Ivica Medo, glavni urednik 90minutaPosljednjih dana razvila se do sada ne viđena polemika u hrvatskom nogometu oko angažiranja inozemnih sudaca u 1. HNL. Dinamo je javno zatražio da derbi u posljednjem kolu prvenstva sude strani suci, a sudeći prema izjavama nekih ljudi bliskih vrhuški sudačke organizacije, poput "Oka sokolova" Matea Beusana, čini se da će zahtjevu "modrih" biti udovoljeno. Očito je da hrvatski suci žele skinuti s leđa teško breme suđenja najvećeg hrvatskog derbija.
Činjenica je da su hrvatski suci izloženi enormnom pritisku s Maksimira i Poljuda pred gotovo svaku važniju utakmicu Dinama i Hajduka. Svaka odluka stavlja se pod mikroskop, ovisno o rezultatu čelnici i jednog drugog kluba nakon utakmice redovito rigaju vatru na glavnog djelitelja (ne)pravde. Gotovo ni jedan derbi ne može završiti bez repova koji se razvlače danima kasnije. Uvijek postoje neke sporne situacije, ako ih nema onda se izmisle.
Dobrim djelom za takvu situaciju zaslužna su sami suci koji nemaju snage oduprijeti se pritisku, nemaju petlje striktno se držati nogometnih pravila, uvijek su na djelu neki kompromisi koji im se na kraju vrate kao bumerang u glavu.

No, hrvatski suci samo su dio hrvatskog nogometa, koji je samo dio moralno razorenog hrvatskog društva, pa nikako ne mogu biti bolji od svoje matice iz koje su nastali i koja generira sve nevolje.
Stoga mi se čini da bi umjesto nogometnih sudaca trebali prvo angažirati inozemne političare, po mogućnosti iz skandinavskog bazena, a onda se možda ne bi ni govorilo o nepoštenju sudaca.
Uostalom, kakva je korist od toga da samo jednu utakmicu prvenstva sude strani suci? Zar nije dobro poznata istina da se prvenstva osvajaju pobjedama u "malim utakmicama"? Po toj logici trebali bi suditi sve utakmice prvenstva jer bi se samo na taj način mogla jamčiti cjelokupna regularnost istog.
I sve to pred pretpostavkom da su inozemni suci apsolutno nepotkupljivi. A tko to može garantirati i tko bi bio taj koji bi donio odluku koji će to strani suci suditi derbi?

Bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi kad neki od tih inozemnih sudaca napravi pogrešku, a njih će biti jer pogreške su sastavni dio nogometa, pa i suđenja. Već sad bih se mogao kladiti da inozemni suci neće donijeti mir u hrvatske nogometne vode. Misli li netko da u drugim ligama nema polemika oko suđenja, treba samo zaviriti u talijansko dvorište i odmah će shvatiti da su hrvatske svađe samo kap u moru onog što se događa na Apeninima. Nije puno bolja situacija ni u Španjolskoj, a čak niti u Njemačkoj, Francuskoj ili Engleskoj, gdje je situacija sa sucima također daleko od idile.

Problem hrvatskog nogometa neće se riješiti angažiranjem stranih sudaca, a neće se riješiti niti optužbama bez konkretne adrese.
U Dinamu smatraju kako Hajduk ove sezone ima snažan sudački vjetar u "bila jedra", između redova lako se može zaključiti kako maksimirski "bossovi" aludiraju na uplitanje visoke politike u nogomet. No, nitko iz Dinama nema hrabrosti odapetu strijelu jasno i glasno usmjeriti u pravi cilj. Tko bi to u Hrvatskoj trenutačno imao toliku moć da svojim nalogom prema sucima režira pitanje novog prvaka? U Maksimiru čekaju da novinari sami zaključe o kome se radi i to prenesu u eter. Oni, kao ni suci na terenu, nemaju petlju, nemaju hrabrosti da jasno i glasno izgovore to "zabranjeno" ime. Kad bi novinari pitali sumnjaju li na sam vrh političke elite, stigao bi makjavelistički odgovor: To ste vi zaključili!

Neke analize govore kako su Dinamovi čelnici jednim djelom u pravu kad kažu da je Hajduk ove sezone imao obilatu pomoć sudaca. Previše je pogrešaka na štetu suparnika i u korist Hajduka. U pravu su i Splićani kad kažu da se Dinamo nije žalio na suce kada je situacija bila obratna.
Međutim, sudačke pogreške, namjerne ili ne namjerne, nisu glavni razlog neuspjeha "modrih" i "bilih". U Dinamu kažu da su u zadnja tri prvenstva bili najoštećeniji klub u ligi, što je navodno dokaz da već godinama traje sudačka kampanja protiv "modrih". U protekle tri sezone Dinamu nije ni trebala pomoć sudaca jer je imao momčad koja bi osvojila prvenstvo da je u utakmice ulazila s dva gola manjka u odnosu na protivnike.

No, gotovo kompletna šampionska momčad je rasprodana, a od ostataka je sastavljena momčad koja nije u stanju kroz cijelu utakmicu uputiti udarac u okvir vrata. Nije li bilo tako nedavno u Splitu? Bebek je doista napravio nekoliko teških pogrešaka na toj utakmici, ali ni proteklih godina na Poljudu nije bilo bitno drugačije, pa je Dinamo osvajao prvenstvo s dvadesetak bodova razlike. Istina, u Hajduku je u međuvremenu provedena privatizacija, što je svakako utjecalo na stabilizaciju kluba, no Hajduk nikako ne bi mogao do naslov da je Dinamo ostao u sličnom sastavu kao prije dvije ili tri sezone. Nikakve sudačke nepravde ne bi pomogle "bilima". Drugim riječima rečeno, nije se Hajduk toliko pojačao koliko je Dinamo oslabio.

U tom svjetlu može se promatrati i izjava predsjednika Hajduka Mate Peroša kad je izjavio da bukom oko sudaca čelnici Dinama žele skrenuti pozornost s glavne teme u maksimirskoj šumi, a to je rasprodaja najvrjednijih eksponata koji su zamijenjeni sumnjivim pojačanjima. Dinamu bi bilo pametnije da sve snage usmjeri na nabavku kvalitetnijih pojačanja, a ne na angažman inozemnih sudaca.