Radimir Čačić nesumnjivo je uspješan čovjek. Taj diplomirani arhitekt je tijekom posljednjih dvadesetak godina izgradio jednu od većih hrvatskih građevinskih kompanija, obogatio se, ušao u politiku, bio župan, pa čak i poprilično uspješan ministar. Ipak, iako bi mnogima to bilo sasvim dovoljno, Radimiru nije.

On bi svom silom želio postati državnik. Tako je prvo pokušavao postati premijer. Kad mu to nije uspjelo, interesirao se za mjesto gradonačelnika Zagreba, a sad se, pak, vidi kao u predsjedničkoj fotelji. U manje od dvije godine, Čačić se natjecao za tri potpuno različite političke pozicije. U narodu se često kaže kako samo nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju, a s tim na umu lako se može zaključiti kako je Radimir Čačić u političkom smislu poprilično nesposoban.

Ipak, takva spoznaja vjerojatno bi bila dosta bolna za samog Čačića. Naime, njegov politički forte oduvijek je bila sposobnost. Činjenicu da se radi o sposobnom čovjeku nitko nikad nije ni pokušao osporiti. Čak ni politički protivnici nikad za njega nisu tvrdili da je nesposoban, ali su zato vrlo uspješno u javnosti stvarali sliku o Čačiću pokvarenjaku i lopovu, koji se okoristio od projekata koje je vodio kao ministar. Takve optužbe nikad nisu bile dokazane, ali ipak je velik broj hrvatskih građana povjerovao u njih. Ipak, sposobnost mu nitko nije negirao. U zemlji gdje se većinu političara doživljava kao skup beskorisnih parazita i to je bilo dovoljno za određenu podršku, a možda bi bilo dovoljno i za osvajanje vlasti, samo da je bilo više sreće.

Naime, građani su bili nezadovoljni vlašću HDZ-a, ali i zasićeni Ivicom Račanom i njegovim SDP-om, koji je bio najjača oporbena stranka. Čačić je to prepoznao, te gotovo dvije godine prije izbora pokrenuo vrlo personaliziranu kampanju s ciljem da postane premijer. Jasno, njegov HNS nikad ne bi mogao samostalno osvojiti vlast, pa čak ni osvojiti više glasova od SDP-a, ali je mogao postati ključan faktor za sastavljanje vladajuće koalicije. Čačić se nadao kako bi u takvoj situaciji mogao natjerati Račana da ga podrži kao premijera. No, za to je trebalo značajno podići rejting HNS-a.

Čačić je tako gotovo godinu i pol dana proveo u kampanji. Napisao je knjigu o sebi, svakom prilikom se pojavljivao u medijima, obilazio i najopskurnija sela gdje je, gacajući po blatnim sokacima,bakicama objašnjavao prednosti svog izbornog programa. Radilo se pomalo psihodeličnoj kampanji, na tragu političkog diskursa Milana Bandića. Čačić je obučen u najfinija odijela birače pokušavao pridobiti dijeleći svoju autobiografiju a vatrogasnim zabavama ili razgovorom u kupeu vlaka na relaciji Zagreb - Split. No, kampanja je polučila rezultate, te je Čačić sve bolje kotirao u predizbornim istraživanjima.

Već se vidio u Banskim dvorima, kad ga je zadesila tragedija. Umro je Ivica Račan, a naslijedio ga je Zoran Milanović. Hrvatska oporba okupila se oko novog vođe, HNS-ov rejting počeo je strelovito padati, a Čačić je ostao na periferiji. Godinu i pol dana rada je propalo, a čini se kako se od tog udarca do danas nije oporavio.

Jer, kako drukčije objasniti činjenicu da je Čačić tek nekoliko dana nakon izbora nudio suradnju HDZ-u, upravo onoj stranci protiv koje je žučno govorio gotovo dvije godine. Čak i u državi poput Hrvatske, gdje su birači kratkog pamćenja, a političari debelog obraza, takav je postupak okarakteriziran kao golem primjer častohleplja. Naravno, nakon što ga je HDZ odbio Čačić je ponovno postao gorljivi oporbenjak i nudio suradnju SDP-u.

Zbog takvih nekonzistentnosti vrlo je teško danas Radimira Čačića shvatiti ozbiljno. U situaciji kad je Hrvatska suočena s ekonomskom recesijom i blokadom ulaska u Europsku uniju, SDP pod vodstvom Zorana Milanovića šuti. Čačić je jedini koji kontinuirano i argumentirano kritizira vladajući HDZ i po tom kriteriju zaista danas predstavlja vođu oporbe u Hrvatskoj. Ipak, pomalo je zastrašujuća pomisao da je predvodnik oporbe čovjek koji bi se sutra, kad bi mogao, pridružio vladajućoj stranci. Upravo takav imidž svojim je postupcima izgradio Čačić.

Danas on želi postati predsjednik, a da bi to učinio mora privući što veći broj birača s ljevice i desnice. Upravo u tom svjetlu treba gledati nedavno objavljenu koaliciju HNS-a i Glavaševog HDSSB-a na lokalnim izborima u Osijeku. Ipak, radi se o vrlo opasnom potezu. Naime, njime je Čačić pokazao kako je spreman koalirati i s crnim vragom kako bi osvojio vlast, a posljedica toga mogla bi biti da građani rađe glasaju i za crnog vraga nego za Čačića.

Dogodi li se to izgubit će na predsjedničkim izborima, a u tom slučaju morao bi ozbiljno razmisliti o svojem budućem političkom angažmanu. Kao čovjek koji se neuspješno natjecao za gotovo sve vodeće političke pozicije u državi, veliko je pitanje što bi novoga tada Radimir Čačić uopće mogao ponuditi svojoj stranci i biračima.