"Doviđenja do idućeg rebalansa", vjerojatno je u svojoj glavi izgovarao predsjednik Stipe Mesić, opraštajući se od Ive Sanadera i njegovih ministara nakon sjednice Vlade na kojoj je odlučeno da se državni proračun smanji za osam milijardi kuna.

"K vragu, za tri mjeseca ponovo ću morati slušati njegove zajedljive primjedbe i upozorenja da ne krivim komuniste za sadašnju ekonomsku situaciju. Treba s rebalansom izdržati do kolovoza, tada se on kupa na Hvaru i lijeno mu se vraćati u Zagreb zbog nekakve ekonomije", mislio je u sebi Sanader dok se srdačno pozdravljao s predsjednikom države.

Samo je Ivan Šuker šutio i zabrinuto gledao u pod, nervozno cupkajući s noge na nogu. Nije lako biti ministar financija, a posebno ako znaš da navečer skupa sa Slavkom Linićem gostuješ u "Otvorenom", što redovito otvara prostor za svađu, a možda i tučnjavu. Osim toga, Slovenci već deset dana šute o Piranskom zaljevu i one dvije sporne pogranične žardinijere, i svi samo gledaju kakve će im biti plaće. Da, doista nije lako biti neshvaćeni ministar financija, dalo se očitati na umornom Šukerovu licu.

U redu, možda nikada nećemo saznati o čemu su Mesić, Sanader i Šuker stvarno razmišljali, ali da, posebno šefovi HDZ-ove vlade sve više djeluju poput kapetanske posade Titanica - djeluju. Podjednaka je i retorika koju upotrebljavaju, još nedavno su tvrdili da upravljaju najboljim brodom kojem se divi cijeli svijet, zatim su se počeli korigirati i govoriti da je taj njihov brod nepotopiv, sada već priznaju da je voda došla do grla, i samo treba čekati dan kada će uslijediti SOS poziv MMF-u. Da ne bude zabune, to je onaj isti Međunarodni monetarni fond za koji je Nacional 10. studenog 2008. napisao da stiže u Hrvatsku koja će se uskoro naći na rubu bankrota.

Sanaderova reakcija bila je, otprilike, ista kao da netko beduinima nagovijesti 30 kišnih dana i poplave diljem Sahare. Ukratko, omalovažavanje i ismijavanje tipa "kaj god, pa Hrvatska je stabilnija od mnogih zemalja članica Europske unije".

Nažalost, nije. Ili preciznije, možda i jest, ali nije dio EU, i nema iznad sebe instituciju koja će spašavati njezino gospodarstvo i ubrizgati nekoliko milijardi eura pomoći. Još je lošije to što nema vlast koja je spremna i zna preuzeti kormilarenje državom u godini najveće poslijeratne krize. Bez obzira na prosvjede iz sindikata, rezanje plaća u javnim službama je nužna mjera, ali sama po sebi neće riješiti puno toga.

Izlaz je u posve drukčijoj gospodarskoj strategiji od sadašnje, stvaranju kulture rada i prekidu trošenja i zaduživanja na svim razinama, od Vlade do besposlenih 30-godišnjaka koji radije izabiru socijalnu naknadu od slabije plaćenih poslova.
Svi sada čekaju lipanj i u Damira Bajsa gledaju kao u indijanskog vrača koji treba najaviti dugo, toplo ljeto i milijune europskih turista čiji euri će spasiti Hrvatsku.

Ako je to nada za spas - zaključio bi cinik - Stipe Mesić ove će godine sudjelovati na još dosta Vladinih sjednica.