Usprkos tome što je za fetive Splićane on tek vlaški redikul, pobjeda Željka Keruma na lokalnim izborima u Splitu mogla bi se tretirati kao golemi kulturološko-civilizacijski korak naprijed za taj grad i regiju. Naime, taj vlaški veletrgovac, rodom iz Ogorja Gornjeg pored Muća, trenutno prema anketama uživa potporu čak 40 posto splitskih birača.

I dok su proteklih tjedana tamošnji medijski komentatori ispisali goleme količine teksta da bi tužno zaključili kako bi mogući dolazak Keruma u gradonačelničku fotelju značio konačnu ruralizaciju 1700 godina starog urbanog središta, rijetki su se zapitali po čemu je to točno Kerum manje urban lik od ostalih koji vladaju ovom državom.

Hrvatskom politikom već dugo dominiraju ljudi ponikli na selu, ali nijednog od njih mediji nisu častili epitetima kakvima su častili Keruma.

Primjerice, iako je odrastao u Splitu, premijer Sanader ustvari je ponikao u Dugobabama, tek petnaestak kilometara zračne linije od Kerumova Ogorja, pa se teško sjetiti je li ga ikad itko u medijima nazivao Vlajem. Rijetko se moglo čuti i da netko za Josipa Broza Tita ili Franju Tuđmana govori da su Zagorci, iako su rođeni i odrasli u pitoresknim zagorskim selima.

Razlog je vjerojatno u tome što su se svi oni, da bi uspjeli u gradu, prvo morali odreći sela. U procesu takvog dobrovoljnog odnarođenja, Tito se prepustio dekadentnim užicima luksuznog života, Tuđman manijakalnom pisanju pseudointelektualnih knjiga, a čak i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić povremnim izgovaranjem riječi "kaj" nastoji barem djelomično kompenzirati svoje podrijetlo iz sela Pogana Vlaka, pored Gruda.

Sanader je taj proces završio kao privatni poduzetnik, lifrajući mekanu erotiku u Klagenfurtu. Na taj način, simbolički je napustio rodni Vlajland i ušao u Mitteleuropu, a svojem se zavičaju godinama kasnije odužio se tako da im je u Lećevici izgradio spoj na autocestu Zagreb - Split, bez obzira što tuda dnevno prođe tek tridesetak automobila.

Takvu emancipaciju nekoć je želio i Kerum. Kupovao je skupe automobile i jahte, gradio velebne hotele i trgovačke centre, no za splitski establišment ostao je tek vlaški redikul, jedan od onih kojima su se u svojim djelima rugali Marin Držić i Miljenko Smoje. To i ne čudi, Split je grad u kojem moraš biti najbolji na svijetu da bi ti odali priznanje, a ako si Vlaj ni to često nije dovoljno.

Vladimir Beara svojedobno je morao iz Hajduka prijeći u Crvenu zvezdu samo da bi mu priznali da je najbolji vratar na svijetu. Beara, rođen u Zelovu pored Muća, za splitske "patricije" čiji izdanci već generacijama večerima sjede i piju loše vino na Matejušci, usprkos svim obranama, bio je samo običan Stanac. Danas bi jedan takav Stanac mogao postati gradonačelnik Splita.

Tamošnje elite su užasnute, ali ne zato što je Kerum redikul. Redikula na vlasti u Splitu bilo je i prije. Jedan se bivši gradonačelnik svojedobno s rive obučen bacio u more kako bi oporbi dokazao da kolektor za otpadne vode radi, dok je bivši župan s bine mrtav ozbiljan urlajući pozivao hrvatskog lava Franju Tuđmana da rikne i ustane iz groba. No oni su igrali prema pravilima koja su im određena. Kerum igra prema svojim pravilima i zasad mu protivnici ne mogu ništa.

Kerum će na izborima nastupiti sam, on ne uživa potporu niti jedne značajnije stranke, iza njega ne stoje tuceti raznih savjetnika i marketinških stručnjaka, ne održava predizborne skupove i ne plaća stotine stranačkih aktivista koji će po ulicama lijepiti njegove plakate preko plakata suparničkih kandidata. On nema izborni program, ili ga barem dosad nije pokazao. I dok u stranačkim središnjicama veliki izborni stratezi mozgaju oko toga zašto građani usprkos tome žele glasati za Keruma, preslijepi su da bi shvatili kako je on popularan upravo zbog toga.

Dok se njegovi protukandidati trude pokazati obrazovanima i odgovornima, Kerum se ni ne trudi sakriti da je jedva završio srednju školu. Dok se oni nastoje pokazati stručnjacima u raznim poljima, Kerum bez srama priznaje da ne zna promijeniti stanice na radiju. Oni su veliki ljubitelji visoke kulture, on ne ide u kazalište "jer više voli zaigrati na balote". Oni sponzoriraju Splitsko ljeto, on bikijadu u Radošiću. Oni hine skromnost, on kupuje goleme jahte, luksuzne automobile i avione. Ipak, njemu ljudi danas vjeruju, a njima ne.

Željko Kerum je tako danas postao antiteza upravo onim političarima i političkim elitama koje su ga stvorile. On možda ima tisuću mana, ali ima i jednu vrlinu - govori istinu. Građanima Splita političari već toliko dugo lažu da bi samo ta jedna vrlina u konačnici Kerumu mogla donijeti i pobjedu na izborima.