Mogu se rušiti svjetske burze, padati premijeri i njihove vlade, propadati najveće svjetske banke, a milijuni ljudi ostajati doslovno na ulici, ali tko o čemu, al' ugledne hrvatske muževe brine samo i jedino ugled hrvatskog jezika. Kao na nekakvom vještičjem sijelu, okupi se jednom godišnje nekakvih desetak starina, po godinama života vjerojatno vršnjaka djedice Broja Jedan iz Alana Forda, i drhtavim, no pravedničkim gnjevom krenu u boj s najvećim problemom ove Hrvatske - stranim riječima!

U načelu, nisu to loši tipovi, ali problem je što u svojim glavama žive u 19. stoljeću, nesvjesni da je jezik nešto živo i mora se neprestano mijenjati. Otud, a ne iz želje za uništenjem hrvatskog jezika dolaze kompjutori, PC-ji, čipsovi, globusi, pa i klauni. I svi sve razumiju, baš kao i kad se kaže da "hausmajstorica klofa tepih", iako niti jedna od tri riječi nije izvorno hrvatska, a ipak, čitava rečenica zvuči posve hrvatski i razumljivo.

Ali u četvrtak na saborskom Odboru za obrazovanje i kulturu, okupilo se to časno društvo, i sveudilj napalo upotrebu stranih riječi u hrvatskom jezičnom prostoru. Pojednostavljeno, na taj se način, putem zlih medija širi zaraza koja prijeti uništenjem hrvatskog jezika, i zato Hrvatskoj treba hrvatski zakon o hrvatskom jeziku, kako bi Hrvati znali govoriti hrvatski. Poslije ovih mudrih upozorenja treba pretpostaviti da današnji Hrvati govore svahili, pišu na sanskritu, a kada koriste slengove, najčešće je riječ o engleskom koji upotrebljava Eminem.

Razumije se da je i Europa dobila svoje upozorenjem kako Hrvatska neće ući u EU ako hrvatski ne postane jedan od službenih jezika. Koga briga za brodogradnju, poljoprivredu, pravosuđe ili korupciju, važno je što Milan Moguš i Stjepan Babić misle o Bruxellesu.

Iako bi, realno, ovakav tip razmišljanja trebao zanimati jedino djelatnike institucija zatvorenog tipa koje se nalazi u Vrapču. U Hrvatskoj, pak, takvi likovi umjesto na psihijatrijskim odjelima, dobivaju smještaj u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Da ne bi bilo zabune, to su isti oni post-umirovljenici, iz čijih su umova izišle riječi poput zrakomlata, vrtoleta i vrijeda.

A što reći o časnoj ljudini Petru Selemu, uvaženom zastupniku, predsjedniku odbora, HDZ-ovcu, a povremeno i kazališnom režiseru. "Koji to primitivizam preferira stranu riječ čak i u nazivu novina", zapitao je Selem, držeći u svojim nježnim rukama primjerak Zagreb Newsa. Sam je sebi odgovorio kako je "takvo što nemoguće u Francuskoj", i s pravedničkim bijesom, odbacio novinu koja mu je mrska jer se zove News.

I ima pravo Selem. Jer da nije takav kakav već jest, častan i moralno tvrd kao klisurina, zar bi mogao biti HDZ-ov saborski zastupnik. Poznato je da su i Tuđman i Sanader u kadrovskoj politici preferirali moralne veličine od Vice Vukojevića i Andrije Hebranga do Miroslava Škore i Petra Selema. Sve su to ljudi koji nikad ne muljaju, imaju samo jedno mišljenje, smjerni su i čestiti i - mrze News.

Kao što ga mrzi Petar Selem... koji je prije nekog vremena Newsu dao veliki intervju. I nije tražio da list promijeni naziv u Novosti.

Interview Petra Selema u Newsu