Svako malo otkrije se kod nas neka nova neeksplodirana bomba ili mina, zaostala još iz Drugog svjetskog rata. Pitate li se kako je moguće da ih još ima i da ih nitko dosad, svih ovih desetljeća, nije pronašao, odgovor je jednostavan - nikad se nije toliko kopalo kao danas. Sve te stambeno-poslovne komplekse, neisplative sportske dvorane, nevjerojatno skupe infrastrukturne zahvate i ine javno-privatno ortaklučke muljaže valja stoga gledati i kao doprinos hrvatskih investitora i dužnosnika UN-ovom programu razminiranja planeta.

U Splitu je, recimo, ta altruistična čeljad zaključila kako bi s dna Matejuške, ribarske lučice na zapadnom kraju Rive, zbog sigurnosti građana trebalo izvaditi 14 otkrivenih avionskih bombi, zaostalih iz savezničkog bombardiranja 1944., te provjeriti ima li možda još koja. Hvalevrijedan i općekoristan zaključak donijet je u sklopu projekta uređenja Matejuške, projekta što će - ako je suditi po dosad pokazanoj brzini - biti svečano dovršen taman na dan prijema Hrvatske u Međugalaktičku uniju. U istom tom Splitu, u nedaleku Loru, svakodnevno na posao dolaze djelatnici Protuminskog divizijuna Hrvatske ratne mornarice, stručnjaci koji raspolažu i opremom i znanjem i iskustvom za čišćenje podmorja od, rečeno stručnom terminologijom, "neeksplodiranih ubojitih sredstava". Oni već godinama vade ta "sredstva" duž cijele naše obale, i tih 14 splitskih komada iz plitkoga mandrača izronili bi za istu plaću, baš istu kakva je i kad ne rone. Drugim riječima - grad Split ne bi im za tu uslugu trebao platiti ni kune.

Splitska je gradska vlast, međutim, umjesto dokazano sposobnih i uvježbanih, stručnih i besplatnih pripadnika specijalizirane postrojbe HRM-a, na Matejuški angažirala ekipu (jednako stručnu, sposobnu i uvježbanu) iz neke nizozemske tvrtke i potpisala s njome ugovor vrijedan - dva i pol milijuna kuna. Štoviše, štedljivi i racionalni kakvi već jesu, gradski oci Hrvatsku mornaricu nisu uopće ni kontaktirali!

Ukratko - jedino što ih čini različitima od Bandića i njegovoga ganga jest to što nisu Hercegovci koji se trude kajkati. A ono što ih čini još sličnijima jest najvjerojatniji epilog cijelog slučaja: istražno povjerenstvo, ukoliko ga uopće bude, zaključit će kako (kao i u slučaju zagrebačkih tehno-šekreta) u sklapanju posla nije bilo ama baš nikakvih nepravilnosti, pozivajući se na lukavu odredbu Zakona o javnoj nabavi, onu koja dopušta kršenje svih stavki tog istog zakona u "uvjetima iznimne žurnosti". Hoćemo se kladit?