglavlju Poljoprivreda vaši pregovarači zatražili su ogroman broj zahtjeva za iznimkama, slično je i u poglavlju Zaštita okoliša, i to su važna pitanja o kojima moramo raspravljati. O njima bismo svakodnevno trebali pregovarati s glavnim pregovaračom Vladimirom Drobnjakom i vašom vladom, a umjesto toga, stalno se priča o pitanju granice na koje EU nema nikakve kompetencije.

NACIONAL: Hannes Swoboda smatra kako će Hrvatska postati članica EU 1. siječnja 2012. Što vi mislite o tom novom roku?

- To je teško reći, i svodi se na tezu "kad bi bilo". Svi smo se nadali da će se to dogoditi prije, a osim toga, nisu izgubljeni svi izgledi za dobar rasplet. Kad bi Slovenija danas skinula blokadu, možda bismo već 27. ožujka mogli otvoriti deset poglavlja, i tako dati zamah pregovorima. Nisam siguran da će se to dogoditi, ali šansa još uvijek postoji.

NACIONAL: U EU se odluke o primanju novih članica donose jednoglasno, i Slovenija koristi situaciju. Jesu li točne neformalne teze koje zagovara dio hrvatske diplomacije, prema kojima bi se u slučaju usvajanja Lisabonskog ugovora, odluke o ulasku novih članica donosile kvalificiranom većinom, a ne uz obvezni pristanak svih 27 država Europske unije?

- Lisabonskim ugovorom se u tom području ništa ne mijenja. Pregovori sa zemljama-kandidatima ni po Lisabonskom ugovoru neće biti dio paketa koji se odnosi na većinsko glasovanje. Oko toga se ništa ne mijenja, i postaje odredba o konsenzusu. Lisabonski ugovor se tiče Hrvatske, ali u političkom, a ne pravnom pogledu, budući da u Europskoj uniji postoji priličan broj država koje smatraju da se EU ne može proširiti i primiti nove članice, prije nego dođe do ratifikacije Lisabonskog ugovora. Za Hrvatsku to može biti problem, iako je riječ o političkom, a ne pravnom pitanju. U Češkoj se ne slažemo s tim gledištima, i za nas do proširenja može doći i s Lisabonskim ugovorom i bez njega, ali dosta zemalja zastupa suprotno stajalište.

NACIONAL: Unutar političkih stranaka u Češkoj postoji prilično jak otpor ratifikaciji Lisabonskog ugovora. Prema vašem mišljenju, hoće li Češka potvrditi taj sporazum?

- Mislim da hoće. Već je potvrđen u Zastupničkom domu, a vjerojatno će ga u travnju potvrditi i u Senatu. Nadam se da će parlament ratificirati Lisabonski ugovor, premda je u ovom trenutku za EU glavno pitanje o ovoj temi kako će proći budući referendum koji će se održati u Irskoj.

NACIONAL: Što je uzrok jačanju euroskepticizma u Češkoj?

- Ne bih rekao da jača euroskepticizam, iako ima i toga, baš kao što postoji i velik broj ljudi koji su izraziti entuzijasti u odnosima s EU. Ali činjenica je da je Češka zemlja-članica Europske unije i većina stanovništva podržava članstvo. EU je sastavljena od 27 država i posve je logično da u svakoj od njih postoje razmišljanja i diskusije o dobrim i lošim stranama, primjerice, Lisabonskog ugovora. Nadam se da će ga i Senat ratificirati, premda možemo očekivati prilično tijesan rezultat glasovanja.

NACIONAL: Čega ste se u Češkoj morali odreći prilikom pristupanja u EU?

- Teško je govoriti o specifičnom području jer ulazak u EU podrazumijeva strukturne reforme cijelog društva. To je niz koraka, i u osnovi od nas se zahtijevalo isto što EU traži od Hrvatske. Češka nema brodogradnju, ali naš problem bila je metalurgija, i morali smo ga riješiti. Nemojte misliti da je bilo lako ukinuti državnu potporu domaćim čeličanama, a puno sličnih problema kao i Hrvatska smo imali od ekonomije do pravosuđa. U medijima se često naglašavaju problemi koji to zapravo nisu. U našem slučaju, radilo se o nuklearki u Temelinu, čije je zatvaranje tražila Austrija, i naposljetku smo to riješili bez prevelikih problema. To nije uvijek ugodno, ali takva su pravila.

NACIONAL: No isto tako, iako su pogodnosti neosporne, postoje i oni koji misle da se može bez EU. Što je Češka dobila članstvom u Uniji?

- Članstvo nije poput računa u dućanu, pa da odmah možete izračunati u kolikom ste plusu ili minusu. U EU dobivate puno veće mogućnosti gospodarskog rasta, to je neosporno. Pritom su sredstva koja stižu iz europskog proračuna samo mali dio prednosti, a puno više znači to što smo postali integrirani u jedno veliko i razvijeno tržište. Danas je našim poduzetnicima podjednako lako sklapati poslove na relaciji Prag - Marseille kao i između Praga i Ostrave. Propisi su jednostavni i možete raditi biznis bez ikakvih problema. Postali smo konkurentni, a zauzvrat smo morali prihvatiti da onaj dio našeg gospodarstva koji nije konkurentan više ne postoji.

NACIONAL: Dok ste bili ministar obrane, Češka je pristala na instaliranje Antiraketnog štita na državnom teritoriju. Bojite li se reakcija iz Rusije, koja se snažno opire ovom projektu nekadašnje administracije Georgea W. Busha?

- Parlament još nije odlučio o ovom projektu. U vrijeme dok sam bio ministar obrane, počeli smo pregovore na zahtjev naših američkih kolega, koje je zanimalo postoji li u Češkoj zemljište na kojem bi mogli instalirati radare. To je bila tema pregovora s SAD-om, i češka vlada službeno podupire tu ideju. Za sada je projekt u fazi čekanja jer nova američka administracija Baracka Obame još uvijek nije odlučila o tom projektu, u ovom trenutku njima to nije akutno pitanje. Što se tiče Rusije, Antiraketni štit bi se koristio protiv samo nekih vrsta raketa, dok je nedjelotvoran protiv ruskih balističkih projektila. I mi i Amerikanci i dalje smatramo kako je i u interesu Rusije stvaranje štita koji bi nas sve zajedno štitio od potencijalnih raketa izvan Europe. To su teški pregovori s Moskvom, i oni će trajati još neko vrijeme.

NACIONAL: Vi ste u socijalizmu bili disident i politički emigrant. Zašto ste ušli u politiku?

- Ne volim se nazivati disidentom, iako sam imao problema sa službom državne sigurnosti, i jedno vrijeme proveo u zatvoru. Napustio sam Čehoslovačku i živio u Austriji i Njemačkoj, i kao novinar i urednik bio zaposlen na Radiju Slobodna Europa. Iskreno govoreći, sve nas je iznenadio tako brzi pad komunizma, još početkom 1989. smo vidjeli da se situacija mijenja, ali nismo mislili da će urušavanje biti tako brzo.